Najnoviji zločinački napad pljačkaša banke u zagrebačkim Sesvetama na policajce, pri čemu je jedan policajac ubijen, drugi se još bori za život, a trojica su ranjena, iznova donosi krv i smrt na novinske naslovnice. Pljačkaši ubili jednog policajca, a četvoricu ranili! Pucao u zaštitara ispred banke! Zaštitar pucao i ranio pljačkaša sa sjekirom! Opljačkali poštu i pucali po policiji!...
Ovakvi naslovi kod svakog izazivaju najmanje nelagodu. Što je s ljudima koji rade te poslove i na meti su nasilnika? Ako ste zaštitar ili policajac, ili član vaše obitelji radi takav posao, intenzitet nelagode i straha sigurno su još veći.
Traumatski su događaji intenzivni i izrazito neugodni, posljedice su im neusporedive sa svakodnevnim stresom koji nas okružuje, ali su na sreću rijetki i ne događaju se svima. Za traumatizirajuće je situacije karakteristično da izazivaju osjećaj životne ugroženosti, uz izrazito snažan osjećaj bespomoćnosti i preplavljenost jakim strahom. Takav događaj nadilazi uobičajeno čovjekovo iskustvo, on obvezatno izaziva duboke posljedice. Psiha i tijelo su u šoku, čovjek je izbačen iz ravnoteže pa mu se jako teško povratiti. Kad u tome i uspije, nova je ravnoteža uvijek drukčija od one prije traumatskog događaja - ima nove granice i novo značenje. Traumatizirane osobe žive s pitanjima - kome vjerovati, na koga se osloniti, tko predstavlja prijetnju, kako biti siguran da se takvo nešto više neće dogoditi...
Odgovore na ta i neka druga pitanja pokušale su dati stalne suradnice časopisa "Zaštita", psihologinje
prof. Roberta Krizmanić i prof. Sandra Bušurelo-Erak.
Cijeli tekst možete pročitati
ovdje.
.jpg){kind=logo}
