Koncept pametnih gradova u posljednjem je desetljeću prerastao iz tehnološkog trenda u jednu od najutjecajnijih paradigma suvremenog urbanog razvoja. U svijetu obilježenom ubrzanom urbanizacijom, energetskim izazovima, turističkim pritiscima i potrebom za održivim upravljanjem resursima, gradovi postaju ključni akteri u oblikovanju globalnih tokova. Međutim, „pametnost“ grada više se ne može tumačiti samo kroz tehnološke inovacije; ona se sve snažnije definira kroz sposobnost da se povežu digitalne tehnologije, održivi razvoj, ljudska sigurnost, identitet zajednice i učinkovito upravljanje. Upravo zato zbornik „The Art of Being Smart: Innovation and Sustainable Solutions in Mediterranean Ports“ usmjerava svoju pozornost na one sredine u kojima se taj kompleksni spoj kulturnog nasljeđa, globalnih izazova i digitalne transformacije posebno jasno očituje - na mediteranske gradove Dubrovnik, Vallettu i Limassol.
Knjiga je rezultat dvogodišnjeg znanstvenog projekta "Art of being smart - Mediterranean ports of innovation and sustainability", provedenog u suradnji stručnjaka iz Hrvatske, Malte i Cipra. Polazište istraživanja bilo je propitati i usporediti kako tri povijesna, UNESCO-om zaštićena mediteranska grada, istodobno i velike turističke i kruzing destinacije, primjenjuju principe pametnog grada kroz prizmu Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Kroz analizu strateških dokumenata, studija slučaja, terenski rad, big data tehnike i intervjue s ključnim dionicima, istraživački tim nastojao je razumjeti kako se u praksi preklapaju tri dimenzije njihovih identiteta: baština i tradicija, pametne tehnologije i globalna turistička i gospodarska umreženost.
Zbornik nudi interdisciplinarni okvir koji povezuje političke znanosti, urbane studije, sigurnosne politike, turizam, održivi razvoj i komunikacijske znanosti. Svako poglavlje istražuje jedan od ključnih elemenata suvremenog urbanog razvoja: od pametnih rješenja u mobilnosti, energetici i digitalnim uslugama, preko ljudske sigurnosti i Ciljeva održivog razvoja, sve do izazova brendiranja destinacija i uloge gradova u međunarodnim odnosima. Dubrovnik, Valletta i Limassol analizirani su kao specifični laboratoriji za proučavanje transformacije mediteranskih urbanih prostora — gdje se globalni izazovi susreću s lokalnim rješenjima, a povijesna autentičnost isprepliće s potrebama novih generacija stanovnika i posjetitelja.
Knjiga je namijenjena akademskoj zajednici, istraživačima, donositeljima odluka, urbanim planerima, stručnjacima za sigurnost i održivost, kao i svima koji traže dublje razumijevanje toga kako gradovi 21. stoljeća mogu biti istodobno pametni, sigurni, inkluzivni i održivi. U konačnici, ona poziva na promišljanje o tome što zapravo znači „umijeće biti pametan“ u urbanom kontekstu - te kako se ta vještina gradi na spoju tradicije, inovacije i odgovornog upravljanja.
Definicije pametnih gradova iz geopolitičke perspektive
Prvo poglavlje pod nazivom „Beyond Borders: Mapping the Geopolitical Landscape of Smart City Definitions and Global Power Dynamics“ (Marta Zorko i Nikolina Borčić) bavi se analizom definicija pametnih gradova iz geopolitičke perspektive. Kroz analizu postojećih indeksa pametnih gradova i pregled ključnih strateških dokumenata u odabranim primjerima iz Hrvatske, Cipra i Malte, ovo poglavlje istražuje kako mediji, ideologije, ekonomski interesi i kulturni konteksti utječu na različita tumačenja pojma pametnog grada. Primjenom interdisciplinarnog pristupa, poglavlje pokazuje kako različiti akteri - od državnih institucija i međunarodnih organizacija do privatnih kompanija - oblikuju definicije pametnih gradova, te zašto u rangiranjima dolazi do sličnosti, ali i razlika. S obzirom na da projekti pametnih gradova sve više prelaze državne granice, važno je razumjeti kako se globalni geopolitički procesi preklapaju s lokalnim prioritetima i vizijama. Najvažniji nalaz je kritičko sagledavanje definicija i mogućnosti mjerljivosti uspjeha pametnih gradova. Naime, diskursi i narativi naprednosti formiraju se ne samo kroz tehnologiju već i kroz političke i društvene procese eetiketiranja i pozicioniranja. Poglavlje u tom smislu pokazuje da su definicije pametnih gradova geopolitičke - rezultat složenih odnosa moći - koji se stvaraju i odozgo prema dolje, ali i odozdo prema gore.
Kako pametna rješenja mogu poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva i turista
Sljedeće poglavlje „Human Security, UN Sustainable Development Goals, and Smart Cities—Dubrovnik, Valletta, and Limassol in Comparative Perspective“ (Ružica Jakešević)istražuje povezanost između koncepta ljudske sigurnosti, Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Sustainable Development Goals) i pametnih gradova u kontekstu stvaranja sigurnijih, uključivijih i održivijih gradova. Budući da se i Ciljevi održivog razvoja i definicije pametnih gradova referiraju na održivost, uključivost, otpornost te sigurnost/zaštitu, poglavlje istražuje praktične implikacije ispunjenja ovih ciljeva na lokalnoj razini. Program globalnog razvoja do 2030. ili Agenda 2030, kao globalna inicijativa temeljena na konceptu ljudske sigurnosti, obuhvaća sve razine koje su važne za postizanje ljudske sigurnosti - međunarodnu, regionalnu, nacionalnu i lokalnu, a poglavlje se bavi njezinim implikacijama na lokalnoj razini kroz primjenu koncepta pametnog grada u Dubrovniku, Valletti i Limassolu. Analiza u ovom poglavlju pokazala je da su Ciljevi održivog razvoja UN-a, pametni gradovi i ljudska sigurnost međusobno povezani, posebno kroz cilj 11 „Održivi gradovi i zajednice“. Analiza primjera projekata u tri grada pokazala je kako pametna rješenja mogu poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva i turista, potaknuti održivost, inovacije i angažman zajednice, te unaprijediti provedbu Ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj i EU razini. Integracija upravljanja kulturnom baštinom, klimatskih mjera i sudjelovanja građana pokazuje multidimenzionalni pristup urbanom razvoju. Lokalna akcija stoga ima ključnu ulogu u postizanju globalnih razvojnih ciljeva.
Principi pametnog grada kroz tehnologiju
Treće poglavlje nosi naziv „Characteristics of a Smart City: Dubrovnik, Valletta, Limassol as Case Studies“ (Ivana Cesarec, Ana Portolan i Marino Stanković) analizira kako Dubrovnik, Valletta i Limassol primjenjuju principe pametnog grada kroz tehnologiju, uključivanje građana i institucionalne modele upravljanja. Ističe se da sve tri sredozemne luke dijele slične izazove - opterećenja na gradsku infrastrukturu uzrokovana velikim brojem turista, potrebu za učinkovitijim prometom, zaštitom kulturne baštine i održivim korištenjem resursa. Tehnološki razvoj očituje se kroz pametnu mobilnost, digitalne platforme, senzorske sustave, aplikacije za upravljanje gradom i usluge za turiste. Ljudski faktor vidljiv je u rješenjima koja potiču sudjelovanje građana, dostupnost javnih usluga i podizanje kvalitete života. Institucionalno, svi gradovi razvijaju strategije, planove upravljanja i projekte financirane iz EU fondova. Usporedba pokazuje da Dubrovnik naglasak stavlja na pametni turizam i unaprjeđenje kvalitete života, Valletta na digitalne javne usluge i pametni transport, a Limassol na održivost, klimatsku neutralnost i diverzifikaciju urbanih funkcija. Zaključno,– ujedinjujući tehnologiju, građane i institucije – održive, sigurne i građanima prilagođene urbane sredine, u kojoj tehnologija nije cilj sama po sebi, nego alat za postizanje veće učinkovitosti, zaštite baštine, kvalitetnijeg života i dugoročne otpornosti.
Izgradnja brenda
Naredno poglavlje „Creating the brand of Mediterranean port cities on the example of Dubrovnik, Valletta, and Limassol“ (Božo Skoko, Ana Mulović Trgovac i Romana John) bavi se pristupima i strategijama izgradnje brenda ove tri popularne mediteranske destinacije. Naime, poznato je kako većina turista donosi odluku o tome gdje će putovati na temelju vrlo malo informacija ili preporuka, a često tek na temelju dojma stečenog konzumiranjem medijskih sadržaja. S druge strane dostupnost i broj privlačnih turističkih odredišta u svijetu svakodnevno se povećava, nudeći slične sadržaje, pa o njihovom izboru odlučuju minimalne tek razlike. Zato se destinacije međusobno bore, ne samo kvalitetom ponude, načinom upravljanja destinacijom i nižim cijenama, već i ulaganjima u kreiranje vlastitog brenda. Goste tako najčešće privlače odredišta koja su općepoznata, odnosno imaju snažan i prepoznatljiv brend. To su destinacije koje su u globalnoj percepciji toliko posebne, jedinstvene i drugačije da ih nije moguće zamijeniti i nadomjestiti alternativom. Slijede one destinacije koje daju najbolju vrijednost za novac, a najuspješnije su one koje zadov– na kojim se elementima temelji suvremeni brend istraživanih gradova, koje su iskorake i projekte pokrenuli te kojim se koriste strategijama i taktikama u svrhu jačanja brenda? Autori pokazuju kako svaki grad koristi vlastiti pristup kreativnosti i inovativnosti dok su razlozi i učinci slični budući da sva tri ova lučka mediteranska grada muče slični izazovi – od prekomjernog broja turista do nužnosti održivosti i potrebe zaštite bogate kulturne baštine.
Atraktivne turističke destinacije
Peto poglavlje „The Image of the Smart City Destination – Challenges and Benefits for Mediterranean Cities“ (Hrvoje Jakopović, Paris Cleanthous i Marko Roško) proučava što se krije iza imidža pametnog grada destinacije jer iz tog okvira proizlaze brojni izazovi i koristi za gradove Dubrovnik, Vallettu i Limassol. Ovi se gradovi nastoje pozicionirati kao mjesta ugodna za život i istovremeno atraktivne turističke destinacije. No način na koji lokalno stanovništvo, turisti i drugi dionici percipiraju isti geografski prostor grada destinacije je posve drugačiji. Iz tog razloga ovo poglavlje razmatra imidž, kao temeljni koncept pri stvaranju percepcije o pametnom gradu destinaciji, i njegove učinke s osobitim fokusom na ekonomske, medijske i komunikacijske dimenzije upravljanja gradovima i turističkim destinacijama. S ciljem boljeg razumijevanja što čini imidž pametnog grada destinacije, u poglavlju su definirani ključni pojmovi „pametni grad“, „pametna destinacija“ i „pametni turizam“. Proučavanje djelovanja odabranih triju gradova destinacija u smjeru „pametnog“, omogućilo je jasne uvide u napore koji donose rezultate i one koji su manje učinkoviti te mogu poslužiti kao primjer ostalim mediteranskim gradovima. To se najprije odnosi na suočavanje s izazovima mobilnosti, sigurnosti i potrebne infrastrukture za ostvarivanje ciljeva. Primjena pametnih inicijativa složenija je nego što se čini. Umjesto većinom na tehnologiju, fokus bi trebao biti usmjeren na podizanje svijesti i dobivanje povratnih informacija od dionika o njihovim očekivanjima od pametnog grada destinacije.
Međunarodni odnosi
Šesto poglavlje „Cities as Actors in International Relations: Cruise Ports Covid-19 Pandemic Diplomacy of Dubrovnik, Valletta, and Limassol“ (Lidija Kos-Stanišić i Đana Luša) istražuje ulogu gradova kao aktera u međunarodnim odnosima kroz analizu Dubrovnika, Vallette i Limassola tijekom pandemije COVID-19, s posebnim naglaskom na njihovo djelovanje kao luka za kruzere. Polazi od teorijskog okvira paradiplomacije, diplomacije gradova i koncepta pametnog grada te objašnjava kako suvremeni gradovi sve više ulaze u područje međunarodne politike, pregovaranja i upravljanja krizama. Tri odabrana mediteranska grada dijele slične identitete – UNESCO zaštićena baština, važni kruzing centri i sudionici pametnih gradskih inicijativa – što im donosi i zajedničke izazove: upravljanje masovnim turizmom, zaštita kulturne baštine i modernizacija infrastrukture. Središnji dio rada analizira njihove diplomatske aktivnosti tijekom pandemije: organizaciju repatrijacije tisuća putnika i članova posade, suradnju s međunarodnim organizacijama, dogovore s kompanijama koje se bave krstarenjem, te uvođenje strožih zdravstvenih i logističkih protokola. Dubrovnik se ističe velikim operacijama povratka pomoraca, Valletta kao jedan od prvih mediteranskih gradova koji je ponovno otvorio luku uz visoke sigurnosne standarde, a Limassol kao pristanište za višemjesečno sidrenje kruzera i važan regionalni logistički centar. Zaključno, rad pokazuje da su gradovi postali ključni međunarodni akteri sposobni oblikovati globalne procese, donositi diplomatske odluke i upravljati transnacionalnim krizama, čime se potvrđuje njihov sve veći značaj u suvremenim međunarodnim odnosima.
Koncept urbane sigurnosti u kontekstu pametnih i održivih gradova
Zadnje poglavlje pod nazivom „Urban Safety and Security Development: Dubrovnik, Valletta, and Limassol“ (Robert Mikac, Alexiei Dingli i Constantinos Adamides) analizira kako tri mediteranska grada pristupaju konceptu urbane sigurnosti u kontekstu pametnih i održivih gradova. U središtu su tri dimenzije: sigurnosni izazovi vezani uz turizam i kruzing industriju, pritisci na javnu infrastrukturu i usluge te potreba za integracijom digitalnih rješenja koja unapređuju nadzor, upravljanje incidentima i otpornost na krize. Poglavlje uspoređuje institucionalne modele, strateške dokumente i stvarne prakse, ističući da su svi gradovi izloženi sličnim rizicima – velikoj fluktuaciji posjetitelja, prometnim opterećenjima, prijetnjama za kulturnu baštinu, klimatskim stresovima te izazovima socijalne kohezije – ali ih rješavaju različitom razinom koordinacije i tehnološke zrelosti. Ključna preporuka poglavlja jest potreba za jačanjem integriranog modela upravljanja sigurnošću, koji povezuje komunalne službe, policiju, civilnu zaštitu, luke i lokalnu upravu kroz zajedničke centre upravljanja i podatkovne platforme. Naglašava se važnost participacije građana i transparentne komunikacije, razvoja rješenja za upravljanje masovnim turizmom te ulaganja u sustave ranog upozoravanja i digitalni nadzor koji poštuje privatnost. Zaključno, poglavlje ističe da Dubrovnik, Valletta i Limassol imaju potencijal postati regionalni predvodnici u modelu „sigurnog pametnog grada“, ali samo uz strateško planiranje, dugoročna ulaganja i političku dosljednost.
Najuspješniji iskoraci
Analiza Dubrovnika, Vallette i Limassola pokazala je da koncept pametnog grada nikada ne djeluje kao univerzalni model, već kao dinamičan proces prilagođen lokalnom identitetu, političkim mogućnostima i urbanim izazovima. Te tri mediteranske luke jasno ilustriraju da se pametna rješenja ne mjere količinom uvedenih tehnologija, nego sposobnošću da se digitalne inovacije stave u službu ljudi, javnog dobra i dugoročne održivosti. U svim slučajevima, najuspješniji iskoraci ostvareni su ondje gdje su se tehnologija, dobro upravljanje i aktivno uključivanje građana susreli u zajedničkom cilju.
Kroz poglavlja ove knjige postalo je očito da Ciljevi održivog razvoja, koncept ljudske sigurnosti i pametni gradovi stvaraju snažan i komplementaran okvir koji može voditi urbani razvoj u smjeru koji jača otpornost, pravednost i kvalitetu života. Gradovi postaju akteri globalne politike ne samo zato što ih međunarodni turizam i digitalne mreže čine vidljivima, nego zato što preuzimaju aktivnu ulogu u kreiranju rješenja za klimatske, zdravstvene, gospodarske i sigurnosne izazove. Primjeri Dubrovnika, Vallette i Limassola tijekom pandemije COVID-19, kao i njihovi inovativni pristupi mobilnosti, upravljanju posjetiteljima i održivom turizmu, potvrđuju da su visoko sposobni djelovati iznad lokalne razine i utjecati na međunarodne tokove.
Iako su rezultati istraživanja snažni, oni istodobno otkrivaju i ograničenja - od nedovoljno integrirane participacije građana, preko varijabilne institucionalne potpore, do različitih razina strateške usklađenosti s globalnim okvirima održivosti. Upravo zato knjiga upućuje na potrebu budućih istraživanja koja će obuhvatiti širi skup gradova, različite regionalne kontekste i dugoročne učinke pametnih rješenja na društvenu pravednost, sigurnost i okoliš. Posebno je važno sustavno pratiti kako će se nove tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, integrirati u urbane sustave te kakve će socioekonomske posljedice ostaviti.
U konačnici, studija potvrđuje da se „umijeće biti pametan“ ne sastoji u implementaciji pojedinačnih tehnoloških rješenja, nego u sposobnosti da gradovi grade koherentne, ljudima usmjerene i održive strategije razvoja. Dubrovnik, Valletta i Limassol pokazali su da i srednje veliki gradovi mogu biti pioniri globalno relevantnih urbanih praksi. Njihova iskustva predstavljaju vrijedan izvor inspiracije za druge mediteranske, europske i svjetske gradove koji teže uravnotežiti inovacije, sigurnost, baštinu, kvalitetu života i globalnu vidljivost. Ova knjiga stoga ne zatvara raspravu, već otvara prostor za buduće promišljanje o složenoj, ali izuzetno važnoj misiji stvaranja pametnijih, otpornijih i pravednijih gradova.