Eugen Antić
Filmovi o Drugom svjetskom ratu često su više od pukog prikaza bitaka, oni su duboke studije ljudske psihe i etike u ekstremnim uvjetima. Među najupečatljivijim portretima tenkovskih zapovjednika ističu se Don „Wardaddy“ Collier (Brad Pitt) iz mračne ratne drame Fury (Bijes, 2014.) i narednik Oddball (Donald Sutherland) iz kultne ratne satire Kelly’s Heroes (Zlato za odvažne, 1970.). Iako oba lika zapovijedaju tenkovima Sherman u istoj ratnoj zoni (europsko bojište, 1944.–1945.), njihov pristup zapovijedanju, ratu i preživljavanju duboko je različit, nudeći dva oprečna modela zaštite u borbenom okruženju.
Prikaz ovih zapovjednika služi kao važna studija slučaja za analizu efikasnosti vođenja, moralnog opterećenja i psihološke otpornosti unutar borbenih formacija. Iako se radi o fiktivnim likovima, njihove metode zapovijedanja ilustriraju dva potpuno različita pristupa preživljavanju pod pritiskom, što je ključno za svaku diskusiju o vojnoj etici i operativnoj zaštiti.
Kontekst filma: drama nasuprot satiri
Temeljnu razliku u pristupu ratu određuje ton samih filmova. "Fury" je nepopustljiva, mračna ratna drama koja teži realističnom i brutalnom prikazu borbenog stresa, fokusirajući se na očajničku borbu za preživljavanje u beznadnoj situaciji u travnju 1945. godine. Nasuprot tome, "Kelly's Heroes" je ratna komedija i satira, koja kritički preispituje besmislenost vojne hijerarhije, prikazujući rat kao veliku avanturističku potragu za osobnim dobitkom, konkretno pljačkom zlata 1944. godine.
U skladu s tim, Wardaddyjev tenk Fury simbolizira ratni teret – prljav je, istrošen i emotivno opterećen, dok je Oddballov Sherman nekonvencionalno obojen, modificiran, i služi primarno kao instrument za ostvarenje nevojnih ciljeva, manje kao sredstvo klasične borbe.
M4 Sherman: borba pariteta i preživljavanja
Ključna pozadina za razumijevanje akcija Wardaddyja i Oddballa jest tenk M4 Sherman, glavno borbeno vozilo Saveznika. Iako je Sherman bio pouzdan, lako održiv i masovno proizveden, u izravnom tenkovskom ratu kasnog perioda rata suočavao se s tehničkim izazovima. Standardna verzija Shermana, osobito ona s kratkocijevnim topom 75 mm, bila je u nepovoljnom položaju u paritetu s njemačkim teškim tenkovima poput PzKpfw VI Tiger i PzKpfw V Panther. Debljina i nakošenost oklopa te superiorna optika i topovi njemačkih tenkova značili su da je Sherman često morao pribjeći taktikama iznenađenja, manevra ili, u Wardaddyjevom slučaju, izravnoj žrtvi.
Wardaddyjev Fury je verzija sa 76 mm topom, koja je imala bolju probojnu moć (ili veću probojnost oklopa op.a.), ali je i dalje zahtijevala gađanje slabih točaka Tigra. U filmu "Fury" to je naglašeno do ekstrema: Fury je u okršaju s Tigrom jedini preživio, ali uz cijenu ogromne štete. Oddball, s druge strane, kroz improvizaciju (dodavanje vanjskog oklopa, pa čak i drvenih balvana op.a.) i odabir bitke, koristi Shermanovu prednost u brzini i broju, izbjegavajući frontalni sraz. Time se Shermanov glavni nedostatak – slabiji oklop i top – transformira u prednost u vidu taktičke fleksibilnosti. Uloga Shermana je stoga simbol operativnog kompromisa – tenk koji je dobio rat zahvaljujući kvantiteti i logistici, ali koji je od zapovjednika tražio iznimnu vještinu i hrabrost.
Wardaddy: teret moralnog kompromisa
Wardaddy je utjelovljenje tragedije profesionalnog vojnika koji je proveo godine u borbi i čvrsto vjeruje da je jedini način za opstanak u ratu taj da zapovjednik postane podjednako okrutan kao i sam rat. Njegovo zapovijedanje je strogo, često brutalno, ali je motivirano dubokom, premda pogrešnom, željom da se posada očvrsne i educira o surovosti bojišta. Ipak, on je emocionalno uništen čovjek, a njegov stil vođenja često rezultira žrtvom umjesto efikasnošću. Njegova odluka da se suprotstavi njemačkom tenku Tigar, koja ga u konačnici stoji cijelu posadu i život, primjer je manjkave taktičke procjene pod utjecajem borbenog stresa i herojskog impulsa. Stoga, Wardaddyjeva priča predstavlja tragičnu studiju gubitka vojnika u ratu.
Oddball: efikasnost kroz nekonvencionalnost
Oddball je utjelovljenje praktične efikasnosti i antiautoriteta jer operira izvan uobičajene vojne logike, fokusirajući se na ciljeve koji mu imaju smisla, a ne na besmislene vojne protokole. Njegova strategija je izbjegavanje "negativnih valova" , što je njegova metafora za standardne, predvidljive i samoubilačke vojne operacije – oslanjajući se na lukavstvo, iznenađenje i kreativnost umjesto na frontalni napad. Oddballov zapovjedni stil je opušten i karizmatičan; on motivira posadu vlastitim ekscentričnim pogledom na svijet, što ih čini izuzetno prilagodljivim i mentalno otpornijim na ratnu psihozu. Za razliku od Wardaddyja, Oddball ne gubi članove posade, vraća ih kući sa zlatom, naglašavajući da je ponekad najbolja zaštita nekonvencionalnost i izbjegavanje sukoba, a ne herojska žrtva.
Sličnosti: Tenk kao dom i suputnik
Unatoč svim očiglednim razlikama u pristupu, oba lika dijele jednu temeljnu sličnost, tenk je njihov dom i jedini stabilni suputnik u kaosu. I Wardaddy i Oddball imaju nepokolebljivu lojalnost svojoj posadi, iako je izražavaju na različite načine (Wardaddy kroz strogu disciplinu, Oddball kroz prijateljsko ohrabrivanje). Obojica također demonstriraju izvanredne vještine u rukovanju svojim strojevima, dok za obojicu, njihov Sherman nije samo vozilo, već produžetak njihove volje i jedino sigurno, kontrolirano mjesto u kaosu rata.
U kontekstu ove priče, Wardaddy i Oddball predstavljaju dva oprečna, ali poučna modela vođenja i preživljavanja. Wardaddy simbolizira tragiku borbene zaštite, gdje efikasnost dolazi uz ogromnu psihičku cijenu i neizbježan poraz, učeći nas o teretu rata koji uništava dušu zapovjednika. Oddball, pak, simbolizira psihološku i operativnu adaptaciju, jer uspijeva preživjeti, vratiti posadu kući i ostati mentalno "čitav" odbijajući sudjelovati u ratu na tradicionalan, samoubilački način.
Zar nije i u stvarnom vojničkom životu tako? Promatranjem Wardaddyja i Oddballa, nameće se pitanje: jesu li moderne vojske satkane od isključivih profesionalaca koji slijede proceduru do zadnjeg slova, ili od onih "otkačenih" i nekonvencionalnih koji, upravo zbog svoje sposobnosti improvizacije i kršenja pravila, često bolje prolaze? Stvarna snaga jedne vojske, kao i uspjeh filmske posade, vjerojatno leži u sinergiji ta dva modela. Potrebna je Wardaddyjeva vatra, moralna disciplina i predanost misiji, ali i Oddballova hladna glava, kreativnost i odbijanje samoubilačke misije. Integriranje tih "odmetničkih" sposobnosti adaptacije u strogu strukturu profesionalne vojske može biti ključna lekcija o zaštiti života, ne samo na filmskom platnu, već i na suvremenom bojištu.
Foto: U.S. Navy / Wikimedia Commons – Pacifik, 1945.