Prema raspoloživim podacima MUP-a, od 1. siječnja 1992. do 31. kolovoza 2010. godine tijekom obavljanja službe poginulo je ukupno 25 policijskih službenika, od čega njih 12 tijekom Domovinskog rata, dakle do 1995. godine, ali je njihova pogibija bila vezana uz obavljanje policijske službe, a ne uz tijek ratnih operacija.
Ostalih 13 policajaca poginulo je u idućih 14,5 godina, od 1996. do srpnja 2010., što otprilike znači da u RH godišnje u prosjeku smrtno strada jedan policajac.
U tablici koju donosimo u posljednjem broju Zaštite jasno se vidi da su u 1996., 1998., 2003. i 2005. poginula po dva policajca, u 1997., 1999., 2001., 2006., 2007. i u prvih sedam mjeseci 2010. život nije izgubio nijedan policajac, dok je po jedan poginuo u 2000., 2002., 2004., 2008. i 2009. godini.
U devet napada tijekom obavljanja redovne službe ubijeno je 12 policijskih službenika – kod ophodne djelatnosti (3) te pri uhićenju (3), kod nadzora državne granice (2) te kod nadzora i upravljanja prometom (2) te kod pružanja pomoći (1) odnosno kod provjere identiteta (1). U šest od tih devet napada policajci su usmrćeni vatrenim oružjem – pet puta automatskom puškom i jednom pištoljem, dok su se napadači u ostala tri slučaja dvaput poslužili osobnim automobilom i pregazili policajce, a jednom nožem.
Dodamo li tome i ostalih 13 ubojstava s po jednim ubijenim, u 12 slučajeva napadači su ih usmrtili vatrenim oružjem – sedam puta automatskom puškom i pet puta pištoljem – „a u jednom slučaju oštrim i šiljatim predmetom“, otkrili su nam u MUP-u.
Naš sugovornik, pomoćnik načelnika Uprave policije Miroslav Puž smatra da je broj smrtnih slučajeva uslijed napada vatrenim oružjem razumljiv zbog poraća i brojnog oružja koje mnogi još drže kod kuće. Od ukupno 25 ubijenih policijskih službenika najviše ih je, dakle, stradalo od vatrenog oružja (21), a slijede osobni automobil (2) i hladno oružje (2)...
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
.jpg){kind=logo}
