Dugogodišnji izvršni direktor EFUS-a Michel Marcus u ekskluzivnom razgovoru za Zaštitu komentira posljedice 11. rujna 2001. na sigurnost gradova širom svijeta, govori o sadržaju pojma urbane sigurnosti prije 24 godine i danas te opisuje glavne aktivnosti EFUS-a, s posebnim naglaskom na Povelju o demokratskom korištenju videonadzora koju polako, ali sigurno, potpisuje sve veći broj gradova diljem Europe
[ Antun Krešimir Buterin ]
Osnovan sad već daleke 1987. godine u Barceloni, na inicijativu gradonačelnika jednog francuskoga grada, Europski forum za urbanu sigurnost (EFUS) kao nevladina organizacija danas već okuplja oko 300 članova iz brojnih europskih država te predstavlja gradove s ukupno 30 milijuna stanovnika. Osnovni je EFUS-ov cilj osnažiti politiku prevencije kriminaliteta te promovirati ulogu lokalnih vlasti u donošenju nacionalnih i europskih zakona i politika koje se tiče sigurnosti gradova.
S dugogodišnjim izvršnim direktorom EFUS-a Francuzom Michelom Marcusom, inače sucem po zanimanju, razgovarali smo u pauzi 1. euro-mediteranskog summita u Genovi posvećenog suvremenim tehnologijama. Časopis Zaštita bio je, naime, jedini sudionik toga Summita iz Hrvatske jer smo u posljednje tri godine u Zagrebu organizirali tri vrlo uspješne regionalne konferencije "Sigurnost gradova".
Dogodine pak selimo u Solin gdje će Zaštita u travnju prirediti i 4. konferenciju "Sigurnost gradova" pod nazivom "Adriatic City Security Conference". Ali prije no što smo ga pozvali da nam se pridruži u Solinu zajedno s ostalim čelnicima EFUS-a, Marcusa smo uvodno zamolili da ocijeni genovski skup...
EFUS nije ograničen političkim granicama Europske unije, mi smo europska organizacija, a Europa je šira od samih granica Unije koje evoluiraju i mijenjaju se, tako da ćemo mi uskoro moći u svoj sustav integrirati i državu kao što je, primjerice, Turska
"Ovakve su konferencije s ovom tematikom iznimno važne budući da ih na razini cijele Europe baš i nema mnogo. Mislim da su seminari i konferencije ovoga tipa izvanredno korisni jer pomažu da se bolje upoznamo s najnovijim tehnološkim pristupima, dostignućima i mogućnostima, što može biti od ključne važnosti. Pritom smatram da je kod suvremenih tehnologija jednako važan način na koji ćemo njima upravljati i kako ćemo ih nadzirati, čime dolazimo do uloge vlasti i vlade".
EFUS je osnovan prije 24 godine. Možete li se prisjetiti kako je to izgledalo tada, koliko su vlade i gradovi razmišljali o sigurnosti svojih građana na ulicama, po trgovima…?
Ne može se reći da sigurnost tada nije bila bitna. Dapače, to je i onda bila jedna od važnijih tema. O sigurnosti se razgovaralo i razmišljalo u Vijeću Europe, i upravo pod njegovim pokroviteljstvom odlučili smo osnovati ovu našu mrežu nazvanu Europski forum za urbanu sigurnost. No jasno je da sigurnost kao tema nije bila toliko aktualna kao danas, osobito ne u gradovima. O pitanju sigurnosti tada se nije raspravljalo na razini gradova, već više na nacionalnoj razini, u vladama država i u državnim tijelima. Smatralo se da sigurnost nije tema o kojoj bi računa trebali voditi načelnici i gradonačelnici, mjesna uprava i samouprava, gradovi i općine…
Ali s druge strane, to je bilo i doba u kojem su predstavnici raznih skupština održavali određene međugradske sastanke i skupove na kojima su zaključili da se na stol napokon trebaju staviti i razmišljanja gradskih vijeća. Jasno, bilo je mnogo različitih, pa i suprotstavljenih stajališta, ovisno o administrativnim i drugim aspektima, a takvi sporovi, uostalom traju i danas. U današnje se doba, međutim, pitanjem sigurnosti bavimo svi zajedno, to više nije izoliran problem samo jedne grane vlasti, nego svih nas, cijeloga društva.
Koliko su tragična zbivanja u SAD-u 11. rujna 2001., ali i kasniji teroristički napadi u Madridu, Londonu i Moskvi, utjecali na koncept sigurnosti gradova i politiku urbane sigurnosti u Europi?
Nema sumnje da je utjecaj tih događaja golem. Možda je jedina pozitivna posljedica tih tragedija upravo to što su gradovi postali odgovorniji, što se o njihovoj sigurnosti otad govori na najvišoj razini i što je u razgovorima o nacionalnoj sigurnosti gradovima napokon dodijeljena veća uloga. Nažalost, pojavila se i neizostavna negativna posljedica – ljudska prava i slobode ponekad se nastoje suzbiti i ograničiti u ime zaštite i jamčenja sigurnosti. Prije 5-6 godina taj je problem bio na vrhuncu, a sada je, srećom, to razdoblje ipak iza nas.
EFUS okuplja više od 300 gradova iz Europe pa pretpostavljam da nemate jedinstveno mišljenje o pojmovima poput, npr., videonadzora?
Da, razlike uvijek postoje, no mi na skupovima uvijek uspijemo doći do zajedničke odluke i rezolucije. Tako smo, primjerice, baš ovdje u Genovi, na Generalnoj skupštini usvojili više rezolucija – o pitanju Roma, o migracijama u Europi, o videonadzoru… Doći do zajedničkog stajališta nije nemoguće, ali to u tjednima koji prethode skupštini iziskuje mnogo rada, razgovora i pregovora. U tome je i smisao "otvorenih foruma" – samo kroz razmjenu mišljenja, iskustava i prakse možemo doći do zajedničke europske politike i zajedničkog
pristupa istim problemima koji nas muče.
Lani je EFUS donio Povelju o demokratskoj uporabi videonadzora. Koliko ona danas vrijedi, prepoznaju li je gradovi i u kojoj mjeri?
Povelju priznaje i potpisuje sve veći broj gradova širom Europe, iako to ne ide tako lako niti brzo. Riječ je o dvostrukim kretanjima – jedno je prihvaćanje dokumenta unutar europskih institucija, a drugo je proces implementacije Povelje u gradovima. U obzir treba uzeti i činjenicu da EFUS ipak nije velika organizacija. Jest, imamo oko 300 učlanjenih gradova, no na razini cijele Europe to je mali broj.
Cjeloviti intervju Michela Marcusa možete pročitati samo u tiskanom izdanju Zaštite