Jedan od najvećih izazova modernog zaštitarstva jest jaz između akademske teorije i realnog sektora. Često imamo teoretičare bez operativnog refleksa ili vrhunske terence bez šireg analitičkog okvira
Sektor privatne zaštite u Republici Hrvatskoj već se godinama nalazi na ključnoj prekretnici. Dok s jedne strane bilježimo tehnološki napredak, digitalizaciju procesa i sve kompleksnije sigurnosne izazove, u javnom i strukovnom prostoru i dalje dominira zastarjeli narativ. Rasprave o budućnosti branše prečesto se svode na pasivno čekanje zakonskih izmjena, sindikalne dekrete ili općenito kukanje nad sustavom i niskim cijenama rada.
Kao praktičar koji svakodnevno operira na prvoj crti, smatram da je takav pristup dugoročno neodrživ. Podizanje ugleda i ekonomske vrijednosti privatne zaštite ne može se nametnuti isključivo izvana; ono mora krenuti iznutra - kroz individualnu odgovornost, proaktivnost i kontinuiranu samoobuku svakog pojedinca u sustavu. Ovaj tekst nije teorijsko razmatranje, već prikaz primjene tog modela u praksi, s ciljem da posluži kao motivacija i dokaz da operativac na terenu može i mora upravljati vlastitim profesionalnim razvojem.
Piramida prioriteta profesionalca
Da bi se struka transformirala, nužno je redefinirati lanac profesionalnih prioriteta. U vremenu kada se težište prečesto prebacuje na brzi profit ili puko “odrađivanje smjene”, dignitet struke mora ostati beskompromisno na prvom mjestu. Korporativna logika nalaže da osobni i financijski interes pojedinca ne mogu biti polazišna točka, već prirodna i neizbježna posljedica vrijednosti koju taj pojedinac donosi tvrtki u kojoj djeluje.
Kada operativac svojim znanjem, metodologijom i smanjenjem rizika izravno doprinosi stabilnosti i ugledu tvrtke, on prestaje biti zamjenjivi trošak na papiru. On postaje kapitalna vrijednost koju menadžment i klijenti moraju adekvatno platiti jer njezino uklanjanje iz sustava stvara trenutačni sigurnosni i financijski minus za organizaciju.
Sinergija teorije i asfalta: Prometna logistika i mobilna sigurnost
Jedan od najvećih izazova modernog zaštitarstva jest jaz između akademske teorije i realnog sektora. Često imamo teoretičare bez operativnog refleksa ili vrhunske terence bez šireg analitičkog okvira. Budućnost pripada profilu visokoobrazovanog radnika koji je istovremeno i čistokrvni operativac - inženjer na asfaltu. Krilatica “među inženjerima vozač, a među vozačima inženjer” najbolje opisuje tu nužnu sinergiju.
Kroz više od 20 godina vlastite karijere na sjecištu logistike, transporta i korporativne sigurnosti, nastojim testirati upravo ovaj model. Spajanje kompetencija inženjera prometa s dugogodišnjim radom u međunarodnom transportu i upravljanju obiteljskim tvrtkama pokazalo mi je koliko su prometna logistika i mobilna sigurnost neraskidivo povezane. Upravljanje rizicima na europskim cestama nije samo pitanje vožnje, već napredne logističke sigurnosti, predviđanja incidentnih situacija, analize kriznih ruta i zaštite lanaca opskrbe.
Sličan princip vrijedi i za statične sustave. Postavljanje i vođenje integriranog sustava sigurnosti za luku državnog značaja (nekada brodogradilište Kraljevica), kroz ulogu PFSO-a i izradu sigurnosnih planova prema međunarodnom ISPS kodu, zahtijevalo je strogu znanstvenu metodologiju u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom mora i Ministarstvom rada.
Danas, s pozicije nadzornika u Sektoru tjelesne zaštite na području Riječke regije, gdje operativno djelujem i u mobilnim interventnim jedinicama (0-24) na osiguranju štićenih objekata i transportu vrijednosti (SIT), te spoznaje svakodnevno testiram i nadograđujem diplomskim studijem na Veleučilištu studija sigurnosti (VSS). Tek kada inženjersku logiku, fleet management analitiku i znanstvenu metodologiju donesete na intervenciju u tri sata ujutro, shvatite da moderni sigurnosni sustavi ne trpe improvizaciju.
Investicija u stručnost kao tržišni alat
Čekanje da tvrtka ili država financiraju napredak pojedinca najčešća je kočnica razvoja sektora. Izvrsnost zahtijeva osobni angažman i kontinuirano ulaganje u specifična znanja. Praksa pokazuje da stjecanje naprednih licencija i certifikata potpuno mijenja pregovaračku poziciju radnika na tržištu rada, ali i podiže kvalitetu usluge same agencije.
Spajanjem različitih segmenata sigurnosti i logistike – od međunarodnih licenci za blisku zaštitu (poput IBA standarda) i korporativnog upravljanja (CMKS, CIKI, CSO... pri HUMS-u), pa sve do tehničke i pravne stručnosti kroz certifikate zaštite na radu i sudskog vještastva za promet - stvara se polivalentan kadar. Menadžment i klijenti u takvom zaposleniku više ne vide osobu koja traži povišicu na temelju pukog staža, već stručnjaka koji posjeduje licencirana, visoko primjenjiva znanja za rješavanje kriznih situacija.
Zaključak: Izlazak iz uloge žrtve
Vrijeme je za eliminaciju populizma iz naših redova. Izvršitelji na terenu moraju prestati tražiti krivce u drugima. Cjeloživotno učenje jedini je stvarni alat koji pojedinca pretvara u cijenjenog stručnjaka. Privatna zaštita ne smije biti utočište za pasivne, već poligon za ambiciozne profesionalce koji drže sudbinu i napredak struke u vlastitim rukama. Hladni argumenti, znanost i operativno iskustvo s prve crte jedini su put prema naprijed.
Vlatko Vidović, bacc. ing. traff.