Piše: Kristian Družeta
Pitanje je koje si možemo postaviti kod analize smanjenja broja kaznena djela razbojništva na specijalna oklopljena vozila zaštitarskih tvrtki od 2007. godine do danas. Zašto nas vraćam skoro 15 godina unazad?
Zato jer u svojem prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, predlagatelj tvrdi da su "uvođenjem sustava elektrokemijske zaštite u proces osiguranja i pratnje novca, od 2007. godine do danas gotovo iskorijenjena kaznena djela razbojništva na specijalna oklopljena vozila zaštitarskih tvrtki."
Zaista je činjenica da se Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu izdavanja posebnog odobrenja za obavljanje poslova osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti (NN 014/2007) propisuje da oklopljeno vozilo mora biti opremljeno "kazetama ili sigurnosnim spremnicima s elektrokemijskom zaštitom sadržaja koja se aktivira prilikom pokušaja neovlaštenog otvaranja ili otuđenja kazeta ili sigurnosnih spremnika" i da "oklopljeno vozilo mora, na šasiji, imati vidljivo istaknutu oznaku da je sadržaj pošiljke zaštićen kazetama ili sigurnosnim spremnicima s elektrokemijskom zaštitom."
Ono što u svojem prijedlogu izmjena i dopuna trenutno važeće zakona, predlagatelj ne spominje, je da se te 2007. godine osim ove odredbe o EK zaštiti mijenjala i odredba o razini zaštite oklopljenih specijalnih vozila za prijevoz novca i vrijednosti. Tim istim pravilnikom je propisano da minimalna razina zaštite mora biti sukladna europskoj normi EN 1063, i to: za putnički odjeljak s pregradom i staklom BR6, za krov i pod BR3, za ostale metalne dijelove BR4, te popisuje da vozila koja nemaju propisanu razinu zaštite mogu tako nastaviti obavljati prijevoz još dvije godine.
Iste te godine Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu izdavanja posebnog odobrenja za obavljanje poslova osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti (NN 064/2007) je ovo područje dodatno regulirano i propisano je da "minimalna razina zaštite na prostrjeljivanje oklopljenih vozila nabavljenih nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika, mora biti sukladna normama HRN EN 1522, HRN EN 1523, HRN EN 1063 i to u razini FB3/BR3 za putnički odjeljak" i ponovno se određuje rok od dvije godine u kojem vozila koja ne ispunjavaju te norme mogu nastaviti obavljati prijevoz novca.
Također u tom zadnjem pravilniku iz 2007. propisuje se da "oklopljeno vozilo mora, na vidnom mjestu, imati uočljivo istaknutu oznaku da je sadržaj pošiljke zaštićen kazetama ili sigurnosnim spremnicima s elektro-kemijskom zaštitom. Prilikom prijevoza oklopljenim vozilom te prijenosa od vozila do objekta i obrnuto novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti moraju biti zaštićeni na način da su smješteni u kazete ili sigurnosne spremnike s elektrokemijskom zaštitom sadržaja" i da kazete ili sigurnosni spremnici moraju imati: zaštitu od otvaranja pod prisilom, automatsko obojenje novca u slučaju otuđenja sigurnosnog spremnika od osobe koja ga prenosi, zaštitu od otimanja, zaštitu od sabotaže ili uništenja sigurnosnog sustava, jamstvo proizvođača za kvalitetno obojenje novčanica. Propisane je i rok od šest mjeseci za uvođenje kazeta ili sigurnosnih spremnika od dana stupanja na snagu ovoga navedenog pravilnika.
Minimalna balistička zaštita specijalnih oklopljenih vozila
Kao što možemo vidjeti te 2007. godine osim što je utvrđena obavezna EK zaštita, propisana je i minimalna balistička zaštita specijalnih oklopljenih vozila kao i obaveza označavanje tih vozila da je novac koji se prevozi zaštićen EK zaštitom. Rok za uvođenje EK zaštite je bio šest mjeseci, a za usklađenje s razinom balističke zaštite vozila rok je bio dvije godine.
Ono što mi nije poznato je koliko je u to vrijeme specijalnih vozila ispunjavalo novo propisane standarde balističke zaštite. Odnosno, koliko se vozila nastavilo koristiti u prijevozu do sredine 2009. godine, a koja nisu ispunjavalo te nove norme.
S obzirom na to da se ukazala potreba da se ovi standardi posebno navedu očito je da je postojala potreba detaljne regulacije balističke zaštite vozila. Isto tako ono što mi nije poznato je koliko je prepada na specijalna vozila izvršeno dok su bili u prometu u odnosu na prepade tijekom unošenja ili iznošenja novca iz i u vozilo odnosno objekt. Ovo je bitno da bi mogli zaključiti je li smanjenje prepada vezano samo uz EK zaštitu ili ima veze i s uvođenjem novih standarda balističke zaštite vozila.
Sjetimo se da je tih godina bilo jako puno oružanih prepada na transporte novca i novčarske institucije. Tada su se u žargonu takvi prepadi nazivali "vojno-redarstvenim akcijama" zbog profila ljudi koje su takve prepade, kaznena djela, izvodili. Možemo se sjetiti se da je tih godina, točnije 2005. godine, donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (NN 150/2005), a čija je prva verzija donesena 2003. godine.
Puno je tih godina bilo rasprava o tom zakonu, prebacivanja odgovornosti, zahtjeva zaštitarskih tvrtki da se dozvoli vatreno oružje dugih cijevi u pratnji novčanih pošiljki, tvrdnji da je oružana pratnja beskorisna, pa do traženja da se Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima ukine. Ostaje pitanje jesmo li u tih 15-tak godina nešto naučili ili nastavljamo istim načinom rješavati izazove i voditi razgovore o potrebnim mjerama zaštite?
Dva nova čimbenika
Činjenica je da su 2007. godine istovremeno uvedene dva nova čimbenika koja mogu izravno utjecati na rizik i mogući plijen koji očekuju razbojnici. To donekle otežava donošenje zaključka što je pridonijelo smanjenju kaznenih djela razbojništva na specijalna vozila za prijenos novca. Je li to samo EK zaštita, balističke zaštita vozila, sve zajedno ili nešto drugo, treće,…? Ukoliko je smanjenju prepada pridonijelo samo uvođenje EK zaštite onda se postavlja pitanje zašto je bilo potrebno posebno regulirati razinu balističke zaštite za vozila? Isto tako postavlja se pitanje ako je smanjenju prepada pridonijelo i reguliranje balističke zaštite vozila, zašto se onda to smanjenje pripisuje samo EK zaštiti?
Kao što sam prije naveo za mogući zaključak trebalo bi znati kakva su se vozila do tada koristila i jesu li prepadi izvedeni tijekom unosa ili iznosa novca iz vozila ili tijekom prijevoza/transporta. Neosporna činjenica je da se broj prepada od te 2007. godine značajno smanjio kao i da je uvođenje tada novo propisanih mjera zaštite dodatno financijski opteretilo pravne osobe, obveznika zakona i pravilnika, koje sudjeluju u pratnji i osiguranju pri distribuciji novca i vrijednosti. Prema dostupnim izjavama tada je kupljeno preko 2000 spremnika s EK zaštitom i 40 blindiranih vozila. Sve to na temelju pravilnika koji donosi ministar. Zamislite tu poslovnu nesigurnost gdje morate uložiti značajan iznos novca, a pravilnik se može skoro pa preko noći promijeniti. Sigurnost ima svoju cijenu koja je neupitna kada se uspoređuje s ljudskim životima, a možemo se sjetiti da je tih godina puno djelatnika u privatnoj zaštiti koji rade na zaštiti novčarskih institucija izgubilo svoj život dok su izvršavali svoju zakonom propisanu dužnost.
U ovom trenutku kada se u zakonodavnoj proceduri nalazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, a koji uvodi obaveznu primjenu EK zaštite bankomata, treba se prisjetiti da su bankomati "u pravilu smješteni u stambenim ili poslovnim objektima te na otvorenim prostorima gdje se okuplja veći broj ljudi, a kako je uočen porast broja napada, ukazuje se da fizički napadi na bankomate predstavljaju sve veću potencijalnu ugrozu za sigurnost ljudi, života i imovine", kao što piše predlagatelj u svojem obrazloženju potrebnih izmjena i promjena zakona. Sada, kao što je trebalo 2005., 2007. i 2015. godine, potrebno je razmotriti sve moguće tehničke mogućnosti i druge modele prevencije koji mogu pridonijeti smanjenju tog trenda fizičkih napada na bankomate, pri tome vodeći računa o financijskom opterećenju obveznika zakona, jer nije dovoljno samo utvrditi da za "provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske" jer možda direktno i ne postoji opterećenje na proračun ali što ne znači da posredno neće biti utjecaja na taj isti proračun ili na kućni proračun građana koji će možda to osjetiti kroz naknade za podizanje gotovine na bankomatu ili nedostupnost svojem novcu koji je u bankama, a poslovnica je sve manje.
Na kraju, podsjetit ću da se u prevenciji razbojništva na novčarske institucije preporuča uvođenje mjera koje smanjuju očekivani plijen, otežava pristup plijenu i povećava rizik počinjenja kaznenog djela. Ovakvim pristupom teret smanjenja kaznenih djela može se rasporediti na sve čimbenike koji imaju utjecaj na javnu sigurnost kao i ostvarenje interesa pravnih osoba koje su obveznici Zakona o zaštiti novčarskih institucija i Zakona o privatnoj zaštiti.
Što bi se dogodilo da pružatelji usluga odluče u potpunosti ukinuti usluge bankomata?
U konačnici, sve u interesu građana koji trebaju zadovoljiti svoju potrebu za sigurnošću, a koja ima izvor u različitim segmentima ljudskih aktivnosti i okruženja. Za ostvarenje toga cilja regulator poslova privatne zaštite i zaštite novčarskih institucija treba ravnopravno uključiti stručnjake za sigurnost i pri tome uvažiti prijedloge kojima se može ostvariti isti cilj bez nametanja samo jednog rješenja kao konačnog i jedino dobrog. Pri tome se može voditi i primjerima iz drugih država čijim standardima sigurnosti težimo, kao i prijedlozima institucija i pojedinaca specijaliziranih za zaštitu novčarskih institucija. Pored toga potrebno je razumjeti da privatna zaštita nije karitativna djelatnost već gospodarska sigurnosna grana koja svoje poslovanje temelji na ostvarenju određenog profita.
Isto vrijedi i za obveznike kojima se nameću određene mjere zaštite, a koje imaju utjecaja u ekonomskim računicama. Možemo se zapitati koja bi bila reakcija predlagatelja zakona da pružatelji usluga odluče u potpunosti ukinuti usluge bankomata? Kakve bi u takvoj situaciji bile reakcije građana koji bi nakon zatvaranja poslovnica sada ostali i bez bankomata gdje imaju pristup svojem novcu 24 sata? Možemo se zapitati treba li država preuzeti dio troškova ostvarenja potrebne razine javne sigurnosti, jer svojim preventivnim, proaktivnim kriminalističko obavještajno operativnim radom, čini se, ne uspijeva pravovremeno spriječiti i otkriti kaznena djela nego se njima bavi reaktivno i to s relativno malim postotkom uspješnosti?
Za rješavanje ovakvih izazova javne sigurnosti i zaštite osoba i imovine, nužan je konstruktivan dijalog koji se temelji na zadovoljavanju potreba i interesa svih dionika bez nametanja isključivih rješenja koja se temelje na poziciji moći. Struka koja ukazuje na trenutne i moguće rizike i prijetnje s predloženim rješenjima treba biti uvažena, ekonomski čimbenik isto tako mora biti sagledan kao i odgovornost države da osigura sigurnost građana sa svih aspekata. Kao što treba sagledati specifično vrijeme i izazove u kojem trenutno živimo i radimo.
(Slika je ilustracija)