Piše: Ivan Galović
Photo: Gokhan Balci/Anadolu Agency/Getty Images
Grčka se suočava s velikim organiziranim kršenjima granica i turskim provokacijama nad Egejskim morem, dok se pandemija COVID-19 brzo širi u zemlji, grčka je vlada potpuno zatvorila zemlju od 23. ožujka ujutro.
Sav nebitan prijevoz i kretanje ljudi su zabranjeni, rekao je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis u televizijskom obraćanju. Grcima je dopušteno samo odlaziti na posao, kupiti hranu ili lijekove, vidjeti liječnika, šetati s kućnim ljubimcem, hodati sami ili u grupi od dvije osobe. Oni moraju nositi osobnu iskaznicu, a razlog njihovog kretanja mora opravdati poslodavac ili sami. U Grčkoj na dan 8. travnja 2020. su 1.832 potvrđena slučaja, a do sada je 81 osoba umrlo od COVID-a, dok je u Turskoj zaraženo 34.109, a umrlih 725.
Građanski rat u Siriji u posljednjih deset godina pretvorio je visoko kulturan arapski narod u masu izbjeglica. Situacija se dramatično pogoršala posljednjih mjeseci, posebno u gradovima. Od gotovo 24 milijuna Sirijaca, 8,5 milijuna živi u sirijsko-ruskim kontroliranim područjima, 3,2 milijuna u područjima kojima dominiraju Kurdi, a u posljednje vrijeme gotovo devet milijuna Sirijaca je u područjima koja su pod turskom kontrolom. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad uz pomoć Ruske Federacije dovodi u pitanje sigurnost Europe bombardiranjem civilnog stanovništva i izazivanjem velikog vala izbjeglica koji kreću prema turskoj granici. Trenutno stanje turske ekonomije i nevoljkost Europe nisu ostavili turskom predsjedniku Recep Tayyip Erdoganu drugog izbora nego pustiti masu ljudi da prođu dalje u Europu.
Politički i ekonomski oslabljena Turska koja osigurava skrb za skoro četiri milijuna izbjeglica više nije u stanju prihvatiti nikakve daljnje sirijske izbjeglice. Zbog toga je napredovanje turske vojske prema sjevernim sirijskim gradovima Idlibu i Afrinu djelomično razumljivo kako bi se obuzdale mase ljudi i istodobno stvorila tampon zona za 2-4 milijuna izbjeglica što bi omogućilo da se izbjeglice iz Turske vrate kući. Rusija i Turska se međusobno optužuju da krše sporazum. Moskovski sporazum o prekidu vatre od 5. ožujka 2020. između Turske i Rusije na grad Idlib trebao je trajati "trajno", ali je prošlost pokazala da je sporazum s Rusijom iluzoran.
Prema Turskim izvorima, Rusija vodi hibridni rat u Siriji, koristeći izbjeglice kao oružje. Zapadna zajednica više ne može voditi globalnu politiku bez Moskve, a kamoli sama rješavati sukobe. Rusija je možda povratila svoju bivšu snagu, ali po kojoj cijeni? Koliko dugo može predsjednik Putin svojim nedemokratskim načinom održavati trenutnu situaciju i nestabilnu situaciju u Rusiji? Ipak, još jedno mjesto nevolje moglo bi ponovno prisiliti milijune ljudi kao izbjeglice prema Europi. SAD godinama održava ekonomske sankcije protiv Irana. Ovi se događaji moraju uzeti u obzir jer bi daljnji nemiri mogli dovesti Europu u veliku krizu u pogledu sigurnosne politike. Sunitske izbjeglice koje već žive u Europi bile bi suočene sa šiitskim izbjeglicama, što bi neminovno dovelo do sukoba poput onih koje su viđeni u Bejrutu, Damasku ili Sanaau.
Početak nove migrantske krize?
Turski predsjednik Erdogan rekao je 28. veljače tisućama migranata koji su čekali na turskoj granici s Grčkom da su im vrata prema Europi otvorena. Tim je smjelim korakom praktički srušen sporazum s EU iz 2016. godine po kojem Turska sprječava migrante da uđu u Europu u zamjenu za 6 milijardi eura. Erdogan je to učinio jer, prema njegovom mišljenju, EU nije učinila dovoljno da zaustavi dolazak novih izbjeglica u Tursku. Ova je kriza nedavno pogoršana obnovljenim intenzivnim borbama oko pobunjeničkog grada Idliba na sjeveru Sirije. Procjenjuje se da bi do milijun novih izbjeglica iz Sirije moglo pobjeći u Tursku kako bi se pridružilo 3,6 milijuna izbjeglica za koje se Turska već brine.
Međutim, Grčka je odbila pustiti migrante i suspendirala zahtjeve za azil za sve koji su pokušali ilegalno prijeći granicu. Ubrzo su izbili nemiri i grčka je policija morala upotrijebiti suzavac kako bi spriječila migrante da uđu u zemlju. Kao rezultat toga, napetosti između Turske s jedne strane i Grčke i slabog EU-a s druge strane dramatično su porasle.
Ova nedavna eskalacija imigrantske krize u EU prvi je glavni test grčke konzervativne vlade Nove demokracije od dolaska na vlast u srpnju 2019. Statistika UNHCR-a pokazuje da je od 2014., kada je započela imigracijska kriza, u Grčku pristiglo preko 1,2 milijuna izbjeglica. Sa svakim novim valom, crta između izbjeglica koje bježe od rata i progona i onih koji se useljavaju iz ekonomskih razloga postaje sve zamagljenija - stavljajući odgovorne u tešku situaciju da riješe probleme.
Šefovi država i vlada Europske unije posjetili su grčku granicu s Turskom kako bi pokazali svoju solidarnost s tom zemljom. "Ova granica nije samo grčka granica, nego i europska granica. I danas stojim ovdje s vama kao Europljanin", rekla je Ursula von der Leyen grčkom premijeru Kyriakosu Mitsotakisu. A njemačka kancelarka Angela Merkel rekla je nakon sastanka s grčkim premijerom: "Grčka zaslužuje našu punu solidarnost i potporu".
Bruxelles se pitao kakvu igru igra Erdogan. Je li Turska zaista imala nekontrolirani izbjeglički problem sa Sirijcima koji su izbjegli iz regije Idlib? Je li Erdogan jednostavno želio više novca? Ili je htio natjerati EU da izvrši veći pritisak na Rusiju i njenog saveznika, sirijskog predsjednika Assada, da zaustavi ofenzivu u regiji Idlib?
Čvrsti stav EU
Bez obzira na stvarni razlog, EU je zaključila da Erdogan igra ciničnu "igru moći" s migrantima kao zalogom. EU od početka nije željela ponavljanje 2015. godine, kada je više od milijun migranata i izbjeglica bilo dopušteno kretati se Europom bez ograničenja. Sada bi to urodilo krajem Schengenskog sporazuma i uvođenjem kontrola unutarnjih granica, osim ako EU nije u mogućnosti obraniti svoje vanjske granice. Austrijski premijer Sebastian Kurz bio je vrlo jasan po tom pitanju. Pet dana nakon otvaranja granice u Ankari, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, u pratnji grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, posjetili su grčki pogranični grad Kastanies.
Objasnili su politiku EU prema krizi, počevši od von der Leyenina obećanja o jedinstvu. Ukratko, EU ne bi dopustila da migrantska kriza postane destabilizirajući faktor, kao što je to učinila 2015., a Erdoganova instrumentalizacija migrantske krize bila je osuđena i odbačena. EU je odmah obećala 700 milijuna eura pomoći Grčkoj i susjednoj Bugarskoj, koja također dijeli granicu s Turskom - u zaštiti europskih granica, dala je dodatne detalje o europskim intervencijskim snagama koje će biti raspoređene u regiji kako bi pomogle grčkim vlastima. Usred migrantske krize i porasta napetosti, grčki izbjeglički kamp na Lezbosu zapaljen je 8. ožujka.
Dva tjedna nakon izazivanja krize, Turska se počela smirivati zbog čvrstog stava EU. Ankara je počela de-eskalirati stanje pripravnosti prevozeći migrante natrag u Istanbul. Grčki su dužnosnici 13. ožujka izjavljivali kako je broj pokušaja prelaska granice preko tisuće dnevno pao na nekoliko stotina i da nijedan od njih nije bio uspješan. Istog dana u Turskoj su tri krijumčara ljudi osuđena na 125 godina zatvora zbog svoje umiješanosti u smrt sirijskog dijeta Alana Kurdija, čije je utapanje 2015. tjednima objavljeno u vijestima i oživjelo migrantsku krizu te godine.
Turska pobjeđuje ?
Čelnici Turske, Njemačke, Velike Britanije i Francuske 17. ožujka, neopaženo od strane medija zbog krize koronavirusa, održali su videokonferenciju kako bi riješili sukob. U ovom se obraćanju kancelarka Merkel obvezala poštivati sporazum iz 2016. godine kojim se Turskoj plaća uzdržavanje migranata. Angela Merkel rekla je Erdoganu da je spremna povećati sredstva EU za pomoć izbjeglicama u Turskoj, ako Ankara, zauzvrat, spriječi tisuće izbjeglica da pređu tursko-grčku granicu.
Planovi za stvaranje globalne EU od starta su bili na klimavim nogama, prije svega zbog slabe unutarnje kohezije država-članica. Rješenje je međusobna solidarnost unutar EU, solidarnost moćnijih članica s ekonomski slabijim članica, poglavito s onima koje su najteže pogođene zdravstvenom i migrantskom krizom. Izbjegavanje scenarija neusklađenog i pojedinačnog kriznog djelovanja država-članica EU bi moglo izazvati urušavanje dostignute integracije u budućnosti. No, ni čvrsta definirana i jedinstvena EU financijska strategija prevladavanja kriza nije još donesena.
Nažalost, izbjeglička kriza nije problem koji se može riješiti novcem. Ljudska tragedija koja traje već godinama zahtijeva ne samo političku već i vojnu hrabrost EU. Ako EU ne uspije u tome, "strateška autonomija" Europe nema šanse za opstanak. Popularne fraze poput predanosti ili stalnih napora neće pomoći. Turska je sjajan primjer. Obećana EU sredstva u iznosu od 6 milijardi eura, koja bi se Turskoj trebala isplatiti do 2025. godine, više nisu opcija za rješenje sukoba. Prema priopćenju Europske komisije od 2. ožujka 2020., 4,7 milijardi od ukupno 6 milijardi eura dodijeljeno je organizacijama za pomoć na terenu u Turskoj, tako da je EU platila 800 eura po izbjeglici koja živi u Turskoj.
S druge strane, izbjeglice koje dolaze u Europu stvaraju rasizam u EU populaciji. Izbjegličku krizu ne treba promatrati samo kao krizu, već kao izazov, jer je to test temeljnih demokratskih vrijednosti koji ne bi trebao stvarati dodatni potencijal za sukobe. Stoga treba prestati gubiti vrijeme i započeti s izradom zajedničkog plana. Jedno je jasno, a to je da Turska više nije u stanju riješiti izbjegličku krizu bez EU-a.
Izvori:
Verbeurgt, Joris: A Stronger Europe in the World, European Security & Defence 4/2020
Verbeurgt, Joris: The EU and the Migrant Crisis at the Greek-Turkish Border, European Security & Defence 4/2020
Ozkilinc, Korhan: Yet Another Refugee Crisis, European Security & Defence 4/2020
Angelopoulos, Dimitrios: Greece Facing Rough Seas, European Security & Defence 4/2020
Stefanov, Mario: Nova velika igra (https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-nova-velika-igra/ - objavljeno 6. travnja 2020)
European Centre for Disease Prevention and Control, An agency of the European Union, (https://www.ecdc.europa.eu/en/covid-19/data-collection - objavljeno 9. travnja 2020)