CBRNe doktrina ništa je drugo doli dogovoreni način suradnje vojske, policije, obavještajno-sigurnosnog sektora i sustava zaštite i spašavanja, ali i privatnih zaštitara, u zaštiti od nuklearne, radiološke, kemijske, biološke i eksplozivne ugroze . Kada bismo sustav nacionalne sigurnosti prihvatili na taj način, stvari bi bile puno jednostavnije jer na svijetu nema tako bogate države koja si može priuštiti posve neovisne sve te segmente sustava sigurnosti
[ Antun Krešimir Buterin ]
ABKO, NBKO, ABC, NBC, HAZMAT... tek su neke od kratica kojih se mnogi sjećaju ponajviše iz vremena "hladnoga rata". Iako do "sukoba svjetova" u obliku nuklearnog rata SAD-a i SSSR-a nikad, srećom, nije došlo, prijetnje čovječanstvu danas su jednako velike, ako ne i veće, uozbiljene kroz brojne terorističke organizacije diljem svijeta. Danas su sve te kratice obuhvaćene jedinstvenom kraticom novog sadržaja, a osuvremenjeni pojam glasi CBRN defence, ili pak CBRNe defence ako se cijelom problemu doda i problem modernih visoko brizantnih eksploziva. U povodu tzv. nuklearnog summita održanog u Washingtonu u organizaciji predsjednika SAD-a Baracka Obame, o suvremenim metodama obrane od kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog oružja razgovarali smo s dr. sc. Zvonkom Orehovcem, umirovljenim brigadirom Hrvatske vojske.
Možete li nam uvodno objasniti sam pojam CBRNe, koliko je star i što točno znači?
To je termin novijeg datuma. Prve postrojbe protukemijskog, biološkog, radiološkog, nuklearnog i eksplozivnog djelovanja nastale su nakon napada na SAD 11. rujna. Prije toga su, također u SAD-u, u sklopu Nacionalne garde djelovali tzv. Hazmat timovi ("Hazzard Material Teams") koji su se bavili problematikom opasnih tvari, ali samo u industrijskom te u smislu ugroza opće namjene. Godine 1998. upravo je Hrvatska bila domaćin prvog kongresa na kojem se govorilo o tzv. graničnim slučajevima. Tad smo počeli upozoravati da ne morate nekog napasti kemijskim oružjem, već je dovoljno konvencionalnim oružjem napasti njegovu kemijsku industriju, jer bi posljedice bile iste, ako ne i veće! Zahvaljujući upravo tome Kongresu i vježbi u Kutini, jedan je Amerikanac film o tome odnio u američki Senat gdje je izlobirao da tadašnji "hazmat timovi" prerastu u specijalne postrojbe za hitne intervencije u slučaju ugroza NBK-oružjem i NBK-terorizma. Kasnije, osobito nakon 11. rujna 2001., većina je država prihvatila tu taktiku, tj. doktrinu obrane jer je shvaćeno da bez nje nema brzog i pravilnog odgovora. Ubrzo su te postrojbe promijenile ime – prišiven im je dodatak CBRNe.
S obzirom da su mnoge države i prije imale slične postrojbe u sastavu vojske ili policije, u čemu je razlika u odnosu na staru praksu?
Istina, sve su države već imale antiterorističke policijske specijalne postrojbe kao i specijalne jedinice u vojsci. Ali kad imate ugrozu kemijskim, biološkim, radiološkim ili nuklearnim sredstvima, - što nužno ne znači NKB oružjem već svakom ugrozom s NKB materijalom koji netko želi upotrijebiti kao sredstvo ugroze - postavlja se pitanje stručnosti intervencija. Naime, antiteroristička policijska jedinica uspješno će reagirati, ali se neće znati pozabaviti sredstvom ugroze. Ako pak u akciju krenu samo ABK-ovci, oni nemaju udarnu moć antiterorizma. CBRNe-timovi spajaju te dvije komponente u cjelinu čija je osnovna svrha da – poput vatrogasaca i ostalih specijalnih postrojbi s 24-satnim dežurstvima – interveniraju po pozivu. Ako nije došlo do štete, moraju je spriječiti, a ako je šteta nastala, moraju spriječiti njeno širenje. Te se postrojbe ne bave evakuacijom, zaštitom i spašavanjem, nego imaju zakonom utvrđene procedure pozivanja i postupanja. Da bi se aktivirale, ne treba zvati Sabor, Vladu ili predsjednika. Kada dobije zeleno svjetlo za pokret, postrojba CBRNe kreće i nikog ništa ne pita. S teroristima se obračunava oružjem, po potrebi ima i pregovarače, ali o tome se odlučuje na licu mjesta, i to samo ako nema opasnosti od eksplozije NBK-sredstva. Temeljni je zadatak postrojbe CBRNe neutralizirati teroriste i osigurati zonu, a prate je ostale postrojbe koje nadopunjuju njeno postupanje – među njima su specijalisti za radiološko, nuklearno, kemijsko i biološko oružje, dekontaminatori, liječnici i drugi. Ti "drugi" razlikuju se od države do države - po broju, veličini i namjeni.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Imamo li mi spremne postrojbe CBRNe?
Nažalost, iako su baš hrvatski stručnjaci na neki način inicijatori takve taktike postupanja, mi smo jedina država u ovom dijelu Europe koja takve postrojbe još nema, iako imamo sve predispozicije. Trebalo bi nam vrlo malo kadroviranja i financijskog ulaganja da ih osposobimo, tj. stavimo u funkciju.
Treba nam tek malo dobre volje na razini politike i struke da se donese jednostavna odluka: da se procedurama i postupcima spoje postojeća postrojba iz vojske (ABKO), postrojba iz policije (Antiteroristička jedinica Lučko), zdravstveni tim iz policije i vojske, policijski pregovarači i eventualno još netko za koga se procijeni da je potreban postrojbi
A zašto ih još nemamo? Smatram da je za to prvenstveno krivo nerazumijevanje politike za takav oblik ugroze. No nije problem u pojedincu, već u našem izgrađenom, pomalo konzervativnom sustavu sigurnosti općenito. Smatra se da imamo vojsku koja brani državu od vanjske oružane ugroze te policiju koja štiti unutarnju sigurnost države. Međutim, na kraju nitko od njih nema razrađenu doktrinu i taktiku sudjelovanja u slučaju unutarnje NRKB ugroze, a izvan OS RH nitko drugi nema ni stručnjake za NKB oružje i NKB prijetnje. Takav je pristup zastario pa je ta suradnja – bez organizacijskih promjena - praktički nemoguća. Kad bismo krenuli u formiranje postrojbi CBRNe trebalo bi krenuti od početka, od službenog koncepta sigurnosti, pa bismo vidjeli da šablonski pristup kakav mi imamo - vani više ne postoji. Sustav sigurnosti u svijetu, osobito u Europi, posve je promijenjen unazad 10 godina, dakle i prije 11. rujna, jer su se okolnosti promijenile. Smatra se da više nema ratova za četvorni kilometar i krunu; to je prošlost. Danas se ratovi vode za kontrolu životnog okružja – infrastrukturu (promet, telekomunikacije, elektroenergetska mreža...), financijsko tržište, industriju, poljoprivredu, turizam... Onaj tko to kontrolira, zapravo je stvarni gospodar, a za to danas više nije potrebna vojska. Stranci Hrvatsku nisu osvojili vojskom, nego kapitalom, kroz banke, jer se tako ulazi u sfere kontrole. I onda se jednog jutra probudite i vidite da vaša vojska najednom čuva tuđi kapital i tuđu moć kontrole vaših elemenata životnog okružja, a vojska se plaća iz našeg proračuna.
Ako, dakle, te postrojbe još nemamo, znači li da smo na takav napad ranjivi te da ne bismo mogli adekvatno reagirati na ugrozu te vrste?
Ne, to sigurno nije točno. Znali bismo reagirati na svaki takav pokušaj jer već imamo sve predispozicije – i kvalitetan kadar i sredstva. Bila bi to dobra improvizacija koja bi riješila situaciju, ali ozbiljne države to tako ne rade. Vani se djeluje po propisanim procedurama jer improvizacija može napraviti i veće zlo od samog napada. Nama danas treba tek malo dobre volje na razini politike i struke kako bi se donijela jednostavna odluka: da se procedurama i postupcima spoje postojeća postrojba iz vojske (ABKO), postrojba iz policije (ATJ Lučko), zdravstveni tim iz policije i vojske (i inače namijenjen za intervencije po programu NATO-a), policijski pregovarači i eventualno još netko za koga se procijeni da je nužan toj postrojbi. Ništa ne treba ukidati, već samo nadopuniti zakonsku regulativu. Slijedila bi interoperabilnost i kompatibilnost opreme, zajednička obuka kadrova – i to je to. Posao bi bio gotov za nekoliko mjeseci. Uz to smatram da Hrvatska mora imati postrojbe CBRNe podijeljene u tri...
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju časopisa Zaštita.