Crno mare postalo je najopasnije pomorsko bojište današnjice. Učestali napadi bespilotnim letjelicama na trgovačke brodove u neposrednoj blizini voda država članica NATO-a neodoljivo podsjećaju na neograničeno ratovanje na moru iz Drugog svjetskog rata, ali s potpuno novom, asimetričnom i visokotehnološkom taktikom.
Dramatične vijesti koje posljednjih tjedana pristižu sa zapadnog dijela Crnog mora potvrdile su crne slutnje pomorskih analitičara. Trgovačka mornarica više nije tek sporedna ili kolateralna žrtva sukoba, već izravna meta u ratu iscrpljivanja. Napadi na kemijski tanker Wine Trader, teretni brod Khoryv, kao i niz drugih brodova za prijevoz rasutog tereta i nafte, pretvorili su ključne plovne puteve usmjerene prema Dunavu i rumunjskim lukama u zonu iznimno visokog rizika.
Podaci rumunjskih i međunarodnih pomorskih vlasti prikazuju zabrinjavajući razmjer ove eskalacije. U kratkom razdoblju pogođeno je najmanje sedam trgovačkih brodova u blizini Rumunjske i Bugarske, uz tragičnu bilancu od oko trideset poginulih ili nestalih pomoraca. Među nastradalima se nažalost nalaze i hrvatski pomorci, što ovaj problem čini izravno relevantnim za domaću javnost i nacionalni pomorski sektor.
Taktika "dvostrukog udara" i asimetrična ugroza
Za razliku od Drugog svjetskog rata u kojem su trgovačke konvoje presretale podmornice ili pomorska avijacija klasičnim torpedima i bombama, današnji napadi izvode se naprednim, jeftinim i teško uočljivim bespilotnim sustavima, odnosno dronovima-kamikazama. Analiza nedavnih incidenata otkriva iznimno opasan taktički obrazac u kojem bespilotne letjelice prvenstveno ciljaju zapovjedne mostove, kabine posade i krmena nadgrađa s jasnim ciljem trenutačnog onesposobljavanja zapovjednog lanca i stvaranja panike među članovima posade.
Posebno zabrinjava praksa višekratnih napada u valovima. Nakon prvog udara koji izazove požar, uslijede sekundarni napadi usmjereni na protupožarne instalacije, pumpe ili spasilačke brodice. Na taj se način posadi onemogućuje gašenje požara i pružanje prve pomoći te ih se prisiljava na napuštanje broda u izuzetno teškim uvjetima na otvorenom moru. Cjelokupnu situaciju dodatno usložnjavaju nekontrolirane plutajuće pomorske mine koje su se zbog čestih oluja otkinule sa sidrišta duž obala i sada predstavljaju stalnu, nasumičnu ugrozu za plitke priobalne plovne puteve.
Rat u "sivoj zoni" nadomak NATO granica
Preusmjeravanjem trgovačkih ruta iz izravnog dohvata ukrajinskih luka prema rukavcima Dunava te obalama Rumunjske i Bugarske, zapovjedništva brodarskih kompanija vjerovala su da će blizina teritorijalnih voda NATO-a pružiti nužnu razinu sigurnosti. Međutim, napadi na brodove poput Wine Tradera u blizini Suline i Khoryva nedaleko od Constanțe pokazali su da se protivničke snage svjesno koriste međunarodnim vodama i isključivim gospodarskim pojasevima za djelovanje u takozvanoj sivoj zoni.
U tom prostoru vojna reakcija savezničkih snaga nosi vrlo složene pravne i političke implikacije. Iako zrakoplovne snage obalnih država mogu presretati dronove u vlastitom zračnom prostoru, efikasno reagiranje na brze napade na otvorenom moru zahtijeva stalnu prisutnost protudronskih jedinica i specijaliziranih brodova za razminiranje. Ta je situacija dodatno zakomplicirana Konvencijom iz Montreuxa, zbog koje je ulazak savezničkih ratnih brodova iz necrnomorskih zemalja u ove vode pravno ograničen. Zbog toga se teret zaštite i razminiranja gotovo u potpunosti prebacuje na ograničene kapacitete regionalnih crnomorskih članica NATO-a, što od međunarodne zajednice traži potpuno nov koncept pomorskog osiguranja.
Ljudska cijena i kriza pomorske industrije
Najveći teret ove krize snose civilni pomorci. Međunarodna pomorska organizacija (IMO)i Međunarodna komora pomorstva (ICS) učestalo upozoravaju kako radnici na moru ne smiju postati žrtve niti legitimne mete vojnih operacija. Posljedice za cjelokupni pomorski sektor postaju sve teže, što se ogleda u velikom broju stradalih pomoraca iz različitih dijelova svijeta, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Ukrajinu, Filipine, Azerbajdžan i Benin. Istovremeno, osiguravajuća društva drastično povećavaju premije ratnog rizika čime pojedine trgovačke rute postaju ekonomski neodržive. Zbog realne opasnosti po život, sve veći broj pomoraca opravdano koristi svoje zakonsko pravo na odbijanje ukrcaja na brodove koji plove prema Crnom moru, što već sada stvara ozbiljnu kadrovsku krizu za brodarske kompanije i prijeti dugoročnim zastojima u opskrbnim lancima.
Događaji u Crnom moru nedvojbeno pokazuju da se međunarodno pravo pomorske plovidbe nalazi na dosad najozbiljnijem iskušenju u modernoj povijesti. Činjenica da trgovački brodovi u 21. stoljeću mogu biti nekažnjeno napadani i potapani na svega nekoliko milja od obala Europske unije i NATO saveza zahtijeva hitnu i odlučnu reakciju globalne zajednice. Kako bi se spriječio potpuni slom sigurnosti na ovim rutama, potrebno je bez odlaganja uspostaviti međunarodno koordinirane pomorske koridore s izravnom protuzračnom i protudronskom zaštitom, znatno pojačati operacije razminiranja te primijeniti strože sigurnosne protokole na samim trgovačkim brodovima. U protivnom, Crno more bi moglo postati opasan presedan u kojem civilna trgovačka flota trajno ostaje nezaštićeno i legitimno bojište.
Eugen Antić
Foto: Ömer Serdar Ören / Unsplash