Ilustracija
Photo by Dan Burton on Unsplash
David 'Sensei' Stainko
Rijeka je kao lučki grad uvijek bio grad u kojem je živjelo prilično raznoliko stanovništvo. Grad koji je poznat po svojim kvartovima u kojima su živjeli i ulični siledžije, i sitni lopovi i kriminalci, šaneri i prevaranti pa i kako bi mi kazali ulični mangupi,a za koje smo svi čuli. Tučnjava u Rijeci i njenoj okolici nije nedostajalo. No nekada prije ipak se znalo za ulični kodeks, a koji je glasio; nikada ne tučeš i udaraš slabijeg od sebe, tučemo se jedan na jedan, a onog koji padne se više ne udara na tlu. Nitko nije glumio nekakvog časnog viteza, ali hrabrost se posebno cijenila, i nitko nikoga nije napao iz čista mira, bez nekog jasnog povoda.
To je bilo neko nepisano pravilo koje se u Rijeci uglavnom poštivalo i to u svim kvartovima jer onaj koji to pravilo ne bi poštivao bio bi obilježen kao kukavica, otpadnik iz društva, tretiran pogrdno doslovno kao „riječko smeće“- kao pantigana. U gradu Rijeci za takve više ne bi bilo opstanka jer bi se svi, pa čak i oni najgori, nazovimo ih kriminalci i nasilnici, kao i obični ulični mangupi, ogradili od njih. Riječke ulice koliko god okrutne bile imale su svoje nepisane zakone, nepisani kodeks ponašanja koji je cijenio hrabrost pojedinca. Onaj koji te ne dira ni ti njega nisi dirao.
Nedavni stravičan napad na mladića u Rijeci šokirao je grad. Trojica napadača brutalno su u srijedu 11.02. oko pet ujutro napala maloljetnika koji je teško ozlijeđen. Naime, braća J.V., D.V. i T.V osumnjičena su za brutalan napad na 16- godišnjaka, koji se dogodio na Školjiću u Ulici Alda Colonella u samom centru Rijeke. Napadnuti mladić je sa svojim društvom došao pojesti burek u pekarnu „Kod Braće“, te je mirno sjedio na klupici ispred pekare i jeo burek.
Tada mu prilazi jedan od napadača i bez ikakvog jasnog povoda počinje ih provocirati pa i udarati mladiće. Kada se mladić podigao s klupice kako bi se zaštitio i pokušao se suprotstaviti puno starijem napadaču (29–godišnjaku), na njega su se odmah obrušila i druga dvojica braće i počela ga bjesomučno tući. Iako je mladić pao i više za njih nije bio nikakva prijetnja, trojica braće su ga bijesno i nemilosrdno udarala u čistoj želji iživljavanja i pokazivanja svoje nadmoći nad jadnim mladićem. Napadači su bjesomučno udarali mladića sve dok jadni mladić nije izgubio svijest, a čak ni to ih nije spriječilo da nastave s iživljavanjem nad mladićem.
Prijatelji mladića su u prvom trenutku pokušali pomoći mladiću, ali su se zbog straha vrlo brzo razbježali. Iz pekare su sve to promatrali ali se ni oni nisu umiješali i krenuli pomoći mladiću već su bili samo pasivni promatrači kao i nekolicina slučajnih prolaznika. Osim jednog njegovog prijatelja koji je pokušao mu pomoći, nitko drugi nije imao hrabrosti pomoći mladiću. I da stvar bude još nevjerojatnija sve se je to događalo niti 100 metara od Policijske stanice. Policija i Hitna su došli tek za nekih 15 minuta od trenutka kada su dobili poziv, što znači da je divljanje napadača i njihovo iživljavanje nad mladićem trajalo gotovo 20 minuta. Mladić je s teškim ozljedama prevezen u KBC Rijeka gdje mu saniraju višestruke ozljede. Upravo u tom KBC -u Rijeka gdje je mladić primljen na liječenje radi i majka od trojice braće - napadača na mladića.
Iako neki građani komentiraju kako 16 godišnji mladić nije imao što raditi u pekari u 4 i 30 ujutro, to je totalna glupost. Kao prvo, pekara se nalazi u samom centru grada Rijeke, ulica je osvijetljena, sve je pod videonadzorom a i policijska stanica je u blizini. Umjesto pretučenog mladića, tamo se mogao naći i neki umirovljenik, neki slučajni putnik ili prolaznik koji je odlučio usput pojesti burek. Da, mogli smo se tada slučajnošću naći tamo i svi mi ostali Riječani i Riječanke i biti napadnuti bez ikakvog povoda dok mirno sjedimo na klupici i jedemo burek.
Napad, koji su zabilježile nadzorne kamere, šokirao je Rijeku i ponovno otvorio pitanje sigurnosti djece i mladeži kao i nas ostalih u javnom prostoru. Majka pretučenog mladića kaže da jpoj je sin bio sav u krvi. Mladić je zadobio teške tjelesne ozljede i trenutačno je stabilno kažu iz KBC Rijeka, no daljnji tijek liječenja i moguće operacije tek će se utvrditi, jer mladić ima napuknuće jagodičnih kosti i napuknuća sinusa.
"To što se je dogodilo nije bio običan napad, bio je pokušaj ubojstva i nadam se da će policija to tako i tretirati", kaže ogorčeni mladićev otac. Moj sin je mirno sjedio na klupi i jeo burek kada mu je prišao jedan od napadača i rekao: „Što gledaš?“. Odgovorio je da ne gleda ništa a on mu je opalio šamar. Sin je ustao i odgurnuo ga, na što su svi krenuli na njega. Mi smo novi u gradu, doselili smo se prije dva mjeseca s Lošinja, moj sin ih ne poznaje niti ih je ikada ranije susreo. Dok su ga tukli, derali su se „Znaš li tko smo mi“, „Mi smo mafija“ i slično – kazao je mladićev otac.
„Znaš li tko smo mi ?“ Znamo, vi ste obične kukavice, pantigane, koje će biti osuđene za to što su učinile. Pravosuđe će nakon policijske kriminalističke obrade učiniti svoje i dobit ćete zasluženu kaznu višegodišnjeg zatvora. A kada se jednog dana i vratite u grad Rijeku pazite se riječkih ulica jer one pamte, one pričaju, i u svakom kvartu bit će poneki lokalni mangup, neki pravi razbijač koji takve kukavice kao što ste vi neće podnositi.
Rijeka je lučki grad, da bilo je tu svakakvih tučnjava, ali nikada nisi bio udaren i nikada te ne bi netko napao ako si mirno sjedio i jeo burek. I nikada se nitko na tebe ne bi derao „Znaš li tko smo mi“, jer svi smo znali tko je tko u kojem kvartu, kao i činjenicu da smo svi mi Riječani. Mi Riječani nikada nismo vikali „Mi smo mafija“, mi smo svi bili djeca ulice, svaki iz svog kvarta u Rijeci, ali svi Riječani. Uvijek smo bili ponosni na svoj grad, i zato smo posebno žalosni kada vidimo da u njemu postoje i takvi koji ga sramote svojim kukavičkim ponašanjem i iživljavanjem na osobi koja je daleko mlađa od njih, a divimo se tom mladiću koji je pokušao braniti svoje dostojanstvo.
Žalosti nas i što mu u trenutku napada nitko nije htio ili mogao pomoći, jer u kvartu Školjić živi i mnogo hrabrih Riječana i Riječanki koji da su se tamo našli u trenutku napada svakako bi pomogli napadnutom mladiću. Nadajmo se da se u našem ali ni u ostalim hrvatskim gradovima više neće događati ovakvo nešto, jer hrvatska majka nije rodila kukavicu koji će napasti mlađeg od sebe i to u omjeru tri napadača na jednoga.
Svaki grad ima svoje kvartove, svoje ulice, svoja okupljališta, parkove,i svoje kvartovske mangupe. Ulica ima svoje zakone i svoj određeni nepisani kod ponašanja. Onoga koji sjedi na klupi i mirno jede burek nikoga ne dirajući i gledajući svoja posla, treba pustiti na miru, a ne mu prijetiti, provocirati ga, šamarati ga ili mu prodavati ciglu tj. žicati ga novac i ostalo. Policija i pravosuđe će učiniti svoje da kazne takve nasilnike, ali i svaki hrvatski grad koji ima svoje kvartove i svoje ulice oduprijeti će se tome, jer ulice pričaju i uvijek se sazna za takvo nečije zlodjelo i kukavičluk. Takve osobe, takve kukavičke napadače, sam grad osuđuje i odbacuje iz svoje sredine.
Iako imamo i slku ozljeda napadnutog mladiža iz obzira prema žrtvi nećemo je objaviti.