Spremali smo se i za “talijanski scenarij”, ali smo ga srećom izbjegli

Moramo biti svjesni da je virus i dalje prisutan stoga nam preostaje da se pridržavamo preporuka, jer samo tako možemo svi zajedno pobijediti u ovoj borbi s koronavirusom

S voditeljicom Kriznog stožera Ministarstva zdravstva prim. mr. Majom Grbom Bujević, dr. med., specijalisticom anesteziologije, reanimatologije, intenzivne i hitne medicine, ravnateljicom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, razgovarali smo o trenutno najaktualnijoj temi u Hrvatskoj, epidemiji COVID-19. Iza Kriznog stožera i Maje Grbe Bujević teški su mjeseci borbe s epidemijom u kojoj je, i po priznanju europskih stručnjaka, Hrvatska uspjela uspješno suzbiti epidemiju. Nažalost, u Hrvatskoj je preminulo više od 100 osoba, posebno iz Doma za starije u Splitu.

Trenutno je najaktualnije pitanje drugi val epidemije i ima li Hrvatska za to pripremljene scenarije?
RH već je od samog početka pojave i širenja koronavirusa u Kini krenula s pripremama mjera potrebnih za prevenciju i suzbijanje virusa kroz Krizni stožer Ministarstva zdravstva; kako bi zdravstveni sustav i zdravstveni djelatnici bili što spremniji za ovu epidemiju.

Pojavom prvih oboljelih kod nas, imali smo u pripremi nekoliko scenarija i faza postupanja za svaki od njih. Borba s epidemijom COVID-19 bila je teška za sve nas, ali ponosni smo na dobre rezultate. Nažalost, virus je ušao i u domove za starije i nemoćne, a riječ je o najugroženijoj skupini naših građana koji nerijetko već boluju od drugih kroničnih bolesti i teže podnose infekciju koronavirusom. Određenim mjerama i mehanizmima koje smo tada uveli kako bi ih zaštitili ipak smo zaustavili daljnje širenje virusa. Kako kod nas, tako i u svijetu ima puno rasprava o tome hoće li se pojaviti novi val epidemije koronavirusa na jesen. S obzirom da je riječ o novom virusu o kojem se još puno toga ne zna, možemo očekivati novi val na jesen, možda i ranije, a možemo se nadati i da će sam nestati. Za svaku od navedenih mogućnosti moramo biti spremni, pa tako i za novi val. Sada već imamo neka iskustva iz prvog vala pa vjerujem da ćemo se, bolje nositi s novim valom, ako do njega dođe.

Niste epidemiolog, ali pretpostavljam da ste u stalnom kontaktu s kolegama epidemiolozima. Imaju li saznanja je li virus u ovih nekoliko mjeseci “mutirao” i postao opasniji ili možemo govoriti o slabijem soju virusa?
Iako nisam epidemiolog, u svakodnevnom sam kontaktu s epidemiolozima zbog organizacije i koordinacije rada Kriznog stožera Ministarstva zdravstva i Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Virusi obično mutiraju nakon nekog vremena, a kakav će novi koronavirus SARS-CoV-2 biti nakon eventualne mutacije, to ćemo tek vidjeti. Nadajmo se najboljem, odnosno da će biti manje opasan te da će, u konačnici nestati. U ovom trenutku još ne možemo govoriti je li se virus promijenio i je li oslabio.

Priprema li Krizni stožer scenarije ukoliko epidemija uzme zamaha nakon ljeta? Što možemo očekivati, a što bi i dalje preporučili našim građanima, posebno rizičnim skupinama u zaštiti od virusa?
Krizni stožer Ministarstva zdravstva djeluje cijelo vrijeme, zajedno s Ekspertnom skupinom Kriznog stožera koju čine brojni stručnjaci iz različitih područja. Na sastancima se redovito analiziraju dostupni podaci iz cijelog svijeta i zemalja iz našeg okruženja kako bi spremno i adekvatno reagirali na svaku situaciju. Uvijek očekujemo najbolje, planiramo najgore, a spremni smo i za iznenađenja. Preporuke koje izrađujemo i objavljujemo temeljene su na znanstvenim spoznajama i iskustvima drugih zemalja, a koliko smo dosad vidjeli, pokazale su se vrlo učinkovitima. Moramo biti svjesni da je virus i dalje prisutan stoga nam preostaje da se tih preporuka pridržavamo, jer samo tako možemo svi zajedno pobijediti u ovoj borbi s koronavirusom. Svakako bih našim građanima, ali i posjetiteljima Hrvatske preporučila da izbjegavaju boravak u zatvorenim prostorima, naročito onima u kojima se nalazi veći broj ljudi, da u slučajevima kada ne mogu održavati potrebnu fizičku udaljenost nose zaštitne maske te da se općenito pridržavaju propisanih mjera.

Možete li čitateljima časopisa “Zaštita” opisati kako uopće funkcionira Krizni stožer kojem ste na čelu. Pretpostavljam da ste često u situaciji da odluke donosite u minuti? Koji su bili najteži trenuci tijekom ove epidemije i za vas osobno, ali i za stožer u cjelini?
Krizni stožer Ministarstva zdravstva funkcionira u zdravstvenim krizama. Tako je posljednjih godina bio vrlo aktivan tijekom velikih poplava u Slavoniji, zatim tijekom migrantske krize i naravno, tijekom epidemije koronavirusa. U kriznim situacijama veoma je važno brzo donositi odluke, jer je obično potrebno reagirati u vrlo kratkom vremenu, a odluke koje se donose imaju različite posljedice. Nije lako donositi takve odluke, međutim takav je posao. Tijekom svih navedenih kriza bilo je dosta izazovnih dana i teških odluka, a posebice u posljednjoj jer nismo imali dovoljno informacija o novom koronavirusu. Stoga je o nedovoljno istraženom virusu SARS CoV-2 trebalo ponajprije objediniti znanja svih stručnjaka i znanstvenika iz različitih područja medicine. Tek potom krenuli smo implementirati sve mjere potrebne za njegovu prevenciju te mehanizme nužne za zbrinjavanje zaraženih osoba. To je također bio težak posao jer su se naše odluke odražavale na cjelokupni zdravstveni sustav, zaposlenike, pacijente i građane općenito. Pripremali smo se za različite scenarije i jako smo se bojali “crnog” talijanskog scenarija. Na kraju smo, zahvaljujući zajedništvu struke i građana, prvi val koronavirusa uspješno pobijedili.

Upozoravali ste na opasnost da virus uđe u zdravstvene ustanove i domove za starije što se nažalost dogodilo? Je li se to moglo spriječiti i jesu li zdravstvene službe adekvatno reagirale na pojavu virusa u domovima za starije?
Od početka smo bili svjesni velikog rizika i opasnosti “ulaska” virusa u domove za starije i nemoćne ili zdravstvene ustanove gdje se nalazi najranjivija skupina naših građana. Preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kao i odluke Stožera civilne zaštite RH bile su kvalitetne i poslane na vrijeme, međutim uvijek postoji ljudski faktor na kojeg je teško utjecati. Osim toga, situaciju je dodatno komplicirala činjenica da su neke osobe imale koronavirus, ali nisu imale nikakvih simptoma te ni same nisu znale da su zaražene, a bile su prenosioci virusa. Dobro je da smo odmah po pojavi prvih oboljelih reagirali, epidemiološki izvidi su se obavljali kontinuirano i mjere izolacije su pokazale svoj učinak tako da se zaustavilo širenje virusa. Nažalost, za dio naših sugrađana starije životne dobi i s drugim kroničnim bolestima, ovaj virus bio je koban.

Pretpostavljam da ste tijekom rada Kriznog stožera u epidemija COVID-a 19 stekli i neka dragocjena iskustva, analizirali rad hitnih službi. Što biste sada promijenili i jeste li iz tih iskustava izvukli neke pouke vezano za organizaciju rada hitnih zdravstvenih službi?
Iz svake krizne situacije naučimo nešto novo, pa tako iz ove. Svakodnevno smo pratili rad svih hitnih službi, prikupljali i analizirali podatke o intervencijama koje su se odnosile na osobe kod kojih se sumnjalo na koronavirus ili kod kojih je virus bio potvrđen. Preporuke za korištenje osobne zaštitne opreme su se pokazale učinkovite jer su dobro štitile naše djelatnike. Dodatno smo svakodnevno upozoravali na važnost korištenja zaštitne opreme, ali i na izbjegavanje bilo kakvih nepotrebnih kontakata izvan radnog okruženja, kako bi u svakom trenutku imali dovoljno zdravstvenih djelatnika. Hitna medicinska služba bila je dobro organizirana tijekom epidemije i nije bilo značajnijih problema u radu djelatnika. Jedina prijetnja koja je cijelo vrijeme bila prisutna bio je potencijalni odlazak djelatnika u samoizolaciju, ali na sreću ni u jednom trenutku nije bila upitna zdravstvena zaštita za hitne pacijente.

Medicinsko osoblje posebno je bilo izloženo i rizicima zaraze, ali i brojnim psihofizičkim naporima? Međutim, bilo je i pojedinačnih slučajeva kritika da su zdravstveni djelatnici odbijali intervenirati u slučaju sumnje u zaraženost pacijenta virusom. Jeste li ispitali sve te slučajeve i koji su rezultati vaših internih propitivanja takvih pritužbi?
Uslijed pandemije izazvane koronavirusom cijeli zdravstveni sustav RH, uključujući i Hitnu medicinsku službu (HMS), ulagao je velike napore kako bi se nesmetano odvijalo redovno medicinsko zbrinjavanje i pružanje skrbi pacijentima, kao i zbrinjavanje osoba zaraženih i/ili sa sumnjom na mogućnost zaraze koronavirusom. Djelatnici HMS-a bili su najizloženiji zarazi koronavirusom s obzirom na to da su u prvom kontaktu s oboljelima i to u onom trenutku kada još uglavnom nije poznato ima li netko infekciju koronavirusom ili nema. Stoga je Hrvatski zavod za hitnu medicinu izdao jasne naputke o načinu zbrinjavanju hitnih pacijenata te su djelatnici na intervencije izlazili u kompletnoj zaštitnoj opremi, poštujući sve procedure oko oblačenja i skidanja opreme, dezinfekcije vozila, kontakta s pacijentima itd. U HMS-u nije zabilježeno odbijanje intervencija niti kod sumnje niti kod potvrđenih slučajeva zaraze koronavirusom. Na svaku pritužbu pacijenta ili njegove obitelji odmah se reagiralo i istražio se svaki pojedinačni slučaj. Sam podatak da su djelatnici HMS-a tijekom ove epidemije zbrinuli preko 7000 pacijenata kod kojih je postojala sumnja ili je bio potvrđen slučaj oboljenja od COVID-a 19 dovoljno govori o tome da nije bilo odbijanja intervencija.

Imaju li hitne službe sada dovoljno opreme i kapaciteta za slučaj zbrinjavanja većeg broja zaraženih pacijenata u slučaju novog vala epidemije korona virusom?
Krizni stožer Ministarstva zdravstva prikuplja podatke o kapacitetima i sukladno tome izrađuje planove od nabavke opreme do preraspodjele osoblja i svega što može biti potrebno. Već je osigurana osobna zaštitna oprema i sve ono što nam je potrebno za slučaj pojave novog vala koronavirusa budući da je ista ključna u borbi protiv virusa.

Nakon povoljne “kliničke slike” popuštene su brojne mjere. Je li po vama to učinjeno prerano ili se to naprosto više ne bi moglo podnijeti i s gospodarskog i s drugih aspekata. Jesmo li se kao građani prerano opustili i zanemarili opasnost?
Nakon što se epidemiološka situacija popravila, postepeno smo krenuli i s relaksiranjem i prilagođavanjem mjera te vraćanjem na “novo normalno”. Mjere su pomno analizirane i uvodili smo ih korak po korak, a cijelo to vrijeme kontinuirano smo pratili i epidemiološku situaciju, odnosno utjecaj prilagodbe mjera na epidemiološku sliku RH. Gospodarstvo je trpjelo posljedice i one će sigurno biti prisutne još neko vrijeme, međutim mjere koje su bile na snazi u jeku epidemije bile su nužne kako bi zaustavili širenje koronavirusa. Zahvaljujući njima sada se polako vraćamo na “novo normalno”. To znači da se ne vraćamo na staro, već da i dalje moramo biti oprezni i ne smijemo podcijeniti virus. Preporuke za građane su cijelo vrijeme bile komunicirane putem medija, ali kako je vrijeme prolazilo i epidemiološka situacija se popravljala, opustili smo se i brzo zaboravili da je virus i dalje prisutan te da se može vrlo lako aktivirati, ako se ne držimo mjera.

Koliko ste u ovakvoj izvanrednoj situaciji uspijevali zbrinuti sve druge pacijente u Hrvatskoj kojima je bila nužna hitna medicinska pomoć i jesu li oni bili na odgovarajući način zbrinuti?
Srećom, Hrvatska nije imala “talijanski scenarij” kojeg smo se bojali i za koji smo se spremali, zahvaljujući mjerama koje su bile pravovremene i građanima koji su se tih istih mjera pridržavali, izbjegli smo veliki broj oboljelih i umrlih. Svi pacijenti kojima je bila potrebna hitna medicinska skrb bili su adekvatno zbrinuti, kao i prije epidemije. U odnosu na redovno stanje, jedina razlika bila je u tome što su primjerice pacijenti koji se inače liječe u KB Dubrava tijekom epidemije bili zbrinjavani u nekoj drugoj bolnici, ali razina usluge nije bila niža. Tijekom epidemije zaustavljen je jedino “hladan program” odnosno odgođene su zakazane nehitne operacije, pregledi, kontrole i slično, dok su se hitni pacijenti zbrinjavali cijelo vrijeme.

Izjavili ste i kako će se naš život dosta promijeniti dok ne bude spremno cjepivo protiv COVID-a 19? Kako bi nam moglo proteći ljeto i mjeseci koji dolaze? Što nam više neće biti normalno i uobičajeno?
Sve do pojave cjepiva ili u slučaju da virus nestane, trebamo se pridržavati mjera i biti stalno na oprezu. Naš uobičajeni pozdrav koji uključuje bliski kontakt od rukovanja, preko grljenja ili poljubaca morat ćemo zamijeniti nekim drugim načinom pozdravljanja. Također, oprez je nužan u primjerice, javnom prijevozu ili zatvorenim prostorima s više ljudi gdje bi trebali nositi zaštitnu masku. Pridržavanje preporuka i živjeti dalje jest “novo normalno”.

Dušan Miljuš, novinar “Jutarnjeg lista”, sv. spec. za nacionalnu sigurnost