Eugen Antić
Nedavna europska utakmica Konferencijske lige između Hajduka i Ajaxa na Poljudu iznova je otvorila jedno od najsloženijih pitanja moderne privatne i javne sigurnosti, a to je kako na događajima visokog rizika uspostaviti ravnotežu između sportske atmosfere, osiguranja javnog reda i zakonskog suzbijanja ekstremizma te govora mržnje.
Iako je utakmica ponudila izniman sportski rezultat, događanja na tribinama i u okolici stadiona ponovno su usmjerila pozornost javnosti na učinkovitost postojećih sigurnosnih protokola. Masovna uporaba pirotehnike, višekratni prekidi susreta te otvoreni iskaz antisemitizma i fašističke ikonografije tijekom navijačkih okupljanja pokazuju da se javne manifestacije ove razine suočavaju s ozbiljnim sigurnosnim izazovima.
Govor mržnje i antisemitske provokacije pritom ne predstavljaju samo narušavanje ugleda kluba ili sportske organizacije, već izravno kršenje zakona i potencijalni okidač za ozbiljnije oblike nasilja na javnim prostorima. Da bi se razumjela dubina ovog problema, nužno je odmaknuti se od površinskog promatranja samog sportskog ishoda i detaljno analizirati organizacijske mehanizme koji zakazuju u trenucima visoke napetosti. Svaki masovni skup visokog rizika zahtijeva višeslojnu sigurnosnu arhitekturu u kojoj zakazivanje samo jedne karike – bilo da je riječ o obavještajnoj procjeni, kontroli pristupa ili reakciji na terenu, stvara prostor za djelovanje ekstremističkih skupina. Upravo zbog toga, metodološka raščlamba same dinamike izgreda pruža ključan uvid u pukotine unutar postojećeg sustava osiguranja i otvara put prema učinkovitijim modelima zaštite.
Sigurnosni propusti i anatomija incidenta
Detaljna analiza sigurnosnih protokola na utakmicama visokog rizika ukazuje na to da se ključni izazovi dijele na dvije odvojene, ali povezane cjeline. To su šira gradska zona u kojoj se odvijaju navijačka okupljanja i kortei te uža zona samog stadiona. U izvanstadionskoj zoni ključnu ulogu odigrale su policijske snage čije preventivno djelovanje zaslužuje visoku ocjenu. Operativnim radom i brzom reakcijom dan prije utakmice policija je uspješno spriječila planirane masovne nerede, sukobe i tučnjave navijačkih skupina diljem grada, što je rezultiralo velikim brojem pravodobnih uhićenja i sprječavanjem težih posljedica po opću sigurnost građana. Također, nastavak policijskih aktivnosti već sljedećeg dana kroz identifikaciju i početak privođenja pojedinaca odgovornih za antisemitizam i govor mržnje tijekom navijačkog kortea pokazuje odlučnost u provođenju zakonskog okvira i suzbijanju ekstremizma.
Među dežurnim kritičarima u javnosti najlakše je svu krivnju za unos pirotehnike prebaciti na zaštitarsku i redarsku službu, no takav je stav stručno površan i zanemaruje realističan okvir djelovanja privatne zaštite. Zaštitari i redari nemaju policijske ovlasti detaljnog pretresa do kože niti tjelesnih šupljina, već izravno prema Zakonu o privatnoj zaštiti smiju obavljati samo površinski pregled odjeće i stvari. U uvjetima kada se pirotehnički rekviziti namjerno skrivaju na intimnim dijelovima tijela, niti jedan zaštitar ne smije prelaziti zakonske granice bez rizika od vlastite kaznene ili prekršajne odgovornosti. Nadalje, pretpostavka da se sva pirotehnika unosi isključivo preko ulaznih vrata na sam dan utakmice u pravilu je zabluda. Velike količine pirotehničkih sredstava često se unose satima ili danima ranije kroz logističke i dostavne kanale u samu infrastrukturu stadiona, zbog čega je prijeko potrebno provoditi temeljit protudiverzijski pregled cjelokupnog objekta, sanitarnih čvorova i tribina uz korištenje službenih pasa za detekciju eksploziva prije otvaranja vrata za publiku. Jednako tako, nužno je sagledati i sam socijalno-ekonomski status te radne uvjete zaštitarske, a posebno redarske službe. Organizatori pri javnoj nabavi često ugovaraju usluge vodeći se kriterijem najniže cijene, pa na ulazima često završavaju minimalno plaćeni honorarci i studenti s osnovnom obukom. Nerealno je očekivati da potplaćeni redar bez adekvatne zaštitne opreme i jasne zapovjedne pozadine ulazi u fizike sukobe i preuzima visoke sigurnosne rizike na ulazu, osobito kada se na ulaznim vratima stvori ogroman pritisak tisuća navijača gdje bi predetaljan pregled izazvao stampedo i probijanje osiguranja.
S druge strane, unutar uže zone stadiona evidentne su pukotine u koordinaciji cjelokupnog sustava osiguranja. Pirotehnička sredstva u velikim količinama ponovno su završila na tribinama, što ukazuje na to da pregled same infrastrukture stadiona prije otvaranja vrata za gledatelje nije bio dostatan, kao i da su postojeće metode ugovaranja redarskih službi nedovoljne za utakmice ovakvog visokog rizika. Paljenje pirotehnike i stvaranje guste dimne zavjese doveli su do višekratnog i dugotrajnog prekida susreta, čime je izravno ugrožena sigurnost svih sudionika, narušen je tijek natjecanja te su klubu prouzročene teške novčane i disciplinske sankcije.
Model integrirane borbe protiv govora mržnje i izgreda
Učinkovita borba protiv ekstremizma, antisemitizma i huliganizma na sportskim natjecanjima zahtijeva potpunu sinergiju i usklađeno djelovanje policije, privatne zaštite, pravosuđa i samih klubova. Sustav prevencije u osnovi počiva na tri međusobno povezana stupa, a to su rano otkrivanje primjenom tehnologije, podizanje razine obuke i odgovornosti privatne zaštite te dosljedan i brz pravosudni odgovor.
Prvi korak u tom smjeru odnosi se na primjenu naprednih tehničkih sustava i instrumenata ranog otkrivanja. Implementacija nadzornih kamera visoke rezolucije s mogućnošću videoanalitike omogućuje preciznu identifikaciju pojedinaca koji unose zabranjene rekvizite ili sudjeluju u izvikivanju poruka mržnje. Jednako je važna i detaljna kontrola samog stadionskog prostora nekoliko sati prije dolaska publike kako bi se spriječilo planirano skrivanje pirotehničkih sredstava na tribinama.
Drugi ključni element jest korjenito unapređenje radnih protokola i odgovornosti privatne zaštite. Zaštitarske i redarske službe moraju proći rigoroznije obuke za prepoznavanje zabranjenih simbola te metodologiju temeljitog pregleda na ulazima kako bi se spriječio ulazak pirotehnike. Jasna podjela dužnosti podrazumijeva da privatna zaštita osigurava red na samom objektu, dok u situacijama narušavanja javnog reda i mira mora postojati brza i usklađena koordinacija s policijskim snagama.
Treći stup predstavlja dosljedna primjena zakonskog okvira i individualizacija krivnje. Dosadašnja prakasa izricanja kolektivnih kazni, poput pražnjenja tribina ili novčanih kazni za klubove, rijetko djeluje odvraćajuće na neodgovorne pojedince. Brze policijske akcije privođenja izgrednika, kakve su zabilježene nakon ovih incidenata, moraju biti praćene i ubrzanim pravosudnim postupcima te izricanjem dugotrajnih pojedinačnih zabranapristupa sportskim objektima za sve prekršitelje.
Naposljetku, izuzetno je važan kontinuirani rad na edukaciji i održavanju dijaloga s organiziranim navijačkim skupinama. Reakcija većinskog dijela publike na Poljudu, koja je zvižducima jasno osudila prekid utakmice i izgrede, pokazuje da šira navijačka baza ne podržava takva ponašanja. Takvu društvenu svijest klubovi moraju dodatno poticati kroz sustavne preventivne kampanje i jasnu komunikaciju s javnošću.
Borba protiv antisemitizma, govora mržnje i huliganizma na sportskim borilištima ne može se i ne smije svesti isključivo na reakciju nadležnih službi u trenutku kada se incident već dogodi. Riječ je o trajnom i sustavnom procesu koji zahtijeva potpunu usklađenost tehničke zaštite, visoku profesionalnost privatne zaštite na ulazima, proaktivno policijsko djelovanje na terenu te dosljednu kaznenu politiku. Pravovremena reakcija policije u sprječavanju nereda i privođenju širenja mržnje pokazuje dobar smjer, no tek u kombinaciji s eliminacijom propusta na samim stadionima sportski tereni mogu ostati primarno mjesto vrhunskog natjecanja i sigurnog okruženja za sve posjetitelje.