Eugen Antić
U našoj seriji istražili smo kako se globalni centar moći pomiče prema Istoku (Kina, Indija) i kako se borba za utjecaj vodi na novim bojištima (cyber-ratovanje, Libija). No, "vječni zakon moći" jasno je definiran i u Latinskoj Americi, tradicionalnoj sferi utjecaja Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Monroova doktrina dugo vladala, regija se budi. Upravo se tu pojavljuje Brazil, koji teži postati novi regionalni Jupiter, dok istovremeno Kina sve više preuzima ulogu ključnog ekonomskog partnera. Borba za dominaciju u Južnoj Americi danas je kompleksnija nego ikada.
Nekada su "banana ratovi" definirali američki pristup Latinskoj Americi, uspostavljajući sferu utjecaja oslanjajući se na vojne intervencije i političke marionete. Danas se ta dinamika promijenila. Umjesto direktne američke vojne kontrole, Južna Amerika postaje poligon na kojem se natječu tri modela moći: američka geopolitička tradicija, kineska ekonomska dominacija i brazilska regionalna ambicija. Razumijevanje ovog trokuta ključno je za seciranje ne samo Latinske Amerike, već i dinamike globalne moći koja se preselila s vojske na infrastrukturu i trgovinu.
Klasični utjecaj i Monroova doktrina
Dugo je vremena Monroova doktrina (1823.) predstavljala ideološko opravdanje za isključivu dominaciju SAD-a u regiji. Tom se doktrinom Latinska Amerika proglasila isključenom iz utjecaja europskih sila, što je, nažalost, dovelo do niza američkih intervencija i podržavanja autoritarnih režima, ostavljajući duboke ekonomske i političke ožiljke diljem kontinenta.
Iako Washington formalno i dalje smatra Latinsku Ameriku svojim dvorištem, njegov geopolitički fokus i snaga utjecaja su značajno oslabjeli u posljednje vrijeme, što je otvorilo prostor za nove regionalne i globalne igrače.
Brazil: regionalni Jupiter u usponu
Kao najveća ekonomija, najmnogoljudnija i površinski najveća nacija u Južnoj Americi, Brazil se prirodno postavlja u ulogu regionalnog hegemona. Njegove ambicije se ne ogledaju u težnji za vojnim osvajanjem, već u uspostavi ekonomskog liderstva, aktivnom diplomatskom posredovanju i preuzimanju vodstva unutar međunarodnih organizacija poput BRICS-a.
Brazil teži postizanju statusa globalne sile s neovisnom vanjskom politikom, čime izravno i aktivno izaziva tradicionalne američke interese u regiji, posebno kroz strateško jačanje ekonomskih i političkih veza s Kinom i Rusijom.
Kineski prodor i kraj ekskluzivnog utjecaja
Kina je u kratkom vremenu postala ključni igrač u Južnoj Americi, preuzimajući ulogu najvećeg trgovinskog partnera mnogim državama u regiji, uključujući Brazil, Čile i Peru. Kineska ulaganja u ključnu infrastrukturu, energetski sektor, rudarstvo i poljoprivredu, često realizirana putem inicijative "Pojas i put" (BRI), značajno nadmašuju ulaganja koja dolaze iz SAD-a. Konkretni primjeri ovog utjecaja vidljivi su u energetskom sektoru i transportnoj logistici: od izgradnje kontroverzne hidroelektrane Coca Codo Sinclair u Ekvadoru, koja je zemlju zadužila za više milijardi dolara, do masovnog ulaganja u luke za izvoz sirovina u Brazilu.
Najvažniji dokaz kineske strateške ambicije je megaprojekt luke Chancay u Peruu (investicija od 3,6 milijardi dolara), koja je projektirana da postane glavno čvorište za izvoz robe iz Južne Amerike izravno u Aziju, efektivno zaobilazeći američku logistiku. Ovaj snažan ekonomski prodor predstavlja najsuptilniji, ali i najučinkovitiji oblik uspostavljanja sfere utjecaja u 21. stoljeću. Stvaranjem financijske i infrastrukturne ovisnosti, kineska strategija efektivno stavlja točku na ekskluzivnu američku dominaciju u Južnoj Americi.
Venezuela: bojište hibridnog rata i test američke rezolucije
U tom kompleksnom trokutu moći, Venezuela pod vlašću Nicolása Madura služi kao lakmus-test za američku geopolitičku rezoluciju i brazilske diplomatske ambicije. Iako Monroova doktrina više ne uključuje masivne vojne invazije, SAD održava pritisak na Caracas snažnim ekonomskim sankcijama, optužbama za trgovinu drogom i diplomatskom izolacijom, što predstavlja klasični američki model geopolitičke destabilizacije. Taj američki pritisak usmjeren je na svrgavanje režima, zadržavanje utjecaja nad ogromnim venezuelanskim naftnim rezervama i slanje poruke regionalnim akterima.
S druge strane, upravo je Kina postala ključni kreditor i spasitelj Madura, zamjenjujući američki utjecaj financijskom ovisnošću. Stoga, Venezuela ne predstavlja samo unutarnji problem: ona je mjesto gdje se sudaraju sve tri sile – klasični američki pritisak, kineski ekonomski spas i pokušaji Brazila da posreduje u konfliktu kako bi ojačao svoju regionalnu ulogu nezavisnog arbitra. Ovaj scenarij ne samo da Južnu Ameriku čini nestabilnijom, već i jasno pokazuje da je borba za moć u regiji i dalje intenzivna, premda metodama koje su sada manje očite od "banana ratova."
Južna Amerika više nije jednostavno dvorište jedne velesile Trumpove Amerike, već složeno geopolitičko bojište. Borba za utjecaj danas se odvija kroz infrastrukturne zajmove, trgovinske sporazume i diplomatske saveze, a ne kroz vojne invazije. Brazilska ambicija i kineski prodor ne samo da transformiraju regionalnu dinamiku, već i dokazuju temeljnu tezu naše serije: da se zakon moći nikada ne mijenja, samo se mijenjaju metode kojima se on provodi.
Foto: Samuel Costa Melo / Unsplash