Eugen Antić
Najnoviji ustavno-pravni i politički klinč između Pantovčaka i Banskih dvora, ovoga puta prelomljen preko leđa načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnika Tihomira Kundida, prešao je granicu uobičajenog političkog folklora. Spor oko slanja dvadesetak pripadnika Počasno-zaštitne bojne na ceremoniju u Pariz ogolio je opasnu sistemsku pukotinu u kojoj se profesionalni vojni vrh koristi kao pogonsko gorivo za dnevnopolitičke obračune. Iz perspektive sektora sigurnosti, ovo više nije pitanje protokola niti vanjskopolitičkog prestiža; ovo je pitanje očuvanja integriteta zapovjednog lanca i zaštite ljudi koji jamče stabilnost države.
Dovesti u ovakvu poziciju čovjeka s besprijekornim ratnim i profesionalnim putem duboko je pogrešno i štetno za cijeli sustav. General Kundid nije politički imenovan dužnosnik, odnosno njegova pozicija nije politička funkcija koja se dobiva i gubi ovisno o tome tko je pobijedio na izborima već profesionalni vojnik koji je u obranu domovine stao još u prosincu 1990. godine kroz Specijalne jedinice policije, da bi potom prošao ratni put u legendarnoj 2. gardijskoj brigadi "Gromovi", obnašajući brojne zapovjedne dužnosti, uključujući i onu zapovjednika Oklopne bojne. Kada se ratnika takvog kalibra i vojnika s takvim dignitetom javno ucjenjuje ostavkama i optužuje za protuzakonito ponašanje samo zato što poštuje vojnu subordinaciju, šalje se razorna poruka cijelom sigurnosnom aparatu.
Problem leži u tome što je načelnik Glavnog stožera gurnut u zonu nemogućeg izbora, stiješnjen između suprotstavljenih tumačenja zakona i Ustava. Dok se Vlada poziva na zakonske ovlasti ministra obrane u segmentu međunarodne suradnje, predsjednik Republike koristi svoju ustavnu poziciju vrhovnog zapovjednika kako bi izdao izravnu zapovjednu zabranu. U uređenim demokratskim sustavima, arhitektura nacionalne sigurnosti postavlja se tako da štiti vojne i sigurnosne profesionalce od političkih pritisaka. Kod nas je, nažalost, nedorečenost zakonskih okvira iskorištena kako bi se stvorio institucionalni vakuum u kojem vojni vrh postaje kolateralna žrtva.
Sustavno lomljenje vojnog autoriteta pred očima javnosti dugoročno slabi povjerenje unutar samih Oružanih snaga, ali i šire. Sustav domovinske sigurnosti funkcionira po principu spojenih posuda. Ako se na najvišoj državnoj razini kompromitira zapovjedna linija i unosi pravna nesigurnost, ta se destabilizacija posredno osjeća i u policijskim strukturama, civilnoj zaštiti... Sigurnost države ovisi o jasnim pravilima igre, povjerenju i stabilnoj vertikali, a ne o tome čiji će pravni tumači ispasti glasniji u medijima.
U cijeloj ovoj situaciji, najveća je sreća za same političare što građani u Republici Hrvatskoj ovakve ozbiljne potrese nevjerojatno brzo zaboravljaju. Izostanak građanske odgovornosti i kolektivni zaborav jamac su političkim elitama da zbog ovakvog srozavanja institucija najvjerojatnije neće pretrpjeti nikakvu štetu na idućim izborima. Upravo zbog te činjenice, bez imalo straha od političkih konsekvenci ili kazne birača, oni se mogu bezobzirno igrati s načelnikom Glavnog stožera kao s ping-pong lopticom, prebacujući odgovornost s jedne strane mreže na drugu.
Ovakve neodgovorne igre ostavljaju duboke posljedice na ionako bolno pitanje ljudskih potencijala u sektoru sigurnosti. U vremenima kada se sigurnosni aparat suočava s kroničnim nedostatkom kadrova i bore za privlačenje svakog mladog čovjeka, javni progon najviših časnika šalje poruku odvraćanja. Teško je graditi kulturu privrženosti sustavu i domovini kada mladi potencijalni ročnici ili budući profesionalci iz medija iščitavaju da se vrhunske zasluge i desetljeća profesionalizma mogu izbrisati jednim političkim hirom.
Profesionalizam, hijerarhija i hladna glava moraju ostati imperativ unutar cijelog sigurnosnog aparata. Državni vrh napokon mora shvatiti da se autoritet institucija gradi poštovanjem prema ljudima koji ih vode, a ne njihovim guranjem u blato političkih arena. Ako nismo u stanju zaštititi dostojanstvo i ustavnu poziciju onih na vrhu, s pravom se moramo zapitati koliko je zapravo stabilan cijeli naš sigurnosni kišobran.
Photo by Joshua Hoehne on Unsplash