ZAŠTITA - časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine

U američkom gradu Seattleu, na sjeverozapadu SAD-a, zbio se skandalozan i brutalan napad. Petnaestogodišnja djevojka brutalno je pretučena na podzemnoj autobusnoj postaji naočigled desetak putnika. Da priča bude šokantnija, premlaćivanje koje je na kraju završilo gubitkom svijesti i težim ozljedama glave pretučene djevojke, zbilo se i pred očima čak trojice zaštitara.

Iako je napad trajao gotovo minutu, a žrtva se onesvijestila niti metar od njih, nijedan od trojice zaštitara nije ni prstom mrdnuo kako bi pomogao djevojci ili eventualno zaustavio silovite udarce. Najviše, međutim, zaprepašćuje podatak da su sva trojica svojom posvemašnjom neaktivnošću - samo slijedila naputke nadređenih.

Suočeni s morbidnim završetkom incidenta i glasnim nezadovoljstvom javnosti, njihova zaštitarska kompanija, ali i gradske vlasti, sada tvrde da bi dotične naputke za postupanje, baš kao i cjelokupnu sigurnosnu politiku – trebalo revidirati. Ma nemojte!?

U nevjerojatnu ravnodušnost trojice zaštitara mogla se uvjeriti najprije američka javnost putem televizije, a zatim i svjetska putem svemogućeg Interneta, nakon što je tv-postaja iz Seattlea „KING-TV“ prva objavila snimku nadzornih videokamera. Uslijedio je toliko snažan val kritika da prijevoznička kompanija Metro Transit i gradske vlasti nisu imale izbora. Svi involvirani duboko su zažalili što zaštitari nisu prekinuli tučnjavu, uz dodatak „iako im to nije u opisu posla niti na to imaju pravo“.

„Iznimno smo razočarani svime što se moglo vidjeti na ovoj video-snimci“, kazao je za agenciju Asocciated Press glavni direktor Metro Transita Kevin Desmond. "Riječ je o apsolutno neprihvatljivom ponašanju! Mislim da svi koji smo vidjeli što se zbilo smatramo da je njihov odgovor bio potpuno neprikladan te da pod hitno moramo promijeniti sigurnosnu politiku, izmijeniti standardne procedure i natjerati kompaniju Olympic da uvježba svoje zaštitare“, jasan je bio Desmond.

Incident se zbio još 28. siječnja, na autobusnoj postaji Westlake. Na snimci se jasno vidi da se žrtva bojala napadača te da je, u strahu od napada, zaštitarima namjerno prišla što bliže, vjerujući da će oni spriječiti da do napada uopće dođe. U to su doba zaštitari međusobno mirno razgovarali. Vidjevši da su joj se nasilnici opako približili, djevojka je rješenje pokušala naći u obilaženju trojice zaštitara, no ni to joj nije nimalo pomoglo.



Njezina vršnjakinja snažno ju je gurnula i počela udarati. Zajedno su udarile najprije o zid, zatim i na pod. Napadačica se prva pribrala i pridigla te nogom počela sumanuto udarati po glavi nesretne djevojke, sklupčane na podu. Dok je dobivala udarac za udarcem, jedan jači od drugoga, ostali su joj napadači zgrabili torbicu, iPod i mobitel. Premlaćivanje je potrajalo oko minutu, nakon čega su zaštitari – pozvali policiju putem sustava 112! Po broju izdanih naredbi, oni, naime, imaju pravo samo na „promatranje i izvješćivanje o situaciji“.

Policija je na mjesto napada stigla po dojavi već nakon nekoliko minuta, no mogla je tek konstatirati da se zbio napad te da je žrtva zadobila teže tjelesne ozljede. Skupina napadača – tri mladića i djevojka koja je napad predvodila – u međuvremenu je pobjegla. Ipak, policija je ubrzo detektirala njihova skrovišta pa su već nekoliko dana kasnije svi uhićeni. U podignutoj optužnici ističe se da je trojac mladića optužen zbog pljačke, dok je tinejdžerka (15) koja je izvela glavninu napada i nesretnici zadala najveći broj udaraca, optužena za fizički napad i nanošenje tjelesnih ozljeda. U slučaju osude, prijeti joj do 2,5 godine boravka u maloljetničkom zatvoru, dok bi njezini pomagači, trojac u dobi od 18 i 20 godina – mogao završiti sa zatvorskom kaznom od 2 do 4 godine.

Nesretnica je u bolnici kasnije ispričala policiji da su je napadači pratili još od obližnjeg trgovačkog centra pa sve do autobusne postaje. Sukob je izbio još u centru, što su primijetila dva policajca koja su cijelu skupinu mladih jednostavno izbacili iz trgovačkog centra. Djevojka se već tada bila uplašena te je zamolila policajce da je barem otprate do autobusne postaje u podzemnom tunelu ispod centra. Molbu su bez razmišljanja – odbili. Dodala je da se, stigavši u tunel, namjerno i svjesno šetala u neposrednoj blizini trojice zaštitara, vjerujući da će već i sama njihova nazočnost spriječiti napadače da ostvare svoj naum.

Na njezinu žalost, to se nije dogodilo. John Urquhart, šef policije okruga King, ustvrdio je da su zaštitari postupili „točno prema propisima“. „Ne očekujemo niti tražimo od civila da obavljaju policijske poslove. U ovom je slučaju posrijedi bila tučnjava, i to prilično nasilna, a zaštitari su bili brojčano inferiorni napadačima“, pokušao je neuvjerljivo objasniti Urguhart.

Tvrtka Metro Transit ugovorila je sa šerifovim uredom još 2005. godine angažman ukupno 68 policijskih službenika, no umjesto njih od 2007. za sigurnost brinu privatni zaštitari kompanije Olympic Security Services Inc. Njihove zaštitarske dužnosti podrazumijevaju pomaganje i savjetovanje putnicima, izvješćivanje policije o sumnjivim predmetima i neprihvatljivom ponašanju… Poučeni ovim neugodnim iskustvom, u kompaniji sada užurbano pripremaju izmjene i dopune postojećeg ugovora, koje će donijeti proširen popis zaštitarskih zaduženja i poslova. Među njima će se svakako naći i popis događaja u kojima je intervencija „prijeko potrebna“.

Opcija o angažiranju naoružanih zaštitara zasad je, kako stvar stoje, do daljnjega odbijena. Svi se slažu da zaštitari moraju djelovati, no da mogućnost i broj njihovih intervencija treba svesti na prihvatljivu razinu. U ovom se slučaju – djevojka protiv djevojke – doista radilo o sukobu slabijeg intenziteta koji su zaštitari, razmišljajući isključivo „zdravologički“, jednostavno morali prekinuti!

„Javna sigurnost naš je prioritet. Šokirao me prizor uniformiranih zaštitara koji ne čine ništa kako bi pomogli brutalno napadnutoj djevojci. Ljudi nisu sigurni, za što su odgovorni oni koji su policajce zamijenili zaštitarima i prethodno im oduzeli ovlasti za djelovanje“, riječi su tamošnjeg šefa policije. Ni glas javnosti nije ništa manje ogorčen: „Autobusni sustav javnog prijevoza Seattlea godišnje preveze 119 milijuna putnika. Zar mi na ovo trošimo 1,5 milijun dolara godišnje, koliko Metro plaća policiji i kompaniji Olympic!?!" (A. K. Buterin)