« Povratak na sadržaj Broj 3 | Godina 2011

Nova kolumna: Očima zaštitara

Splitski zaštitar - heroj, a ne srećković

Od ovoga broja Zaštite uvodimo novost koja će, vjerujemo, zaintrigirati sve zaštitare, ali i njihove direktore i rukovoditelje. Riječ je o kolumni iz pera jednog iskusnog zaštitara koji svaki dan, već niz godina, radi kao zaštitar u jednoj od 10 najvećih zaštitarskih tvrtki. Njegov identitet, kao i ime tvrtke u kojoj je zaposlen, do daljnjega će ostati poznati samo redakciji, no vjerujemo da će problemi o kojima će pisati – pod pseudonimom – svima biti i više nego poznati... Zaštitar Eugen za po
Radeći kao zaštitar, posebno u financijskoj ustanovi ili u pratnji vrijednosti, znači biti svjestan da u svakom trenutku možeš biti napadnut, ranjen ili ubijen.

Svijest – Zbog toga, drage kolegice i kolege, a posebno vi koji tek počinjete raditi u zaštitarstvu, ali i svi vi dugogodišnji zaštitari, nikad nemojte zaboraviti da je vaš posao rizičan i jako opasan. U crnim kronikama možemo čitati naslove od kojih nam se ledi krv u žilama, ali ipak, to je novinska rubrika koju mi zaštitari prvu čitamo, nadajući se da nećemo otkriti da nam je neki kolega u oružanom prepadu napadnut, ranjen ili ubijen. Nedavno smo naišli na jedan takav naslov: „U pljački Imex banke ranjen zaštitar“. Nažalost, i opet nam se, po tko zna koji put, krv sledila u žilama, srce nam je ubrzano lupalo, a dlanovi bili znojni pri odlasku na posao, dok su nas naše obitelji pratile zabrinutim pogledima. Mi zaštitari noću opet nismo spavali, a ako bismo i zaspali, nisu rijetke bile noćne more, naglo smo se budili i hvatali zrak. I sve to zbog straha i zabrinutosti. I onog pitanja koje nas stalno muči: „Jesam li ja sljedeći“?

Kolegijalnost - Nakon ranjavanja u Splitu krenuli su razni komentari, što u pismenom, a što u usmenom obliku. Neki su rekli da je kolega Zdenko bio veliki srećković, a drugi da je reagirao brzopleto te da nije dobro rukovao oružjem. No bez obzira na sve to, hrabri kolega Zdenko Milošević iz Gradske sigurnosti Split, ma kako bio plaćen, svoj je posao odradio, a njegov posao u tom je trenutku bio - čuvati i sačuvati. Drage kolege, nemojmo pritom zaboraviti da je nama zaštitarima dužnost izlagati se opasnosti, jednako kao vatrogascima, policajcima, vojnicima i drugim srodnim službama, ali, jasno, u granicama svojih mogućnosti, bez obzira na plaću.

I opet nam se, po tko zna koji put, krv sledila u žilama, srce nam je ubrzano lupalo, a dlanovi bili znojni pri odlasku na posao, dok su nas naše obitelji pratile zabrinutim pogledima
Svi smo mi pogledali snimku oružanog prepada i po više puta te na osnovu te snimke donosili stavove i zaključke. I ja sam, kao i vi, gledao tu snimku desetak puta, ali ništa od navedenog nisam vidio. Ni sreću ni brzopleto reagiranje, a niti loše rukovanje oružjem. Ovdje neću kritizirati kolegu, iz mojih usta čuti ćete samo riječi hvale, a te riječi Zdenko bi trebao čuti i od ostalih kolega. Makar mi neki govorili. „Ti si gluh i slijep, kad ne čuješ i ne vidiš neke stvari“. Takvima koji meni i ostalim kolegama govore da smo gluhi i slijepi, možemo odgovoriti potvrdno. Da, i gluhi smo i slijepi kad je u pitanju naš kolega zaštitar.

Zaboravnost - Mi već sada, samo dvadesetak dana nakon prepada, ne znamo ništa o kolegi Zdenku, niti se o njemu piše po dnevnom tisku i u ostalim medijima. Ne znamo je li izašao iz bolnice, ne znamo posjećuje li ga itko od kolega, ne znamo koliko će dugo još biti na bolovanju, a ne znamo ni kada će se vratiti u naše redove. Kolegice i kolege, zar tako brzo zaboravljamo!? Ne, mi nismo zaboravni i ne smijemo biti zaboravni, moramo se rado sjetiti kolege Zdenka.
Ipak je on za nas zaštitare napravio pravu stvar. Odsad će svatko tko odluči izvršiti oružani prepad na banku, dobro razmisliti hoće li to napraviti. Uvjeren sam da ćemo i uskoro znati, sve ono što nas zanima o kolegi Zdenku te da će se i on sam uvjeriti da ga nismo tako lako zaboravili. Dapače, čak, evo o njemu i pišemo u jedinstvenom časopisu hrvatskih zaštitara. Nadam se da ćemo ga ugodno iznenaditi dostavom ovog broja Zaštite na njegovu kućnu adresu. A tko zna? Možda mu ovaj broj časopisa osobno dostavi i redakcija, ili sasvim sigurno njegovi kolege iz Gradske sigurnosti.

Nagrada – Svi javni mediji u Hrvatskoj objavili su za nas zaštitare vrlo važnu vijest - hrabri kolega Zdenko nagrađen je s 30.000 kuna. Dakle, od toga iznosa, 20.000 kuna dodijelila mu je Imex banka, a s preostalih 10.000 nagradila ga je matična zaštitarska kuća u kojoj je zaposlen već pet godina - Gradska sigurnost Split. Spomenuti iznos i nije tako malen, posebno znajući da njegovo ranjavanje nije prouzročilo trajni invaliditet. Međutim, brine nas jedna druga činjenica, a to je da banka, gledajući realno, i nije morala isplatiti nagradu, što znači da bi kolega za nagradu dobio samo 10.000 kuna. Srećom, to se ipak nije dogodilo pa je banka, možemo to slobodno reći, našega kolegu bogato nagradila.

Nadam se da će naša policija znati brzo privesti sve buduće počinitelje, kao što je to učinjeno sada, te da će pravosuđe takve osobe znati „pospremiti iza rešetaka“ na duži rok
No, s druge strane, nekako boli činjenica i osjeti se zebnja oko srca, a vjerujem da ju je osjetio i kolega, kada čuješ da si veću nagradu dobio od banke nego od matične kuće u kojoj si zaposlen. Nadamo se stoga da to nije cjelokupna nagrada njegovih poslodavaca, nego vjerujemo i nadamo se da će do Zdenkova umirovljenja uslijediti i neka trajna stimulacija. Na kraju, ne treba zaboraviti na činjenicu da je on, ne samo čuvao i sačuvao, već napravio i veliku reklamu matičnoj zaštitarskoj kući, za koju se, realno gledajući, osim u Splitu i okolici, na nacionalnoj razini vjerojatno nije ni znalo da postoji. Osobno vjerujem da je Zdenko svojoj tvrtki donio i trajni ugovor s Imex bankom. Barem do ulaska Hrvatske u EU.

Nada - Kolegice i kolege, nama samo ostaje nadati se da ovakvih razbojničkih prepada više neće biti. Ostaje nam nada da više neće biti ranjenih kolega, da više neće biti ubijenih kolega na dužnosti, ostaje nam nada da više nijedna od naših obitelji neće biti zavijena u crno. Iako smo, duboko u podsvijesti, svjesni kako je prestanak oružanih prepada gotovo nemoguć. Također se nadamo da će naša policija znati brzo privesti sve buduće počinitelje, kao što je to učinjeno u ovom slučaju splitske banke, te da će naše pravosuđe takve osobe znati „pospremiti iza rešetaka“ na jedan duži rok.
A kolegi Zdenku Miloševiću želimo što brži opravak te da se što prije vrati u naše redove, jasno po njegovoj želji, na neko mnogo mirnije radno mjesto.

 

PREGLED NAJNOVIJEG BROJA

2019.
XV. godina, broj VII. 2019.