ZAŠTITA - časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine

Istodobno, sve njihove Stanice životare u podstanarstvima, a lokalne uprave više novca izdvajaju za skupljanje mačaka pregaženih na ulicama, nego za njihove aktivnosti. A oni se ne žale, nego uporno spašavaju, čak i mačke koje su zaglibile u kakvoj jami.

„Mi smo neprofitna volonterska humanitarna organizacija. Funkcioniramo kao sve takve spasilačke službe na svijetu. Mi spašavamo. Bilo bi nemoralno da netko ima materijalne koristi od tuđe nesreće. Osim toga, da smo plaćenici destimulirao bi se naš rad na preventivi na koji trošimo 95 posto vremena i zbog kojega ima višestruko manje nesreća. Ipak, javnost nas doživljava profesionalcima. Jesmo, vrhunski smo profesionalci sa svjetskim referencama. Mi ćemo i dalje spašavati bez obzira zbog kakve gluposti upao bilo tko u nevolju, i tako 100 puta uzastopce“, kazao je za Jutarnji list pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić.

Kao i u lanjskom razgovoru za Zaštitu, Prizmić i za Jutarnji ističe da mu smeta birokratska Hrvatska. U inozemstvu, naime, postoje jasne tarife intervencija pa nakon spašavanja unesrećeni dobije račun. Ako je u pitanju višednevna potraga u kojoj je sudjelovalo više spasitelja te je korištena zračna potpora, taj račun može iznositi i do 20.000 eura.

„Taj račun plaća osiguranje jer kod njih sustav funkcionira. Da bi se to kod nas moglo primijeniti, moralo bi se poraditi na zakonskim okvirima. Sve dok prijevoz trudnice s otoka ili ozlijeđenog turista s Biokova bude tretiran kao vojna akcija, jer se koristi helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji nema licencu za civilnu djelatnost, nećemo moći ništa napraviti“, dodaje Prizmić.
Od 1,2 milijardi kuna koliko se u Hrvatskoj godišnje troši na zaštitu i spašavanje, na HGSS otpada samo šest milijuna, što je tek 0,05 posto. Svaku dobivenu kunu potroše na vlastito usavršavanje, opremu i preventivne akcije.

Većina članova HGSS-a ima višu ili visoku stručnu spremu. Oni su sveučilišni profesori, doktori znanosti, piloti, inženjeri, građevinari, ali i vrhunski speleolozi i planinari.

Prizmić je, odgovarujući na pitanje "kako postati član HGSS-a", bio kratak i odrješit. "Teško. Ne možeš nam pokucati na vrata i reći 'ja želim biti HGSS-ovac'. Ako si vrhunski planinar i speleolog, s izvrsnim ljudskim i organizacijskim kvalitetama, pratit ćemo te i unovačiti. Dvije godine bit ćeš naš suradnik na promatranju, a sljedeće dvije godine pripravnik. U te dvije godine čeka te teška obuka. Nakon toga dvodnevni ispit. Ako položiš, postat ćeš gorski spašavatelj. Ostatak života učit ćeš od starijih kolega", jasan je bio Prizmić.

Tko je sve spasio njemačkog 10-godišnjaka iz jame

Potvrdu da je dječak neki dan pao u jamu u Karinu Donjem, pročelnik u Stanici Zadar Josip Jandrić dobio je od Centra 112. Odmah je napustio svoje radno mjesto pilota kanadera. Krenuo je planirati akciju spašavanja i o događaju obavijestio pročelnika Prizmića. Odluke se moraju donositi u sekundi, bez obzira pokažu li kasnije kao loše. No, drugog izbora nema.

Posao napušta i viša medicinska sestra u Domu zdravlja Ana Maričić te im se priključuje nezaposlena novinarka Silvija Domitrović. Umirovljenik Ivica Galac također je bio spreman u trenutku, a svoje građevinsko poduzeće zbog malog unesrećenog turista ostavio je Siniša Primužić. Mjerne instrumente kacigom i konopom zamijenio je geodet Robert Maršić, a opremu je na sebe gotovo još u autosalonu gdje vodi prodaju automobila učas navukao Danijel Lovrić. Pridružilo im se još petero kolega.

Od civila s uspješnim karijerama u nekoliko su se minuta pretvorili u ekipu o kojoj je ovisio život toga dječaka. Nije im palo na pamet razmišljati o tome ugrožavaju li zbog njega i vlastite živote. (R. Z.) (Foto: Ratko Mavar; na slici Vinko Prizmić - drugi slijeva)