Sindikat pravosudne policije: "Zašto nas se ignorira"?

Neki sindikati u javnim službama i danas pokušavaju pregovarati s Vladom za stolom, dok u državnim službama kao i do sada, pregovori se vode ispod stola.

Sindikat pravosudne policije Hrvatske još uvijek pokušava dokazati svoj legitimitet u zastupanju svojih članova, kao jedan od najbrojnijih sindikata u Ministarstvu pravosuđa. Po broju članova, pravosudnih policajaca, zasigurno smo najbrojniji sindikat u ministarstvu. Zašto se ignorira naš „status“ i zbog čega kao sindikat i partner poslodavcu, naše prijedloge i primjedbe ne možemo iznijeti „za stolom“, već na ulici?

Jedno je sasvim sigurno, pravosudni policajci nisu popularni ni u životu ni u filmovima. Nisu priznati kao heroji. Opisuju ih kao posebnu vrstu ljudi, sa posebnim senzibilitetom. Nemaju svečane odore niti im tko dodjeljuje javna priznanja i odlikovanja. U javnost obično dospijevaju prije svega po lošem: kad se pobune zatvorenici, kada se otkrije da su i sami „ušli“ u kriminal ili su postali žrtva ili meta nečijih prijetnji ili napada.

Kada kažete da radite u Zatvorskom sustavu ta činjenica postaje vama glavna osobina i glavno obilježje. Nikoga više ne interesira ni tko ste ni kakva ste osoba što znate, a što ne znate.

Da li je potrebno stalno pisati da nedostaje pravosudnih policajaca, da ovaj odgovoran i težak posao vezan za opasne likove ili sociopate raznih vrsta, pravosudni policajci obavljaju za mizerne plaće. Bez ikakve motivacije. Većina poslova je na „leđima“ pravosudnih policajaca i zahvaljujući njima i nema nekih većih problema po ustanovama.

Na čijoj je strani ovaj sustav, na strani reda i zakona ili na strani onih s druge strane rešetaka? Pogotovo kad imamo u vidu da se o položaju zatvorenika više piše i govori, da razne komisije i pravobranitelji utvrđuju stanje na terenu i razne pisane primjedbe, dok o problemima pravosudnih policajaca se ne zna ništa i ništa se ne poduzima. Zatvori su sve više zatvori za zaposlenike nego za zatvorenike.

Bilo bi dobro kad bi pravosudni policajci mogli bez straha i slobodno progovoriti o svim situacijama i problemima.

Za sada u javnosti oni se drže samo sindikata, ističući nezadovoljstvo time da i pored stalne izloženosti rizičnim situacijama nisu cijenjeni niti kod šefova u ustanovi niti od države. Na poslu pravosudni policajci dosežu ekstremne granice stresa. Po nekim procjenama, očekivana je dužina života pravosudnog policajca oko 59. godina. Ni u mirovinu ne mogu otići kad osjete da je za to vrijeme jer i tada „potreba službe“ nije za sve ista.

OVAKO VIŠE NE IDE!!!