© Sébastien Devrient
Zaobljeni trup polarne stanice „Tara” osmišljen je tako da izdrži pritisak okolnog morskog leda, omogućujući plovilu da ostane zarobljeno i pluta zajedno s arktičkim strujama.
Piše: Laura Quinones
Negdje u tami Arktičkog oceana, 12 ljudi i pas po imenu Örkki trenutačno plutaju preko zaleđenog mora, pri čemu imaju vrlo malo utjecaja na to kamo će ih put odvesti. Njihov dom tijekom zime je polarna stanica „Tara” – francuski istraživački brod dug 26 metara koji je u kolovozu isplovio iz Norveške s neobičnim ciljem: da ostane zarobljen u ledu.
Zarobljena u plutajućoj ploči morskog leda, iznad više od 2500 metara duboke vode, stanica se kreće onamo kamo je nose vjetrovi i morske struje. Nema odredišta prema kojem bi mogli usmjeriti plovilo, a usred polarne noći nema ni sunčeve svjetlosti koja bi označavala protok dana.
Tim sudjeluje u misiji „Tara Polaris I”, prvoj od 10 planiranih ekspedicija u sklopu 20-godišnjeg međunarodnog programa proučavanja preobrazbe Arktičkog oceana. Ono čemu već svjedoče privuklo je pozornost glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa.
Ono što se događa na Arktiku, ne ostaje na Arktiku
Uoči klimatske konferencije UN-a COP31, glavni tajnik UN-a ovog je tjedna putem videoveze razgovarao s glavnim znanstvenikom ekspedicije, Maximeom Geoffroyem. Upitao ga je koju bi poruku o Arktiku – koji se zagrijava tri do četiri puta brže od globalnog prosjeka – trebao prenijeti svjetskim čelnicima.
„Smatram da politički vođe u svijetu, nažalost, još uvijek nisu u potpunosti svjesni koliko je situacija ozbiljna”, izjavio je glavni tajnik UN-a. Poruka Geoffroya bila je jednostavna: „Ono što se događa na Arktiku, ne ostaje na Arktiku.”
Promjene koje se odvijaju pod nogama članova ekspedicije mogle bi imati dalekosežne posljedice za svjetske oceane, klimu i bioraznolikost, upozorio je.
Orkki, četveronožni suputnik ekspedicije, pazi na polarne medvjede dok znanstvenici plutaju Arktičkim oceanom na istraživačkoj postaji Tara
Svijet koji nestaje
Misija crpi nadahnuće iz pothvata norveškog istraživača Fridtjofa Nansena, koji je 1893. godine namjerno dopustio da se njegov brod smrzne u arktičkom morskom ledu i prepustio ga strujama. Više od 130 godina kasnije, Geoffroy i njegovi kolege slijede njegove stope, uz jednu značajnu razliku: na njihovu putu ima znatno manje leda.
Ekspedicija je provela tri tjedna ploveći uz rusku sjevernu obalu prije nego što je ušla u arktičku ledenu masu u potrazi za prikladnom santom (velikim, ravnim komadom plutajućeg leda) za svoju istraživačku postaju.
„Došli smo do 82. stupnja sjeverne zemljopisne širine krećući se isključivo kroz kanale otvorene vode između santi leda”, rekao je g. Geoffroy.
Kada je Nansen poduzeo svoje putovanje, njegov je brod ostao zarobljen u ledu stotinama kilometara južnije. Danas su otvoreni dijelovi vode omogućili timu g. Geoffroya da prodre mnogo dublje prije nego što su ostali okovani ledom. No, povlačenje leda samo je dio priče.
„Ogledalo” planeta se topi
Glavni tajnik upitao je Geoffroya o jednom od njegovih najvećih strahova za budućnost: „Jedna od stvari koje me najviše plaše jest mogućnost da za nekoliko godina na Arktiku tijekom ljeta više ne bude leda.” Arktički morski led ima ključnu ulogu u reguliranju temperature Zemlje i održavanju planeta hladnim.
„Ova velika ledena ploha po kojoj plutamo, kada se sunce vrati, djeluje poput ogledala”, objasnio je znanstvenik.
Poput golemog reflektora, bijeli led vraća velik dio Sunčeve energije natrag u svemir. No, kako se led topi, tamniji ocean ispod njega apsorbira tu toplinu, zagrijavajući vodu i ubrzavajući nestajanje leda.
Posljedice su dalekosežne. Morske struje prenose toplinu daleko izvan Sjevernog pola, utječući na morske ekosustave i klimatske obrasce diljem planeta. Kako arktički led nestaje, ti bi se sustavi kruženja mogli poremetiti, a posljedice je znanstvenicima još uvijek teško predvidjeti.
„Imamo modele, ali ne znamo kada će se to dogoditi, kako i kakvi će točno biti učinci”, priznao je Geoffroy.
Od drevnog života do neizvjesne budućnosti
No, pitanja tima idu daleko dalje od klimatskih prognoza, dosežući jednu od najstarijih misterija čovječanstva: podrijetlo života. Može li život na Zemlji započeti u morskom ledu?
Geoffroy je ukazao na organizme koji preživljavaju ekstremnu hladnoću zahvaljujući proteinima protiv smrzavanja i na intrigantnu hipotezu da su smrznuti okoliši možda igrali ulogu u najranijim počecima života. Drugi istraživači na brodu bave se praktičnijom misterijom: koliko riba živi u središnjem Arktičkom oceanu?
Unatoč rastućem komercijalnom interesu, istraživači još uvijek ne znaju mogu li njegove vode održati ribarstvo bez ugrožavanja krhkih ekosustava.
„Da biste razumjeli gubitak bioraznolikosti i zaštitu bioraznolikosti, morate znati što se tamo nalazi“, objasnio je znanstvenik.
Istraživački program okuplja 80 znanstvenika i oko 220 istraživačkih protokola kako bi istražio sve, od toga kako morski život reagira na zagrijavanje do uloge oceana u skladištenju ugljika.
Glavni tajnik, dugogodišnji zagovornik zaštite oceana, nasmiješio se kada je čuo kako Geoffroy opisuje međunarodni napor kao „minijaturne Ujedinjene narode za arktičku znanost“. No dok se istraživači utrkuju kako bi razumjeli nestajući led, drugi već traže načine za profit od njegovog povlačenja.
Nove brodske rute, nove bitke
Na putu prema sjeveru, znanstvenici su naišli na još jedan nepogrešiv znak promjene: tankere za naftu koji plove Sjeveroistočnim prolazom uz rusku arktičku obalu. Povlačenje leda čini rutu pristupačnijom, ali povećava rizik od onečišćenja i nesreća.
„Mogu vam jamčiti da smo vidjeli mnogo tankera za naftu kako prolaze tim prolazom“, rekao je Geoffroy glavnom tajniku. „Dakle, to nije samo prognoza. To se događa.“
Izlijevanje nafte u tim vodama moglo bi biti katastrofalno. Nafta može ostati zarobljena u ledu dulje vrijeme, ugrožavajući morski svijet i čineći čišćenje iznimno teškim.
Komercijalni interesi nisu jedini koji usmjeravaju pozornost prema sjeveru. Guterres je ukazao na napetosti oko Grenlanda i rastuću stratešku važnost Arktika, upozoravajući da bi zemlje koje na tu regiju sve više gledaju kroz sigurnosnu prizmu mogle ugroziti upravo onaj okoliš koji znanstvenici pokušavaju proučiti.
Za Geoffroya, čija ekspedicija okuplja istraživače iz 12 zemalja, postavilo se pitanje može li znanost pomoći u premošćivanju tih geopolitičkih podjela. „Mislim da je to ključna bitka koju danas vodimo. Bitka za istinu i bitka za znanost”, odgovorio je čelnik UN-a.
Glavni tajnik optužio je moćne gospodarske interese, posebno one povezane s fosilnim gorivima, da pokušavaju prikriti znanstvene dokaze i potkopati njihovu ulogu u javnoj raspravi.
„Prešli smo od poricanja klimatskih promjena do njihova odgađanja i fenomena 'zelenog šutnje' (engl. *green hushing*)”, primijetio je Geoffroy, izražavajući žaljenje što su mjere za zaštitu klime pale na niže mjesto na političkim dnevnim redovima, unatoč desetljećima znanstvenih upozorenja.
Osjećaj hitnosti i bijes
Prije završetka razgovora, čelnik UN-a pozvao je Geoffroya da zamisli kako se obraća svjetskim čelnicima okupljenima na konferenciji COP31. Poruka znanstvenika bila je jasna: „U znanstvene spoznaje treba imati povjerenja, treba ih slijediti i treba ih podržati.”
Za Guterresa je to upozorenje imalo osobnu notu. Prisjetio se posjeta Antarktici i Himalaji, gdje je svjedočio povlačenju ledenjaka. Ta iskustva, u kombinaciji s ustrajnim odbijanjem pojedinih političkih vođa da poduzmu mjere, u njemu su izazvala više od same zabrinutosti.
„Sve me je to dovelo do osjećaja hitnosti, a iskreno govoreći, i do osjećaja bijesa”, priznao je. „Riječ je o egzistencijalnoj bitki.” Na Arktiku će istraživači nastaviti svoje sporo plutanje kroz polarnu tamu, prikupljajući dokaze iz regije koja se mijenja pred njihovim očima.
Pas Örkki pazit će na polarne medvjede dok tim bude mjerio led, vodu i atmosferu. Tisućama kilometara dalje, svjetski čelnici okupit će se u Antalyji, u Turskoj, na konferenciji COP31 kako bi pregovarali o tome kako se suočiti s klimatskom krizom.
I dok znanstvenici nemaju nikakvu kontrolu nad time kamo ih led nosi, budućnost koju dokumentiraju i dalje ovisi o ljudskom izboru.