Svaki kriminalac dovoljno glup da se na društvenim mrežama kao što su Facebook, MySpace, Twitter i LinkedIn hvali svojim "poslovnim potezima" i lokacijom "zasluženog odmora", sada je glasno upozoren: njegov sljedeći prijatelj na "Fejsu" koji mu pošalje zahtjev za prijateljstvom možda je agent FBI-ja. Otkriveno je, naime, da američki FBI na društvenim mrežama koristi lažne identitete kako bi istražio kriminalne aktivnosti i pratio osumnjičene, naslućuje se iz dokumenta koji je ovih dana "procurio" iz FBI-ja.
Američka udruga za zaštitu digitalnih prava po imenu Electronic Frontier Foundation, došla je, prenosi portal Net.hr, u posjed dokumenta od 33 stranice u kojemu uz ostalo stoji da su tajni identiteti korisni za komunikaciju sa sumnjivcima i metama zločina.
U tekstu se agentima nadalje savjetuje da svakog svjedoka i sudionika zločina istraže na društvenim mrežama, te im ujedno detaljno objašnjava postupke prikupljanja dokaza na mrežama poput Facebooka, MySpacea i LinkedIna.
Dotični tekst čiji su autori zamjenik direktora za kompjuterske zločine John Lynch i odvjetnica Jenny Ellickson, razlikuje javno dostupne informacije, informacije koje zahtijevaju tajne operacije i informacije koje treba zatražiti od tvrtki-vlasnika društvenih mreža.
Prema tvrdnjama toga autorskog dvojca Facebook je "često susretljiv" prema hitnim zahtjevima FBI-ja, dok MySpace prethodno zahtijeva sudski nalog i tek onda omogućuje agentima FBI-ja uvid u privatne poruke. Twitter je, pak, još manje susretljiv i koristan, jer ne pamti gotovo nikakve podatke o korisnicima, a ono što i pamti bez sudskog naloga - odbija predati.
U dokumentu koji je procurio iz FBI-ja stoji da su društvene mreže korisne za otkrivanje osobne komunikacije, utvrđivanje odnosa među ljudima, alibija i lokacija na kojima se ljudi nalaze.
Policijske su agencije dosad na Internetu koristile razne sumnjive forume namještajući zamke zločincima poput pedofila, silovatelja i drugih seksualnih "predatora", a uz sudski su nalog sumnjivcima mogle zaplijeniti računala i provjeriti e-poruke. Međutim, mreže kao što su Facebook, MySpace i ostale, nude pravo bogatstvo dodatnih korisnih informacija - fotografije, status, popis prijatelja... A da stvar bude jednostavnija, sve je to dostupno - praktički svima, cjelokupnoj javnosti! Tako se, recimo, na objavljenim fotografijama mogu potražiti dokazi kao što su oružje ili skupocjeni nakit ukraden u nekoj ranijoj pljački, a zahvaljujući statusima na Facebooku i porukama na Twitteru moguće je provjeriti alibi osumnjičenih osoba. Jasno, s popisa prijatelja policija i FBI lako će odabrati moguće svjedoke i eventualne doušnike.
(Na slici gore: američki javni tužitelj Michael Scoville pokazuje profil bjegunca Maxija Sopoa na Facebooku zahvaljujući kojemu su ga ipak uspjeli locirati i uhititi zbog bankarske prijevare. Naime, iako je njegova stranica na Facebooku bila privatna, popis njegovih prijatelja bio je javan. Tužitelj je među bjegunčevim prijateljima primijetio ime bivšeg zaposlenika Ministarstva pravosuđa, koji nije znao da je Sopo traženi bjegunac. Kad je Sopo na Facebooku postavio poruke u kojima opisuje svoj lagodan život u Meksiku, njegov "online" prijatelj proslijedio je tu informaciju FBI-ju, a oni pak meksičkoj policiji koja je hvalisavca ubrzo uhitila). (A. K. B.)