Foto: © UNICEF/Amin Meerzad
Još 2021. godine Afganistanka se mogla kandidirati za predsjednicu - iako nitko nije. Premotamo li se unaprijed do 2025., ne može čak ni govoriti u javnosti. Postoji edikt talibana koji javni nastup žena naziva moralnim kršenjem.
Četiri godine nakon što su talibanski borci ponovno zauzeli glavni grad Kabul 15. kolovoza 2021., agencija za ravnopravnost spolova UN Women upozorava da je situacija za žene i djevojčice u Afganistanu sve neodrživija.
I bez hitne akcije, ova neodrživa stvarnost će se normalizirati, a žene i djevojčice će biti potpuno isključene.
„Talibani su bliži nego ikad ostvarenju svoje vizije društva koje potpuno briše žene iz javnog života“, rekla je UN Women u priopćenju za javnost u ponedjeljak.
Upozorenje UN-a za žene stiglo je upravo kada je Misija UN-a za pomoć u Afganistanu (UNAMA) objavila svoje najnovije izvješće o stanju ljudskih prava između svibnja i lipnja, u kojem se detaljno opisuje pooštravanje provedbe propisa protiv žena i prijetnje smrću humanitarkama.
Društvo koje je protiv njih
Uredbe koje su talibani donijeli, a kojima se ograničavaju prava žena i djevojčica, međusobno djeluju kako bi stvorile neizbježan ciklus koji žene svodi na privatne prostore i povećava njihovu ranjivost. U većini slučajeva, uključujući i humanitarne radnice, ženama nije dopušteno slobodno kretanje u javnosti bez pratnje mahrama ili muškog skrbnika.
U svom izvješću, UNAMA je primijetila promjenu u provedbi zahtjeva za mahram, pri čemu su de facto talibanske vlasti naložile privatnim tvrtkama i zdravstvenim klinikama da odbiju usluge svim ženama koje nisu u pratnji mahrama.
U određenim regijama vlasti su također počele strogo provoditi propise o hidžabu, uključujući i zahtjev da žene nose čador, pokrivalo za cijelo tijelo. U Heratu, ako to ne čine, ženama je zabranjen pristup javnim prostorima.
Bez mogućnosti
Osim što ometaju kretanje žena u javnim prostorima, talibani su ženama i djevojčicama zabranili i srednjoškolsko i visoko obrazovanje. Zajedno, ova dva edikta imaju duboke posljedice na sve razine društva. Sada, ne samo da je ženama funkcionalno nemoguće steći obrazovne diplome, već im je i pretjerano teško pronaći posao i uključiti se u programe osposobljavanja.
Kao rezultat toga, preko 78 posto afganistanskih žena nije u obrazovanju, zaposleno ili na osposobljavanju.
To znači da gotovo polovica radne snage ne doprinosi gospodarstvu na mjerljive načine, što je ogroman problem za zemlju čije je gospodarstvo uništeno sankcijama i klimatskim šokovima.
Izvješće UNAMA-e napominje da de facto vlasti i dalje potvrđuju da islam dopušta ženama da rade - čak i dok se čini da drugi edikti to obeshrabruju.
Nezdrav ciklus
Ali ne pati samo gospodarstvo. U nekim slučajevima, ovi edikti doslovno mogu biti pitanje života ili smrti.
„Rezultati su poražavajući. Žene žive kraće i manje zdravo“, rekla je UN-ova agencija.
Uzmimo za primjer zdravstvo. Ako ženama nije dopušten upis u visoko obrazovanje, ne mogu postati liječnice. A ako je ženama zabranjeno primanje liječenja od muških liječnika – što je u određenim regijama slučaj – ne mogu očekivati da će živjeti zdravim životom.
UN Women procjenjuje da će prepreke u primanju zdravstvene zaštite za žene u Afganistanu povećati smrtnost majki za 50 posto do 2026. godine.
Dječji brakovi također postaju sve češći, a žene su sve više izložene nasilju, unutar i izvan svojih domova. U nekim slučajevima, de facto vlasti bile su te koje su bile uključene u prisilne brakove ili su ih provodile.
Solidarnost u Afganistanu
Ženski glasovi se ne isključuju samo u javnosti – 62 posto žena smatra da ne mogu utjecati ni na odluke kod kuće. To se događa usred općenitog ograničavanja prava izražavanja, s zatvaranjem mnogih privatnih medija i praćenjem računa na društvenim mrežama, prema izvješću UNAMA-e.
UN Women naglašava da, unatoč tome što imaju malo čemu nadati, afganistanske žene ostaju otporne. One i dalje traže trenutke solidarnosti i nade u drugačiju budućnost.
U svibnju su neke žene koje rade za UN bile izložene eksplicitnim prijetnjama smrću u vezi sa svojim radom, ali one i dalje pružaju usluge spašavanja i izgradnje života.
Opasan presedan
Ukupno je od 2021. godine doneseno i provedeno gotovo 100 uredbi koje ograničavaju kretanje žena i djevojčica kroz društvo. U četiri godine nijedna nije poništena. Susan Ferguson, predstavnica UN-a za žene u Afganistanu, rekla je da se ovaj nedostatak napretka mora razumjeti izvan afganistanskog konteksta.
„Ovdje se ne radi samo o pravima – i budućnosti – afganistanskih žena i djevojčica. Radi se o onome za što se zalažemo kao globalna zajednica“, rekla je Ferguson.
„Ako dopustimo da se afganistanske žene i djevojčice ušutkaju, šaljemo poruku da su prava žena i djevojčica svugdje jednokratna. A to je izuzetno opasan presedan.“