Od ovoga broja Zaštite uvodimo novost koja će, vjerujemo, zaintrigirati sve zaštitare, ali i njihove direktore i rukovoditelje. Riječ je o kolumni iz pera jednog iskusnog zaštitara koji svaki dan, već niz godina, radi kao zaštitar u jednoj od 10 najvećih zaštitarskih tvrtki. Njegov identitet, kao i ime tvrtke u kojoj je zaposlen, do daljnjega će ostati poznati samo redakciji, no vjerujemo da će problemi o kojima će pisati – pod pseudonimom – svima biti i više nego poznati... Zaštitar se pod pseudonimom "Eugen Antić" za početak osvrnuo na ranjavanje splitskoga kolege koji je u travnju spriječio razbojstvo u Imex banci.
Radeći kao zaštitar, posebno u financijskoj ustanovi ili u pratnji vrijednosti, znači biti svjestan da u svakom trenutku možeš biti napadnut, ranjen ili ubijen.
Svijest – Zbog toga, drage kolegice i kolege, a posebno vi koji tek počinjete raditi u zaštitarstvu, ali i svi vi dugogodišnji zaštitari, nikad nemojte zaboraviti da je vaš posao rizičan i jako opasan. U crnim kronikama možemo čitati naslove od kojih nam se ledi krv u žilama, ali ipak, to je novinska rubrika koju mi zaštitari prvu čitamo, nadajući se da nećemo otkriti da nam je neki kolega u oružanom prepadu napadnut, ranjen ili ubijen.
Nedavno smo naišli na jedan takav naslov: „U pljački Imex banke ranjen zaštitar“. Nažalost, i opet nam se, po tko zna koji put, krv sledila u žilama, srce nam je ubrzano lupalo, a dlanovi bili znojni pri odlasku na posao, dok su nas naše obitelji pratile zabrinutim pogledima.
Mi zaštitari noću opet nismo spavali, a ako bismo i zaspali, nisu rijetke bile noćne more, naglo smo se budili i hvatali zrak. I sve to zbog straha i zabrinutosti. I onog pitanja koje nas stalno muči: „Jesam li ja sljedeći“?
Cijelu kolumnu možete pročitati ovdje, ali i u tiskanom izdanju Zaštite.
Jeste li se već
pretplatili?
.jpg){kind=logo}
