Novi rad iz ovog mjeseca, dio je serije tvrtkinih radova o ekstremnim rizicima, koji su započeli 2009. godine, kada su prva tri ekstremna rizika bila ekonomska depresija, hiperinflacija i prekomjerno zaduživanje.
Ekonomska depresija, hiperinflacija i neplaćanje dugova od strane velikog razvijenog gospodarstva bila su prva tri rizika u studiji iz 2011. godine. Globalne promjene temperature na listu su prvi put dospjele u 2013. godini i od tada su na njoj napredovale.
Najnoviji rad koji razmatra širok spektar rizika koji pokrivaju financije, ekonomiju, politiku te socijalne i ekološke probleme, koristi okvir procjene za rizike na temelju vjerojatnosti, utjecaja i nesigurnosti.
Globalna promjena temperature, koja je definirana kao prelazak Zemlje u klimatsko stanje manje pogodno za život, bila je prva tema.
Rad naglašava da je tijekom posljednjih šest godina, unatoč pozivima svih većih vlada na djelovanje, svijet nastavio emitirati velike količine stakleničkih plinova pogoršavajući rizik od porasta globalne temperature.
„Prolazak vremena, bez ikakvih značajnih radnji, znači da smo šest godina bliži točki bez povratka“, stoji u dokumentu. „Iz tog razloga odlučili smo podići ocjenu vjerojatnosti za ovaj određeni rizik, stavljajući ga tako na vrh ljestvice. U stvari smo ozbiljno razmišljali ostaje li porast globalne temperature ekstremni rizik. Za nas to izgleda sve vjerojatnije, sugerirajući da bi ga trebalo smatrati glavnim rizikom“.
Znakovi ukazuju da pogoršanje klimatskih promjena može „udaljiti“ novac od osiguravajuće industrije, navodi se u članku u Financial Timesu ovog tjedna.
Članak „Zašto su klimatske promjene novi 11. rujna za osiguravajuće tvrtke“ napisao je Patrick Jenkins, koji objašnjava da je bio mladi novinar tijekom 11. rujna 2001. godine te uspoređuje industriju osiguranja tada i sada.
Čini se da klimatske promjene čine uragane još jačima i potiču više požara, kaže Jenkins koji je članak napisao dok se uragan Dorian kretao prema Bahamima. Oluja kategorije pet bila je tako snažna da je utopila ljude koji su tražili utočište na tavanima, druge je izbacila u more i srušila betonske konstrukcije od armiranog čelika, izjavio je ministar zdravlja Duane Sands.
Napominje da je Munich Re rekao da je 2017.-18. bilo najgore dvogodišnje razdoblje zabilježenih prirodnih katastrofa, s osiguranim gubicima od 225 milijardi dolara.
„Industrija osiguranja izgleda kao da ima dovoljno kapaciteta za rješavanje“, piše Jenkins. „Posljednjih 10 godina osiguravajuća i društva za reosiguranje udružena su novim oblicima kapitala, budući da su mirovinski fondovi i drugi ulagači tražili izvore s većim prinosima nego što je to dostupno na tradicionalnim tržištima obveznica u stalnom okruženju ultra niskih kamatnih stopa“.
Međutim, postoji logistička prepreka.
Kada obveznica za katastrofe doživi gubitak, uloženi kapital se suspendira dok se ne odredi puni trošak katastrofe. Fenomen „puzajućeg gubitka“, gdje se početne procjene gubitaka promjene mjesecima ili čak godinama nakon događaja, također su odbile neke investitore od ulaganja. Na primjer, cijena prošlogodišnjeg tajfuna Jebi u Japanu porasla je od početno očekivanih 6 milijardi do 15 milijardi dolara, napominje Jenkins.
Više o „pozajućem gubitku“ pojavilo se u izvješću ovog tjedna od strane brokera za reosiguranje Guya Carpentera, koje pokazuje da su gubici od uragana iz sjeverne Amerike i gubici od manjih opasnosti poput kalifornijskih požara konačno izbacili reosiguravače s mekog tržišta reosiguranja.
„Vraćajući se mentalitetu korisnika prije 11. rujna, kombinacija većih katastrofa i opskrbe kapitalom koji možda ne ide u korak s rastućim rizicima potiče neke analitičare da proriču porast cijena i profita“, piše Jenkins.
Regulatori počinju brinuti o klimatskim promjenama.
„U takvom scenariju, osiguravatelji, posebno u SAD-u gdje povećanje cijena ograničava regulator, mogu smatrati sve neprivlačnijim ponuditi pokriće“, piše on. „Veće otpuštanje rizika za reosiguravatelje je jedna od mogućnosti. Također su moguće restriktivnije politike ili veleprodajno povlačenje pokrića. U nekom trenutku, osiguravatelji će morati priznati da pogoršanje rizika klimatskih promjena nije nužno samo loše za planet. To može biti loše i za osiguravajuću industriju, kao što je bio i 11. rujna“.
Novo izdanje časopisa Time, koje se otvara pismom urednika, „Zašto je TIME posvetio čitav broj klimatskim promjenama,“ sadrži brojne detaljne članke o klimatskim promjenama.
„Ovo pitanje, ako se civilizacija može dovesti u red, moglo bi biti samo središte TIME-ovog pokrivanja najveće krize s kojom se suočava naš planet“, navodi se u pismu Edwarda Felsenthala, glavnog urednika i izvršnog direktora Timea.
Izdanje, 2050: Borba za Zemlju, sadrži članke novinara kao i aktivista poput Ala Gorea, Ban Ki-Moona i Jane Goodall.
Prije otprilike 30 godina, urednici časopisa Time okupili su u Boulderu, Colorado, skupinu znanstvenika i političkih vođa iz cijelog svijeta, kako bi razgovarali o prijetnji klimatskim promjenama.
„Rezultat je bio jedno od najpoznatijih izdanja koje je TIME ikad proizveo, oglašavajući jedan od glasnijih alarma do danas“, napisao je Felsenthal.
U tom su broju, 2. siječnja 1989., urednici prozvali „Ugroženu Zemlju“ najvažnijom pričom godine zamijenivši godišnju „Osobu godine“ planetom. Na naslovnici je prikazan 16-inčni globus umotan u plastično i krzno uže.
Felsenthal napominje da ćemo za 30 godina ući u 2050.
To je godina koju je UN-ov međuvladin panel o klimatskim promjenama odredio kao onu do koje se mora smanjiti emisija ugljika dovoljno da bi se zadržalo prosječno globalno zagrijavanje na 1,5 ° C.
„Ljudska priroda, kao i novinarstvo, orijentirana je na krajnje rokove“, piše Felsenthal. „Naša namjera s ovim pitanjem - tek peti put u našoj povijesti da smo svaku stranicu redovitog broja, od početka do kraja, posvetili samo jednoj temi - je da pošaljemo jasnu poruku: moramo djelovati brzo, i možemo to učiniti“.
Ni banke nisu izvan dosega klimatskih promjena, prema nedavnom izvješću S&P Global Ratings, pod nazivom Klimatske promjene: Mogu li banke podnijeti posljedice?
„Iako klimatske promjene predstavljaju rizike koji bi se mogli ostvariti izvan uobičajenog razdoblja poslovnog planiranja banaka, jasno je da bi one sada trebale djelovati“, upozorava se u izvješću.
Izvješće napominje da je za provedbu strateških odluka potrebno dosta vremena, a da bi posljedicama klimatskih promjena moglo biti teže upravljati što banke duže čekaju.
„S&P Global Ratings bilježi ubrzani porast globalnih temperatura, što je česta pojava kod ekstremnih vremenskih pojava; izravne i neizravne učinke na poduzeća; te vjerojatne izravne ljudske posljedice, poput migracija i oskudice vode, kao faktora kojima će se financijski sustavi morati prilagoditi“, navodi se u izvješću.
Prema izvješću, studije pokazuju da bi vrijednost globalne financijske imovine mogla pasti, a gubici bi mogli „eksponencijalno rasti“ s prosječnim porastom temperature između 2015. i 2100. godine.
„Razumijevanje glavnih rizika klimatskih promjena za bankarsku industriju stoga je od najveće važnosti kako bi banke smanjile buduće troškove povezane sa klimom i utjecaj na njihovu kreditnu sposobnost“, navodi se u dokumentu.