20.9.2021.

Ivan Čulo: Potrebno je razvijati kulturu samozaštitnog ponašanja i sigurnosti

U izdanju Strukovne udruge kriminalista ovaj je mjesec objavljen priručnik Ivana Čule "Postupci i mjere samozaštitnog ponašanja i sigurnosti u državnoj upravi". Povodom izlaska spomenutog priručnika prenosimo intervju s autorom na portalu znanstveno-stručnog časopisa "Sigurnost".

Ivan Čulo radi u Ministarstvu financija Republike Hrvatske od 1995. godine kao voditelj Odsjeka za poslove obrane, sigurnosti i zaštite. Pored toga je i savjetnik za informacijsku sigurnost. Prije toga je radio kao referent zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša, obrane, sigurnosti i tjelesnotehničke zaštite u Zagrebačkoj industriji svile te kao komercijalist u tvrtkama Trgokart i Papirtrade. Član je više strukovnih udruga, između ostalih Strukovne udruge kriminalista, Hrvatskog ceha zaštitara, Udruge za promicanje zaštite ljudi u radnoj i životnoj okolini, Udruge IPA Zagreb Međunarodnog policijskog udruženja (International Police Association), Hrvatske udruge menadžera sigurnosti i Udruge darivatelja krvi. Objavljivao je brojne stručne članke i bio predavač na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima iz područja obrane, nacionalne sigurnosti, tjelesno-tehničke zaštite, zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša te suzbijanja krijumčarenja i borbe protiv terorizma. Nositelj je Spomenice domovinskog rata i odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski, a tijekom profesionalne karijere dobio je priznanja i zahvalnice od Udruge za promicanje zaštite, Carinskog sindikata Hrvatske, Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, Hrvatskog crvenog križa i Hrvatskog ceha zaštitara. Dobitnik je Medalje Grada Zagreba i priznanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava za postignuća u zaštiti života i zdravlja radnika na radu te unapređenju sustava zaštite na radu. Dugogodišnji je darivatelj krvi, kao i pokretač i organizator akcija dobrovoljnog darivanja krvi u Ministarstvu financija RH.

Sadržaj ovog praktičnog i korisnog priručnika bio je povod za razgovor s Ivanom Čulom kojeg je obavio Vitomir Begović.

Koji je bio motiv da odlučite napisati ovaj priručnik?

Cilj i svrha ovoga priručnika je otkriti kako na vrijeme prepoznati sve sumnjive situacije i ponašanja koji bi mogli ukazati na pokušaje počinjenja svih mogućih vrsta i ugroza po živote i zdravlje ljudi i svih vrijednosti i djelovanje na otklanjanju posljedica ukoliko se iste ipak dogode unatoč poduzetim preventivnim mjerama, kako institucija, tako i pojedinaca. Ovaj primjer je jedan od motiva kojim sam se vodio prilikom pisanja ovoga priručnika i smatram da ima svrhu i cilj i namijenjen je ponajprije osobama koje se u institucijama i pravnim osobama neposredno bave sigurnošću ali ne samo i njima nego i svim razinama rukovodstva, počevši od  “top managementa”, svih zaposlenika pa i “običnih građana”, jer je, kao što smo rekli u uvodu, edukacija i svijest o sigurnosti bitan preduvjet podizanje ukupne sigurnosti društva u cjelini.

Što je potrebno poduzimati na podizanju svijesti i samozaštitnog ponašanja  u društvu?

Potrebno je, prije svega, poduzeti mjere za postizanje više razine sigurnosti i samozaštitnog ponašanja u institucijama, objektima i javnim površinama, odnosno educirati građane i zaposlenike, kako na vrijeme prepoznati moguće počinitelje i njihova ponašanja, kako komunicirati i surađivati sa službama koje rade na prevenciji i sprječavanju terorizma i kriminaliteta te kako se ponašati u slučajevima kada je ipak došlo do terorističkih napada, kako bi se posljedice po život i zdravlje te materijalna dobra svele na najmanju moguću mjeru i ukoliko je moguće kako bi se locirali i uhitili počinitelji.

Kakva su iskustva  u otkrivanju i prevenciji pokušaja sigurnosnih ugroza?

Iskustva su pokazala da je u slučajevima kada su potencijalni počinitelji bili na vrijeme otkriveni, spriječeni i uhvaćeni, to bilo iz razloga što su sami građani na vrijeme uočili sumnjive osobe i to na vrijeme dojavili policiji i drugim nadležnim službama koje rade na prevenciji i sprječavanju terorističkih i drugih nasilničkih i kaznenih djela. Sve je ovo bilo u slučajevima društava u kojima je i inače visoko razvijena uvriježena svakodnevna sigurnosna kultura i svijest o samozaštitnom ponašanju kao sastavnom dijelu života. Građani i zaposlenici su ti koji svakodnevno borave i rade na svojim radnim mjestima, u svojim domovima i na javnim površinama i prostorima i oni mogu na vrijeme uočiti i prepoznati da se netko sprema izvršiti neki oblik nasilja. Bitna je uska povezanost, dobra suradnja i povjerenje između službi koje brinu o sigurnosti, samih građana i zaposlenika.

Na koji je način moguće podići razinu sigurnosti?

Kako bi se sigurnost i samozaštitno ponašanje u institucijama i objektima podiglo na višu razinu, nije dovoljno poznavati način postupanja u posebnim okolnostima, nego je prije svega potrebno stvoriti osnovne temeljne pretpostavke, pomoću kojih bi se mogućnost ugrožavanja sigurnosti ljudi, objekata i institucija, svela na najmanju moguću mjeru. Ukoliko ovakve pretpostavke postoje, one će odgovornoj osobi uvelike olakšati procjenu stanja i donošenje odluka u posebnim okolnostima. Prva i osnovna pretpostavka je izrada Prosudbe ugroženosti i Plana zaštite objekta. Prosudba ugroženosti je dokument koji su u obvezi donijeti sve institucije od posebnog značaja za obranu zemlje za objekte u kojima obavljaju svoju djelatnost, kao i institucije i objekti kritične infrastrukture na temelju pozitivnih propisa Republike Hrvatske iz svoga djelokruga, kao i međunarodno preuzetih obveza u području obrane, sigurnosti, zaštite kritične infrastrukture i članstva u međunarodnim sigurnosnim asocijacijama kao što su NATO i EU. Pravne osobe vlasnici/korisnici objekata koje su dobile Izvod iz Odluke Vlade Republike Hrvatske u kojem je određen status objekta imaju obvezu izrade Prosudbe ugroženosti i Plana zaštite objekta. U takvoj su obvezi i druge institucije i pravne osobe koje po drugim propisima podliježu obvezi izrade Prosudbi ugroženosti i Planova zaštite.

Koliko je važna edukacija i osposobljavanje?

U cilju podizanja sigurnosti i samozaštitnog ponašanja djelatnika na višu razinu, potrebito je provoditi edukaciju i motiviranje za prepoznavanje i djelovanje u slučaju ugroza i otklanjanje posljedica. Vlasnici odnosno korisnici objekata dužni su izraditi Plan evakuacije i spašavanja. Planom evakuacije i spašavanja utvrđuju se organizacija, postupci i mjere za osiguravanje brzog, efikasnog, i u odnosu na nastali događaj, odgovarajućeg načina evakuacije i spašavanja ljudi i imovine iz ugroženog objekta. Obavezu osposobljavanja za provođenje evakuacije provodi odgovorna osoba, rukovoditelj evakuacije i njegovi zamjenici. Izvješćivanje odgovorne osobe o provedenim vježbama evakuacije i eventualnoj stvarnoj evakuaciji i spašavanju dužni su izvršiti provoditelji evakuacije. Jedna od najvažnijih zadaća za djelatnike, bila bi da svaki od njih dolaskom na radno mjesto obavi detaljan pregled svog radnog prostora, s ciljem uočavanja bilo kakvih sumnjivih predmeta ili promjena u odnosu na stanje kakvo je ostalo prilikom napuštanja tog prostora prethodnog dana. O rezultatima pregleda potrebno je izvijestiti odgovornu osobu. Na ovaj način postigla bi se potpuna slika stanja sigurnosti već u prvih pola sata radnog vremena, a što u slučaju anonimne dojave o postavljenoj eksplozivnoj napravi može umanjiti ili potpuno isključiti potrebu za evakuacijom. eksplozije eksplozivnog sredstva.

Ovim je Planom potrebno odrediti:

  • odgovornu osobu ili osobe u objektu, koje će biti ovlaštene izdavati zapovijedi, u slučaju posebnih okolnosti, kao i njenog zamjenika. Ove osobe moraju biti u potpunosti upoznate s opsegom ovlasti i odgovornostima konkretnih dotičnih zadaća;
  • sigurno i pouzdano prikladno mjesto odakle će odgovorna osoba donositi odluke, kao i djelotvoran način komunikacije sa suradnicima i djelatnicima. Nadzor i komunikacija na prostorima čitavog objekta mora biti osigurana;
  • plan, mjesto i način evakuacije osoba iz objekta. Kada se ovakav Plan jednom izradi, treba se periodično pregledavati i ažurirati, a osoblje odgovorno za njegovu provedbu mora biti detaljno upoznato s njegovim odredbama.

Vježbe osoblja u provedbi plana vrlo su važne, jer se s njima izbjegava zbrka i panika u vrijeme stvarne opasnosti.

Kako postupiti u slučaju pronalaska sumnjivog predmeta?

Ovaj postupak obuhvaća niz radnji koje je potrebno poduzeti prilikom pronalaska predmeta za koji se opravdano sumnja da je opasan. U svakom pojedinom slučaju okolnosti pod kojima je predmet pronađen navode na zaključak može li pronađeni predmet biti opasno sredstvo. Razlog za donošenje ovakvog zaključka može biti: 1. Mjesto pronalaska predmeta (predmet se ne uklapa u okoliš); 2. Izgled; 3. Šumovi ili mirisi iz predmeta i slično. Osnovno pravilo prilikom pronalaska sumnjivog predmeta je predmet ne dirati (pomicati s mjesta, podizati, otvarati, odvrtati, rezati, polijevati vodom, stavljati nešto na njega i sl.). Potrebno je izvršiti sljedeće radnje: 1.O pronalasku predmeta hitno izvijestiti odgovornu osobu i na telefon 112  obavijestiti žurne službe. 2. Do dolaska istih, vidno označiti prostor u kojem je pronađen sumnjivi predmet i iz njegove blizine udaljiti zatečene osobe, a ostalima ne dozvoliti pristup do dolaska odgovorne osobe, odnosno policije i drugih službi. 3. Brzim pregledom okolnog prostora provjeriti postoji li u blizini još koji sumnjivi predmet ili izvor opasnosti. 4. Ukoliko je to moguće iz blizine predmeta ukloniti sve stvari i predmete čije bi uništavanje zbog njihova značaja predstavljalo veliku štetu za pravnu osobu (važni dokumenti, dragocjenosti), ili pospješilo razoran učinak eksplozije i nastanak i širenje požara. 5. Iz neposredne okoline sumnjivog predmeta ukoliko je to moguće ukloniti sve lako zapaljive tvari, odnosno isključiti dovod plina i struje i drugih energenata, kako bi prilikom eventualne eksplozije došlo do što manjih posljedica. 6. Otvoriti sve dostupne prozore i vrata kako bi se umanjio učinak eventualne eksplozije. 7. Pripremiti sredstva za gašenje požara i sredstva za prvu medicinsku pomoć. 8. Omogućiti nesmetan pristup objektu interventnim službama MUP-a, odnosno vatrogasnih postrojbi i prve medicinske pomoći, zbog čega je potrebno izvijestiti vlasnike osobnih motornih vozila na parkiralištu u objektu i okolo njega, te ako je moguće bližoj okolici u parkiralištu u dvorištu zgrade da ista hitno odvezu ili ih prisilno ukloniti. 9. Spriječiti metež i nekontrolirano ponašanje neovlaštenih osoba (onemogućiti pristup ili neovlašteno kretanje ugroženim sektorima osobama koje ne sudjeluju u postupku otklanjanja opasnosti (intervencije), kako ne bi došlo do oštećivanja ili potpunog uklanjanja materijalnih i drugih tragova, potrebnih za izvršenje očevida od strane ovlaštenih službenih osoba. 10. Pokazati interventnim postrojbama MUP-a i drugih službi ugroženo mjesto u objektu te pružiti sve informacije koje se od njih zatraže. 11. Djelovati prema nalozima ovlaštenih osoba. O svemu u svezi s pronalaskom i daljnjim postupkom oko sumnjivog predmeta djelatnik zaštitarsko-čuvarske službe dužan je odgovornoj osobi podnijeti pisano izvješće. U cilju uočavanja sumnjivih predmeta djelatnici zaštitarsko-čuvarske službe dužni su prilikom ophodnje prostora (posebice izvan radnog vremena), pomno pregledati prostore koje nadziru, jer će tako moći točno uočiti sve izvanredne pojedinosti (stvari i pojave) i na iste pravovremeno reagirati. Ako se sumnjivi predmet nalazi u zatvorenoj prostoriji, ukoliko je to moguće, potrebno je: • Otvoriti sva vrata i prozore; • Isključiti električne, plinske i druge instalacije; • Iz ugrožene zone udaljiti zapaljive i druge opasne tvari. Ovim se postupcima do određene mjere, smanjuju posljedice moguće eksplozije i naknadne štete izazvane oštećenjem instalacija i požarom.

U slučaju pronalaska sumnjivog predmeta svaki od zaposlenika trebao bi znati kako postupati. Koje se upute odnose na njih?

Zbog opasnosti od podmetanja i eksplozije eksplozivnih naprava na javnim i drugim mjestima potrebno je u izvršavanju svakodnevnih radnih zadataka pridržavati se mjera i postupaka kojima bi se sigurnost i samozaštitno ponašanje podiglo na višu razinu. U provođenju istih svi djelatnici dužni su pridržavati se slijedećih uputa: 1. Svakodnevno po dolasku na radno mjesto obaviti detaljan pregled svog radnog prostora, s ciljem uočavanja bilo kakvih sumnjivih predmeta ili promjena u odnosu na stanje kakvo je ostalo prilikom napuštanja tog prostora prethodnog dana. 2. Ukoliko je došlo do pronalaska predmeta za koji se opravdano sumnja da je opasan, potrebno je o tome odmah izvijestiti odgovornu osobu institucije (unutarnje ustrojstvene cjeline). 3. Razlog za donošenje zaključka o sumnjivom predmetu može biti: • Mjesto pronalaska predmeta (predmet se ne uklapa u okolinu); • Izgled; • Šumovi ili mirisi iz predmeta i slično. 4. Pronađeni sumnjivi predmet ne smije se dirati  (pomicati s mjesta, podizati, otvarati, odvrtati, rezati, polijevati vodom, stavljati nešto na njega i slično). 5. Iz njegove blizine potrebno je udaljiti sve zatečene osobe i zabraniti pristup ostalim osobama do dolaska odgovorne osobe, odnosno interventne službe MUP-a i drugih službi. 6. Brzim pregledom okolnog prostora, provjeriti postoji li u blizini još koji sumnjivi predmet ili drugi izvor opasnosti. 7. Ukoliko je to moguće, iz ugroženog prostora ukloniti sve lakozapaljive tvari i predmete, odnosno vrijedne dokumente ili dragocjenosti čije bi uništavanje ili oštećenje u eksploziji dovelo do teških posljedica. 8. Isključiti dovod električne energije i plina kako bi u slučaju eksplozije došlo do što manjih štetnih posljedica. 9. Otvoriti sve dostupne prozore i vrata kako bi se umanjio učinak eksplozije i eventualno nastalog požara. 10. Spriječiti metež, paniku i nekontrolirano ponašanje osoba i pomoći osobama koje nisu fizički i psihički sposobne podnijeti takvu situaciju, te ukazati na međusobnu potporu i pribranost. Po dolasku odgovorne osobe, te djelatnika policije i drugih službi, istima pokazati ugroženo mjesto u zgradi i pružiti sve ostale potrebne informacije, te je  dalje potrebno djelovati prema nalozima ovlaštenih osoba.

Na kraju ovog razgovora koju poruku bi ste uputili struci i javnosti?

Rizici svih vrsta, oblika i intenziteta su sastavni dio ljudskog života i djelovanja kroz čitavu povijest ljudskog roda i čovječanstva i tako će i ostati. Napretkom tehnologije mnoge smo rizike potpuno iskorijenili ili su sami nestali ali su se pojavili i pojavljivat će se novi rizici za koje sada ne možemo pretpostaviti da će nastati niti kakvi će biti i kada će se i u kojem obliku pojaviti, počevši od socioloških, psiholoških, ekonomskih, zdravstvenih, kulturoloških, religijskih do vojnih, ekoloških i mnogih drugih. Ono što svakako možemo i stalno trebamo činiti jest motivirati i educirati cijelo društvo, dakle ne samo one koji se profesionalno bave ovim pitanjima, već i sve građane, i od najmlađe dobi, kako izgrađivati sigurnosnu kulturu od malih nogu i naučiti prepoznavati sve potencijalne opasnosti u njihovim začecima i kako na njih preventivno djelovati prije nego se dogode te što učiniti da posljedice po društvo u cjelini i svakog pojedinca budu što manje i bezbolnije. Bitno je naučiti kako izvući korisne pouke za ubuduće prema konceptu kojeg se u vojskama diljem svijeta naziva proces “naučenih lekcija”. I, najvažnije, stalno izgrađivati međusobno povjerenje između svih institucija društva koje se time profesionalno bave i svakog pojedinca, jer sigurnost i sretan život je zajednički interes svih nas. Ovaj Priručnik obrađuje jedan segment sigurnosti, a nastao je na temelju dugogodišnjeg iskustva kojeg sam baštinio iz vlastitog profesionalnog rada, ali ponajviše uz svesrdnu pomoć starijih i iskusnijih kolegica i kolega od kojih sam crpio znanja, posebice u samim počecima na čemu se svima ovom prilikom zahvaljujem. Ponukan time poželio sam stečena znanja i iskustvo ovim štivom prenijeti na sve one kojima je na srcu opće dobro svih nas, te se stoga nadam da će im biti prije svega zanimljivo, poučno i korisno. Citirat ću na kraju riječi jednog od doajena zaštite, profesora Krešimira Fabijanića, od kojega sam među prvima puno naučio o temeljnim načelima zaštite. Rekao je: “Ako sam u svome radnom i profesionalnom životu nekome spasio samo mali prst, ja sam sretan čovjek, ispunio sam svoju misiju”.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE