Cyber subverzija - internetska propaganda i hakiranje koja namjerno pokušava potkopati autoritet političkih lidera - predstavlja najveću prijetnju stabilnosti države, prema GlobalData.
Vodeća tvrtka za podatke i analitiku napominje da, iako nije aktivno destruktivna, cyber subverzija zahtijeva najmanje tehnološke sposobnosti za provedbu i održavanje, te se obično ne uzima u obzir pri razvoju sposobnosti odvraćanja i kibernetičkih politika.
Emilio Campa, tematski analitičar u GlobalData, komentira: „Kad se raspravlja o kibernetičkoj sigurnosti, tradicionalne prijetnje poput krađe podataka i poremećaja u radu najbrže padaju na pamet. Međutim, ove vrste napada zahtijevaju visoku razinu organizacije za provedbu i održavanje, kao i određenu razinu tehničke sposobnosti. Nasuprot tome, cyber subverzija postoji tijekom dužeg razdoblja na internetu uz minimalno održavanje. Ako uspije, može narušiti povjerenje u autoritet i kompetentnost političkih vođa”.
Očiti primjer cyber subverzije bila je uloga Rusije na američkim predsjedničkim izborima 2016. i 2020. godine. Cilj je bio potkopati potporu demokratskom procesu i ocrniti kandidate Demokratske stranke. U nekim američkim državama dovoljna je mala promjena glasačkog ponašanja koja utječe na krajnji ishod, a subverzivna akcija može uzrokovati tu promjenu. Razne kampanje dezinformacija oko nedavnog uvođenja cjepiva također su primjer pokušaja da se potkopa vjera u operacije koje podržava vlada.
Campa nastavlja: „Države se moraju mudro nositi s ovom vrstom prijetnje, budući da je subverzivni potencijal kibernetičkih operacija ostvaren. Špijunaža, sabotaža i subverzija bile su konvencionalne taktike u fizičkoj borbi tisućama godina: Poznavanje onoga što vaš neprijatelj zna, uklanjanje njegove ključne infrastrukture i potkopavanje njihovog političkog sustava uvijek su bile omiljene strategije za pobjedu protivnika. Ove su se taktike sada preselile u cyberspace, a upravo cyber prijetnja zahtijeva najmanje tehnološke sposobnosti za provedbu i održavanje.
Raspon mogućih napada samo je narastao međusobnom povezanošću Interneta stvari (IoT). Campa nastavlja: „Sve je sada povezano, što znači da tvrtke imaju dodatne potencijalne slabosti koje trebaju stalnu obranu. Sve što napadači trebaju učiniti je pronaći jedan mali jaz koji je ostao nečuvan u tim sve većim mrežama. Nadalje, u ovo globalizirano doba, subverzivne kibernetičke inicijative mogu doći s bilo kojeg mjesta. Ove kampanje mogu reagirati na aktualne događaje na način na koji tradicionalni kibernetički napadi ne mogu. Također zahtijevaju manje tehnološke snage i razumijevanja za provedbu, a mogu se kombinirati s drugim kibernetičkim napadima kako bi se povećao njihov utjecaj. Sve to čini cyber subverziju opasnijom prijetnjom modernim državama od tradicionalnih cyber napada.
“Imperativ je da države budu svjesne ove prijetnje i da se pobrinu za njihovu spremnost. To može biti putem proširenja sposobnosti odvraćanja ili razvoja globalne kibernetičke politike. Bez učinkovitih strategija za njihovo sprječavanje, potencijalna prijetnja cyber subverzijom samo će rasti.”