ZAŠTITA - časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine

S očitom namjerom da ga ubije, prema njemu je ispalio dva hica, no Bogadi je pukim slučajem ostao neozlijeđen. U tom trenutku u poslovnici su se u osječkom naselju Jug II, osim njega nalazile još dvije službenice i četvero klijenata. Nakon promašenih hitaca bezobzirni je pljačkaš navodno povikao: "Ovo je pljačka!", kao da to nisu već i sami shvatili.

I tko zna što bi se dalje dogodilo te bi li bilo mrtvih, da zaštitar nije reagirao upravo onako kako pravi, obučeni i uvježbani zaštitari i trebaju reagirati. Bogadi je odlučno ustao, svima naredio da legnu, službenici doviknuo da uključi alarm te zatim uzvratio vatru prema pljačkašu. Iako ni on nije pogodio njega, to je, čini se, bilo dovoljno da razbojnik ustukne i odustane od svoga krvavog nauma.

Drugim riječima, kad je vidio da je zaštitar živ i da puca na njega, dao je petama vjetra - na parkiralištu pred bankom ušao je u vozilo s pomagačem i pobjegao u nepoznatom smjeru. Policija je uskoro pronašla zapaljeni automobil na parkiralištu kod stadiona "Gradski vrt". Ubrzo je utvrđeno i da je vozilo ukradeno noć ranije.

U banci u kojoj je Bogadi radio nemaju dovoljno riječi hvale za hrabrog zaštitara. Tvrde: "Spasio nam je živote"! Skromni Bogadi, međutim, nije bio previše raspoložen za razgovor. Uostalom, kao primjer pravog zaštitara, on je svoje rekao tamo gdje je i trebao reći. Na mjestu koje štiti.
Jedina njegova rečenica za javnost bila je vrlo štura: "Samo sam radio svoj posao".

Upravo tako! Ništa više od toga. Samo je radio svoj posao za koji je plaćen i obučen - da štiti i brine o sigurnosti ljudi i imovine koja mu je povjerena na brigu. Takav je opis toga opasnog posla na koji ga nitko nije prisilio, i stoga se njegovim riječima doista nema što dodati. Drugi je, naravno, problem plaća koju on i njegovi kolege diljem države dobivaju za svakodnevno nošenje "glave u torbi".

Bogadijeva mjesečna plaća, primjerice, iznosi 3700 kuna, što je za odlučne profesionalce poput njega koji svojom prisebnošću spašavaju neprocjenjivo vrijedne ljudske živote i višemilijunsku imovinu, svakako premalo. Kao utjeha i njemu i svim ostalim "Bogadijima" ipak će poslužiti svježi primjer Bogadijeva poslodavca Zlatka Marića, vlasnika tvrtke Sokol Marić, koji je osječkoga zaštitara zbog savjesnog i hrabrog postupka nagradio s dodatnih 10 mjesečnih plaća.

Na Mariću je, ali i na svim ostalim sudionicima zaštitarskog posla u Hrvatskoj, uključujući i državu, da zaštitarskoj profesiji "osiguraju" priljev što većeg broja ovakvih mladih ljudi. To će moći učiniti jedino - većim plaćama. U usporedbi s vrijednošću koju je, eto, samo Bogadi sačuvao toga subotnjeg jutra u osječkoj banci, u pitanju su uistinu beznačajne svote. (A. K. Buterin)