Tema Konferencije održane u Zagrebu bila je 'Upravljanje u hitnim situacijama u objektima', što je zahtjevno multidisciplinarno područje koje omogućuje brzo i učinkovito djelovanje svih raspoloživih resursa i službi nužnih za rješavanje kriza i katastrofa
Antun Krešimir Buterin
Nakon što smo u devedesetim godinama preživjeli rat i brutalnu velikosrpsku agresiju, Hrvatsku sad tište mirnodopske brige kakve imaju i druge normalne države - sprječavanje i ublažavanje drugih vrsta ugroze. Posrijedi su ponajprije prirodne i tehničko-tehnološke nesreće i katastrofe, te posebice terorizam kao globalna prijetnja.
Hrvatska je danas pred vratima NATO-a, naši su vojnici pripadnici mirovnih snaga u više svjetskih kriznih žarišta, što donosi nove obveze, ali i opasnosti. Grad Zagreb kao hrvatska metropola - državno, industrijsko, prometno, kulturno i zdravstveno središte - ima u tom pogledu posebnu odgovornost. Osim toga, nesreće, katastrofe i prirodne nepogode sve su češće pa je i potreba za upravljanjem katastrofama, odnosno za uklanjanje njihovih posljedica, sve izraženija.
Kalinić: U dogovoru s Vladom osnivamo nacionalni centar za reagiranje u hitnim situacijama. Lokacija nije za reklamiranje iz sigurnosnih razloga, ali je bitno da zgrada bude lako dostupna te otporna na potrese i poplave. Gradnja bi trebala završiti za četiri godine
To su tek neki od razloga zbog kojih je u Zagrebu u travnju osnovan Ured za upravljanje kriznim situacijama. U njegovoj organizaciji Zagreb je početkom rujna ugostio 6. međunarodnu konferenciju „Upravljanje u kriznim situacijama u 21. stoljeću“.
Pročelnik najmlađeg zagrebačkog Ureda Pavle Kalinić prilično je zadovoljan Konferencijom. Ona im je, kaže, poslužila da Ured ostvari suradnju s istovjetnim odjelima drugih gradova. Konkretnije, Hrvatsku su posjetili predstavnici Berlina, Budimpešte, Ljubljane, Madrida, Praga, Tallina, Beča i Varšave te su svi zajedno, na čelu sa Zagrebom, na kraju potpisali i zajedničku deklaraciju o suradnji.
„Na kraju svake konferencije o upravljanju u kriznim situacijama u gradovima potpisuje se deklaracija. Zagrebačka je specifična po tome što su se gradovi obvezali na suradnju u sanaciji i otklanjanju posljedica većih nesreća i katastrofa te za pružanje konkretne pomoći ugroženim područjima, bez obzira na granice. Zagreb je“, otkriva nam Kalinić, „u tom smislu potpisao i ugovor o suradnji s američkim Bostonom, jednim od najorganiziranijih gradova u SAD-u“.
Vatrogascima stižu kamioni iz Bostona
Iako Ured djeluje tek šest mjeseci, ne znači da je Zagreb sve do 2008. životario nepripremljen za krizne situacije. Pri Uredu gradonačelnika postojala je služba za obranu, zaštitu i spašavanje i zaštitu od požara kao i Područni ured za zaštitu i spašavanje Zagreb. No, lani je Zakon o zaštiti i spašavanju doživio promjene jer je obveza izrade procjene ugroženosti stanovništva i materijalnih dobara te planova zaštite i spašavanja prebačena na lokalnu samoupravu. To je ujedno i neposredan razlog osnivanja ovog Ureda.
„Do promjene Zakona planove je radila Državna uprava za zaštitu i spašavanje, no sad su oni naša obveza. Trenutno ekipiramo stručnjake za izradu planova, a do izrade novih primjenjuju se postojeći planovi. Zadaća je Ureda“, ističe Kalinić, „da planski organizira sve snage i resurse Grada kroz planske dokumente i standardne operativne postupke kako bi Grad što efikasnije odgovorio na hitne situacije. Zagrebačke operativne snage sustavi su koji funkcioniraju godinama i dnevno odgovaraju na sve postavljene izazove. Naši stručnjaci prate svjetske trendove i dostignuća, što ne znači da sustav ne može biti bolje operativno organiziran“, priznaje pročelnik.
Upravo je zato njegov zamjenik početkom listopada boravio u Bostonu, a prije toga i u Washingtonu, gdje je dogovarao kupnju opreme. Ured, naime, pokušava nabaviti kamione kako bi gradske vatrogasne postrojbe postale operativnije. Kamioni bi se, doznajemo, „podijelili“ između vatrogasaca i Civilne zaštite.
Kalinić također otkriva da Ured u dogovoru s hrvatskom Vladom pokreće osnivanje nacionalnog centra za reagiranje u hitnim situacijama. „Državi od 4,5 milijuna stanovnika, ocjenjuje on, „bio bi dovoljan jedan takav centar u čiju bi gradnju Vlada i Grad uložili po polovicu sredstava. Budući da je Hrvatska teritorijalno mala, centar će služiti i Zagrebu i cijeloj državi. Lokacija nije za reklamiranje iz sigurnosnih razloga, ali je bitno da zgrada mora biti lako dostupna i otporna na potrese i poplave. Planirani je završetak gradnje“, otkrio nam je Kalinić, „za četiri godine“.
Dogodine bi pak trebao biti gotov „bunker“, odnosno primarni gradski operativni centar za upravljanje u hitnim situacijama, koji se uređuje u istočnom dijelu grada, a u Uredu se u budućnosti nadaju i terenskom koordinacijskom timu.
U tijeku je stoga nabavka zapovjednog vozila koje će služiti kao mobilni centar. Putem njega će se prikupljati podaci na terenu i prosljeđivati u centar za reagiranje u hitnim situacijama koji će se nalaziti na sigurnoj lokaciji. U njemu će se naći krizni stožer koji će izravnom vezom s mobilinim centrom, tj. zapovjednim vozilom, upravljati kriznom situacijom.
Upravo je vježba „Zagex 2008.“ na Žitnjaku ukazala na realnu potrebu mobilnog kriznog centra i gradnju centra za reagiranje u hitnim situacijama jer se, u slučaju hitnih situacija, dragocjeno vrijeme izgubi na uspostavu zapovjednog kriznog centra.
Nova obuka specijalističkih postojbi
Problem je i taj što Zagreb trenutačno raspolaže jedino sa snagama zaštite i spašavanja, a nedostaju mu specijalističke postrojbe. No, zahvaljujući pokrenutim edukacijama i programima grad će uskoro dobiti postrojbu za spašavanje na vodi te postrojbu za izvlačenje preživjelih iz ruševina.
„Naši vatrogasci nemaju svoju ronilačku postrojbu pa smo, u suradnji s PU zagrebačkom, krenuli u njezino osnivanje. Vatrogasce šaljemo i na obuku u SAD kako bi se specijalizirali za vađenje unesrećenih iz smrskanih vozila i iz ruševina. a pokrenut ćemo i izobrazbu pasa tragača za preživjelima u ruševinama“, najavljuje Kalinić dodajući da će njegov Ured postati operativan - početkom iduće godine.
Kalinićev stručni pogled na opasnosti koje latentno prijete glavnom hrvatskome gradu iz mora ugroza izdvaja – potrese. Zagreb je, poznato je, smješten na trusnom području, na rasjedu, a postoje stanoviti ciklusi u kojima se potresi događaju.
„Da budem sasvim iskren, mi bismo u slučaju potresa, s vatrogasnim snagama s kojima raspolažemo, objektivno bili u stanju sudjelovati u rašćišćavanju tek dvaju većih nebodera. U usporedbi s, primjerice New Yorkom i napadom na WTC 11. rujna, to su objektivne mogućnosti“.
Osim potresa, ne smiju se zanemariti ni poplave rijeke Save, a s Medvednice prijete bujične vode i klizišta. „Budući da je Zagreb i gospodarsko središte države, povećana je mogućnost tehničko-tehnoloških katastrofa te većih nesreća izazvanih akcidentom u gospodarskim objektima kao i katastrofa i većih nesreća izazvanih akcidentom u prometu. Zbog blizine dviju nuklearki, Krško u Sloveniji i Paks u Mađarskoj, izgledan je i rizik od nuklearnih i radioloških katastrofa i nesreća“, zaključuje Pavle Kalinić, pročelnik Ureda čiji je glavni prirodni pokretač - pesimizam.
Najteži napad – u Rijeci
Zanemarimo li petogodišnje srpske napade na civilne objekte tijekom Domovinskog rata, dosad najteži teroristički napad Hrvatska je doživjela u Rijeci. Automobil-bomba eksplodirao je 20. listopada 1995. godine pred zgradom Policijske uprave, pri čemu je atentator poginuo, a dvadesetak je osoba ozlijeđeno, od čega dvije teško. Odgovornost za napad preuzela je egipatska teroristička organizacija Al Gam'a Al Islamia, objavivši da je riječ o „odmazdi za nestanak njezina člana Abu Tallala“.
Teret odluke na Bandiću
Zagreb ima zapovjedništvo zaštite i spašavanja čiji su članovi ravnatelj policije, pročelnik Ureda za zaštitu i spašavanje, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe, pročelnik Ureda za zdravstvo, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Međutim, sustav je postavljen tako da u slučaju krizne situacije odluke donosi gradonačelnik.