ZAŠTITA - časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine

Upravo s ciljem da potaknemo širu raspravu o aktualnom stanju u hrvatskom zaštitarstvu, s osvrtom na neke konkretne probleme koji se tiču plaća, kolektivnog ugovora i njihove fizičke sigurnosti u obavljanju posla, te da kroz raspravu dođemo do odluka o tome na koji bi se način zaštitarstvo trebalo razvijati u godinama koje dolaze, ovoga je tjedna časopis Zaštita organizirao okrugli stol o položaju zaštitarstva u RH.

Unatoč nekim „otkazima u zadnji čas“ uključujući i vlasnike i direktore najvećih tvrtki kao što su Sokol Marić, Protect i V Grupa, u Staroj gradskoj vijećnici uspjeli smo okupiti gotovo sve relevantne čimbenike zaštitarske industrije - predstavnike MUP-a, direktore i druge predstavnike većine zaštitarskih tvrtki, predstavnike sindikata, same zaštitare i druge iskusne stručnjake za sigurnost i zaštitu, ne nužno samo iz zaštitarstva. U publici smo tako primijetili direktore i druge predstavnike tvrtki Zvonimir Security, Alzas Alarms, Adriatic Security, RVR, Praesidium 2009., Stanko Security, Zaštita Zagreb, Zaštitar Sučić, streljana LAS...

Aktualne brojčane pokazatelje veličine zaštitarskog tržišta najprije je predstavio Nikola Turkalj, načelnik Sektora za inspekcijske poslove MUP-a, istaknuvši da od 27.705 osoba „koje su prošle kroz različite vrste osposobljavanja i obuke za čuvare, zaštitare ili zaštitare-tehničare u MUP-u, jedan dio njih više nije aktivan, nego pasivan, što znači da su očito u potrazi za drugim poslovima izvan ove struke“. U pozadini svega leže, jasno, niske prosječne plaće zaštitara.

Priznavši postojanje niza problema, pa tako i tog financijskog, Turkalj je naglasio da je posljednjih godina zaštitarstvo ipak postalo mnogo uređenije no što je to bio slučaj prije 5-10 godina. Osvrnuo se i na aktualnu temu stradavanja zaštitara u bankama i drugim novčarskim institucijama, istaknuvši da je MUP – unatoč nedavnom ubojstvu zaštitara u u Zagrebu – novim zakonskim rješenjima ipak uspio podići sigurnost na višu razinu.

Potkrijepio je to podatkom o samo 9 razbojstava u bankama u 2010., u odnosu na 52 u 2005. godini. Nikola Turkalj i njegov suradnik Bojan Bosek, načelnik Inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove u Sektoru za inspekcijske poslove, pohvalili su se i činjenicom da su prepadi na vozila za prijevoz novca - svedeni na nulu, za što je hrvatska policija, kažu, dobila i niz pohvala stranih kolega i institucija.

Ante Perčin, direktor Odjela tjelesne zaštite tvrtke Sokol Marić progovorio je pak o profilaciji zaštitarstva kao struke, ustvrdivši da ona – još nije gotova. Poslužio se svojom sad već poznatom rečenicom o zaštitarstvu kao autobusu. „Taj je autobus pun ljudi, ali golema većina njih u tom autobusu ne ostaje dugo, nego izlaze već nakon prve, druge stanice, a dok je stanje takvo, neće biti pozitivnih pomaka“, ocijenio je Perčin.

Složio se s više puta ponovljenom tezom generala u mirovini Mate Laušića o zaštitarima kao „drugom ešalonu policije“, dodavši da samo tvrtka Sokol Marić na terenu ima 64 interventne ekipe koje bi mogle znatno doprinijeti općem stanju sigurnost – naravno, pod uvjetom da im policija uspije naći prikladno mjesto unutar sustava. I Perčin se osvrnuo na nesigurnost zaštitara radnome mjestu, ustvrdivši da je stanje koje zateknu na terenu, osobito u trgovačkim centrima, često jednako – katastrofi.

Prof. dr. Zvonko Orehovec govorio je pak o novim sigurnosnim ugrozama, o nedostatku sigurnosne kulture u RH, o zaštiti kritične infrastrukture i programu EU-a u kojemu se navodi da se „suvremene obrane više ne mogu zasnivati na vojsci, nego na, uz ostalo, i unutarnjoj zaštitarskoj službi“.

Dotaknuo se odluke o ukidanju obveznog vojnog roka zbog čega danas, smatra Orehovec, „imamo pola milijuna mladih Hrvata koji neodlaskom u vojsku nisu prošli apsolutno nikakvu sigurnosnu obuku i kulturu. „A da nisu prošli vozački ispit, vjerojatno nikad ne bi naučili ni osnove prve pomoći“. I Orehovec zastupa tezu da zaštitari mogu i moraju biti drugi ešalon policije, nešto poput Nacionalne garde u SAD-u. „Zaštitari su tu, postoje i spremni su – baš kao i policija, vojska, vatrogasci. Samo im treba naći adekvatno mjesto u sustavu nacionalne sigurnosti“, poručio je Orehovec, dodavši kao moguće rješenje i uspostavu zaštitara kao - srednjoškolskog zanimanja.

U kasnijoj na trenutke i žustroj raspravi sudjelovali su i pročelnik zagrebačkog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavle Kalinić, savjetnik za poslovnu i privatnu sigurnost mr. krim. Željko Cvrtila, predsjednik Udruženja tjelohranitelja IBA Hrvatska Rajko Bačnar, predsjednik zaštitarskog Sindikata Miomir Jačimović, Danica Kauzlarić iz tvrtke Alarm automatika, te nekoliko zaštitara kao što su Mihail Petar Lukić, Goran Križić, Enes Alagić i Nikola Sraka, uglavnom iz dviju najvećih tvrtki Sokol Marić i AKD Zaštita.

Razumljivo, zaštitare je najviše zanimalo pitanje zaštitarskih plaća koje su u zaštitarstvu ispod državnog prosjeka. „Lijepo je slušati sve ove priče o zaštitarima kao drugom ešalonu policije, kao o američkoj Nacionalnoj gardi, kao o produženoj ruci policije, no mi od toga ne možemo živjeti niti platiti račune svaki mjesec. Naš su najveći problem plaće od kojih se jedva preživljava, a sve ostalo je za nas sporedno", poručio je Mihail Petar Lukić u ime svojih kolega zaštitara. Ipak, iz razmišljanja većeg dijela sudionika moguće je zaključiti da bi i plaće i ugled zaštitara trebali rasti usporedo s povećanjem razine kvalitete njihove usluge, i povećanjem njihove osposobljenosti. U tom bi slučaju, naime, u zaštitarstvu o(p)stali samo pravi profesionalci, zaštitari spremni na sve opasnosti svoga posla, ali koji bi svoj posao obavljali znajući da ih na kraju mjeseca čeka plaća od koje mogu ponosno živjeti. (Antun Krešimir Buterin)

Cjelovitu diskusiju s Okruglog stola moći ćete pročitati samo u idućem broju časopisa Zaštita koji iz tiska izlazi krajem ožujka.