20.4.2021.

Sve dok zaštita koju pruža cjepivo nije potpuna, virus može pronaći svoj put

Već gotovo godinu i pol dana nakon prvih slučajeva COVID-19, pandemija koronavirusa i dalje drži svijet u šakama. No, za razliku od prošlosti, kad su bjesnjele kuga, kolera i boginje, virus možemo zaustaviti pod uvjetom da slijedimo jasnu strategiju. Međutim, to zahtijeva puno, i od od pojedinca i od društva u cjelini, kao što su stručnjaci jasno stavili do znanja na prvom Forumu dijaloga 2021. iz serije "Male stvari, veliki utjecaj".

Čak i ako se trenutna pandemija ne može usporediti pojedinačno s povijesnim epidemijama, pogled u prošlost je koristan. "Sa španjolskom gripom koja je izbila 1918. došlo je i do blokade, koju država nije nametnula, već stoga što su se razboljeli i telefonski operateri, vozači tramvaja i učitelji pa je zbog toga javni život bio paraliziran", objašnjava prof. Philipp Osten, direktor Medicinsko-povijesnog muzeja u Hamburgu. Sklonost da se pronađe netko tko je kriv za bolest također nije ništa novo, rekao je. "Iako neki ljudi govore o kineskom virusu u slučaju COVID-19, u prošlosti su ljudi često reagirali antisemitskim napadima i pogromima", požalio se medicinski povjesničar.

Protiv virusa se može boriti

Velika prednost danas je što smo pametniji od virusa, uvjerena je biologinja za infekcije prof. Melanie Brinkmann iz Helmholtzovog centra za istraživanje infekcija. "Virus je tu, oslobađa svoju razornu snagu, ali ne moramo živjeti s njim, čak iako ga ne možemo iskorijeniti." Virusu je potreban ljudski kontakt za širenje. Ako ga želimo zaustaviti,  to zahtijeva dosljedan pristup. "U proljeće 2020. uspjeli smo potisnuti virus brzom reakcijom. Ali nakon toga smo se oslonili na svoj uspjeh i bacili upozorenja znanosti u vjetar", kaže Brinkmann.

Rezultat: godinu dana nakon početka pandemije, incidencija infekcije je izvan kontrole. Sve dok u cijeloj zemlji ne postoji zaštita od cijepljenja, jedina je mogućnost ograničiti socijalne kontakte što je više moguće. Cilj Brinkmann je smanjiti broj novih infekcija na gotovo nulu. S ove je razine, kaže ona, moguće je dobro kontrolirati učestalost infekcije, što nije slučaj s incidencijom od 50. "Moramo poduzeti još oštrije mjere kako ne bismo preopteretili zdravstveni sustav", uvjerena je.

Ljudi se ne drže scenarija

Jesmo li zapravo pametniji od virusa, otvoreno je pitanje, prema sociologu prof. Arminu Nassehiju sa Sveučilišta Ludwig Maximilian. Ovisi o tome može li se društvo kontrolirati na takav način da se ponaša u skladu sa specifikacijama modela. "Sociološki, međutim, suvremeno društvo nije organizacija u kojoj se ljudi točno drže scenarija. Iz istraživanja ponašanja znamo da ono što radimo nije nužno oblikovano razumom, već onim što djeluje u svakodnevnom životu", ukazao je. Izrazio je skepticizam da bi se broj novih infekcija mogao svesti na nulu.

Naše društvo teško može postići dugoročne ili srednjoročne ciljeve, ali pokušava riješiti trenutne. Primjerice, treba odlučiti između kontrole i slobode ili između medicinskih i ekonomskih potreba. "Zbog toga nam je potrebna strategija koja prelazi sljedeća tri tjedna i koja pokazuje pozitivnu budućnost", kaže. Istodobno, rekao je, mora se održavati napetost kako bi se spriječilo da pad u brojkama zaraženih osoba ne dovede ljude u iskušenja i nepažnju.

Koalicija znanstvenika

Ipak sigurno postoje događaji koji daju povoda za nadu. "S virusom AIDS-a HIV, trebalo je nekoliko godina dok genom nije dekodiran i prvi testovi nisu bili dostupni", prisjeća se medicinski povjesničar Osten. S druge strane, za COVID-19 PCR test bio je dostupan u roku od nekoliko tjedana. Razvoj cjepiva za manje od godinu dana također je ogromno postignuće. "To je bilo moguće samo zato što smo u startu imali određene platforme na kojima su znanstvenici mogli graditi", jasno je rekla Brinkmann. To je zato što je COVID-19 usko povezan s virusom SARS-Corona iz 2003. godine, koji se u to vrijeme također proširio svijetom. Od 2017., postoji globalna koalicija znanstvenika koja radi na novim patogenima. Nalazi iz toga ugrađeni su u nacionalne planove pandemije, poput smjernica koje je izradio Institut Robert Koch.

Znanost ne ostavlja sumnje da se pandemije mogu dogoditi u bilo kojem trenutku. "Puno ovisi o načinu na koji ljudi žive, s kojim patogenima moramo imati posla i kako se šire", pojasnio je Nassehi. "Već dugo znamo da od pretpostavljenih 300 000 virusa u životinjskom carstvu neki mogu skočiti i na ljude", dodao je Osten. Kako bi se to što više izbjeglo, razvijen je koncept "Jedno zdravlje". U njemu se navodi da je zdravlje ljudi, životinja i okoliša usko povezano i međuovisno. Primjerice, kada životinje izgube sredstva za život zbog ljudske intervencije u ekosustavu, približavaju nam se prostorno. Bliži kontakt tada može uzrokovati mutacije virusa do ljudi i pokrenuti novu pandemiju.

Nedavno nastale mutacije virusa Covid-19 također zabrinjavaju stručnjake. "Stvorile su se varijante koje su biološki spremnije i lakše se šire", objasnila je Brinkmann. Što više virus cirkulira, to je vjerojatnije da će se to dogoditi. I sve dok štit koji pruža cjepivo nije potpun, virus uvijek može pronaći rupu. "Ako ne želimo doći u situaciju da cjepivo više nije učinkovito, ne smijemo držati virus na dugoj uzici", stoga je njezina preporuka.

"Osim u doba rata, modernim društvima teško je oblikovati oblike upravljanja iz jednog kalupa", jasno je rekao Nassehi. Ako se iz pandemije Covid-19 išta može naučiti, to je da moramo pomiriti interese različitih područja kao što su znanost, obrazovanje, kultura, ekonomija i politika. Tada bismo bili spremniji za zajedničku borbu protiv sljedeće pandemije. Možemo se samo nadati da će, kao i kod španjolske gripe, trebati još barem jedno stoljeće prije nego što napadne sljedeći virus. (N.G.K.)