Priča o privatno financiranoj javnoj policiji San Francisco Patrol Special Police, koja je od doba Zlatne groznice 1847. godine pa sve do početka 2024. spajala poduzetničku inicijativu i specifične ulične ovlasti, dobila je svoj očekivani institucionalni nastavak. Kada je 29. veljače 2024. godine odlaskom u mirovinu posljednjeg aktivnog časnika Alana Byarda ta 177 godina stara postrojba suspendirana, nastao je sigurnosni vakuum. Lokalni trgovci i udruge glasno su zahtijevali stalnu pješačku prisutnost na ulicama kako bi se zaustavio val provala i vandalizma u trgovačkim četvrtima.
Međutim, umjesto revitalizacije povijesnog modela u kojem su časnici djelovali kao samostalni obrtnici i vlasnici svojih patrolnih rajona, gradska uprava San Francisca povukla je potpuno drugačiji strateški potez. Pokrenut je Special Events Officer Program (SEOP), novi institucionalni hibrid stvoren pod izravnim okriljem samog Policijskog odjela San Francisca (SFPD).
Kriza kadrova i nastanak SEOP-a
San Francisco se već godinama bori s kritičnim deficitom od nekoliko stotina redovnih policijskih službenika. Dugotrajni procesi regrutacije i odlazak kadrova ostavili su gradske ulice bez adekvatne preventivne prisutnosti. Program SEOP osmišljen je kao ekspresno i ekonomično rješenje za taj problem jer grad na ulice vraća nedavno umirovljene policijske službenike na fleksibilne ugovore s nepunim radnim vremenom. Ovi naoružani i uniformirani operativci preuzimaju osiguravanje velikih javnih događaja, uličnih parada, festivala te gradskih objekata poput skloništa. Budući da već posjeduju sve potrebne certifikate i znanja, u potpunosti se preskače višemjesečna i skupa obuka na policijskoj akademiji, čime se aktivni policajci oslobađaju za prave patrole u četvrtima.
Sindikalni pritisak i tiho gašenje neovisnih patrola
Iako se SEOP javnosti prezentira kao inovativan odgovor na sigurnosnu krizu, pozadina ove tranzicije otkriva dugotrajne strukturalne borbe. Gašenje postrojbe Patrol Special Police proizašlo je iz višedesetljetnog pritiska moćnog policijskog sindikata (San Francisco Police Officers Association - SFPOA).
Sindikalno vodstvo povijesno je gledalo na neovisne časnike kao na nelojalnu komercijalnu konkurenciju koja je izvan njihove kontrole. Kroz program prekovremenog rada, poznat kao 10-B program, regularni policajci izvan dužnosti počeli su preuzimati unosne poslove osiguranja privatnih tvrtki po znatno višim satnicama. Postupnim nametanjem rigoroznih administrativnih prepreka od Policijske komisije, uskraćivanjem novih licenciranja te sustavnim blokiranjem prijenosa i prodaje rajona na mlađe kadrove, policijski je aparat pustio da povijesni poduzetnički model prirodno izumre. Stvaranjem SEOP-a, novac, financijski honorari i potpun nadzor nad uličnim operacijama vraćeni su unutar same kuće te stavljeni na raspolaganje isključivo bivšim članovima službe.
Sveti gral državnog monopola na javni prostor
Dok u europskim zemljama, uključujući i Hrvatsku, precizni zakonski propisi i pravilnici omogućuju licenciranim zaštitarskim kućama obavljanje poslova privatne zaštite na javnim površinama poput trgova i pješačkih zona, Sjedinjene Američke Države ljubomorno čuvaju strogu granicu između privatnog posjeda i javnog prostora. Ukidanjem Patrol Speciala, lokalni obrtnici izgubili su pristupačnu opciju ulične zaštite i našli se pred zidom američke pravne tradicije. Naime, naoružani američki zaštitar, unatoč tome što čuva golemi trgovački lanac, po zakonu gubi gotovo sva svoja ovlaštenja onog trenutka kada zakorači na javni ulični pločnik ispred tog istog objekta.
U većini američkih saveznih država, javna ulica i pješački pločnik predstavljaju prostor pod isključivim i nepovredivim monopolom države. Američko ustavno pravo strogo brani privatnim korporacijama i agencijama da preuzmu funkciju provođenja zakona na javnim površinama. Ako bi privatni zaštitar na javnoj cesti pokušao legitimirati prolaznike, tjerati nepoželjne osobe ili regulirati red i mir, ušao bi u zonu kaznene odgovornosti zbog lažnog predstavljanja i uzurpiranja policijskih ovlasti. Njegova licenca, koju izdaju državna regulatorna tijela, pravno vrijedi isključivo unutar zidova objekta, unutar ograde privatnog parkinga ili na zemljištu koje je u izravnom vlasništvu njegova klijenta.
Strah od ustavnih tužbi i financijskog sloma
Glavni razlog zašto Sjedinjene Američke Države ne dopuštaju fleksibilnost kakvu poznaje europsko zakonodavstvo leži u specifičnosti američkog pravosudnog sustava i zaštiti ustavnih prava građana. Službeni policajci u SAD-u prilikom postupanja uživaju takozvani kvalificirani imunitet, što znači da ih je iznimno teško osobno tužiti za pogreške učinjene na dužnosti, dok država preuzima pravni teret.
Privatne zaštitarske tvrtke nemaju nikakav imunitet i odgovaraju po principima čistog komercijalnog prava. Kada bi privatni zaštitar na javnoj ulici pogrešno zaustavio, pretražio ili ozlijedio građanina, prekršio bi njegova ustavna prava na slobodu kretanja. To bi odmah rezultiralo višemilijunskom sudskom tužbom koja bi zaštitarsku agenciju i samog trgovca koji ju je unajmio odvela u trenutačni bankrot.
Zamjenski modeli na Manhattanu: Business Improvement Districts
Kako bi zaobišli ove restriktivne zakone o javnim površinama, gradovi poput New Yorka masovno primjenjuju alternativne modele prostornog upravljanja. Najveći primjer je mreža s preko 70 zona poznatih kao Business Improvement Districts (BID) na području Manhattana i ostatka New Yorka. Ovaj model funkcionira tako što vlasnici komercijalnih nekretnina unutar točno definirane četvrti, poput Times Squarea, pristaju na plaćanje obvezne porezne doplate na imovinu, a taj se novac potom prosljeđuje neprofitnoj organizaciji koja upravlja tom zonom.
Novcem od ovog posebnog poreza ne unajmljuju se naoružane stražare, već nenaoružane radnike na terenu koji se nazivaju javni ambasadori. Oni nose uočljive uniformirane jakne i stalno pješače javnim pločnicima. Budući da nemaju nikakve ulične ovlasti niti oružje, njihov je zadatak pružanje informacija turistima, pomaganje lokalnim trgovcima i stvaranje vizualnog osjećaja prisutnosti. Ako uoče vandalizam, džeparenje ili agresivno ponašanje, oni ne interveniraju fizički, već preko posebnih radio-veza trenutačno koordiniraju i alarmiraju operativni centar policije New Yorka (NYPD).
Ekstremna pravna zamka građanskog uhićenja
Kada se teži kriminalni čin dogodi neposredno ispred objekta, na javnoj površini, američki zaštitari postaju zakonski ograničeni poput bilo kojeg drugog običnog građanina. U tim ekstremnim situacijama, ako moraju reagirati izvan svojih ovlasti, prisiljeni su posegnuti za prastarim institutom građanskog uhićenja (Citizen's Arrest), što sa sobom nosi golem rizik.
Prema zakonima većine saveznih država, zaštitar izvan svog posjeda može izvršiti uhićenje samo ako je osobno i neposredno svjedočio počinjenju teškog kaznenog djela, poput oružane pljačke ili fizičkog napada. Za lakše prekršaje, poput krađe manje vrijednosti ili vikanja na ulici, zaštitar nema nikakvo pravo zadržavanja ili primjene sile. Prilikom provođenja građanskog uhićenja, on smije upotrijebiti samo minimalnu nužnu silu kako bi fizički sputao počinitelja lisicama, te ga mora bez ikakvog odgađanja predati u ruke prvoj službenoj policijskoj patroli. Zbog opasnosti da naknadna istraga pokaže kako je zaštitar pogrešno procijenio situaciju, što otvara vrata razornim privatnim tužbama za protupravno lišavanje slobode, većina američkih zaštitarskih tvrtki u svojim internim pravilnicima strogo zabranjuje zaposlenicima korištenje ovog instituta izvan granica privatnog posjeda.
Slučaj San Francisca i širi američki kontekst iznimno su poučni za razumijevanje dinamike javno-privatnih odnosa na globalnom tržištu sigurnosti. Američki je sustav pokazao potpunu tranziciju s povijesnog modela upravljanja od dna prema gore, gdje su zajednica i trgovci izravno unajmljivali svoje ulične čuvare s posebnim statusom, prema strogo centraliziranom modelu upravljanja od vrha prema dolje. SEOP i nestanak neovisnih patrola zoran su dokaz koliko je teško održati neovisni privatno-javni hibrid kada se nađe na putu politici, administrativnim tijelima, interesima javnih sindikata i težnji moderne države za potpunim i isključivim monopolom nad primjenom sile u urbanim sredinama.
Eugen Antić