Nataša Gajski Kovačić
Jeste li primijetili da kada nešto pitate Chat GPT ili neku njegovu alternativu, poput Geminija, Claudea…, dakle neki oblik umjetne inteligencije, da se vaše sugestije vrlo često potvrđuju, da vam umjetna inteligencija većinom ide ‘niz dlaku’. To je zato što je umjetna inteligencija ustvari najobičnija ulizica, kod koje odgovori jačaju postojeća uvjerenja korisnika, nerijetko stavljajući točnost na periferno mjesto. Jedan je to od rizika AI-a koji se navodi i u Izvješću UN-a predstavljenom vladama na prvom Globalnom dijalogu UN-a o upravljanju umjetnom inteligencijom, održanom početkom srpnja u Ženevi.
Razumijevanje i upravljanje rizicima umjetne inteligencije ključno je, navodi se u Izvješću, a rizici za društva, sigurnost i ljudsku vrstu već su značajni. Ne postoje znanstvena jamstva da sustavi AI agenata neće kršiti upute, a gomilaju se dokazi o slučajevima u kojima to već čine. Dokumentirano je korištenje AI sustava za pomoć kriminalcima i zlonamjernim akterima u kibernetičkim napadima, u širenju dezinformacija i u prijevarama. Umjetna inteligencija potiče širenje materijala o seksualnom zlostavljanju i seksualno eksplicitnih deepfakeova, pri čemu su žene i djeca najviše izloženi riziku, može generirati lažne informacije koje su jednako uvjerljive kao i istina, potkopavajući povjerenje u javnu raspravu i demokraciju. Uz to, energetski zahtjevni podatkovni centri koji pokreću umjetnu inteligenciju doprinose emisijama stakleničkih plinova što dovodi do globalnog zatopljenja.
Ako pitate Chat GPT da se sam ocijeni, kao i većina ljudi, uvijek će prvo istaknuti svoje dobre strane. Potvrdit će svoju korisnost, ali za razliku od mnogih ljudi, ipak će priznati da nije nepogrešiv te da pone- kad može dati netočan ili zastario odgovor, pa je dobro provjeriti informacije kada je riječ o važnim temama poput zdravlja, prava ili financija. Pohvalit će se i da je najkorisniji kada se koristi kao pomoć za razmišljanje, učenje i organizaciju, a ne kao jedini izvor istine. Priznat će da ga se može pokušati koristiti u zlonamjerne svrhe, kao i mnoge druge tehnologije. Međutim, u svoju će obranu reći da ima ograničenja koja su osmišljena kako ne bi pomagao u nanošenju štete. Umjetna inteligencija će za sebe reći: Nisam ni “dobra” ni “loša” u ljudskom smislu. Tu sam da budem što korisnija i pouzdanija.
No, bez obzira na to što misli o sebi, umjetna inteligencija razvija se brže nego što to vlade mogu pratiti.AI može pisati računalni kod, analizirati ogromne količine podataka, stvarati realistične slike i videozapise, pomagati znanstvenicima u otkrivanju novih lijekova i sve više djelovati samostalno uz malo ljudskog nadzora, a pravila koja osiguravaju sigurnu upotrebu AI teško drže korak s tako strelovitim napretkom.
Izvješće Neovisnog međunarodnog znanstvenog panela UN-a o AI upozorava se da je ‘prozor’ za uspostavljanje učinkovitog globalnog upravljanja i dalje otvoren, ali možda neće dugo ostati takav. Iako više od 40 okvira za upravljanje umjetnom inteligencijom i etičkih smjernica već postoji u različitim dijelovima svijeta, oni ostaju fragmentirani, nedosljedni i rijetko se testiraju kako bi se vidjelo funkcioniraju li zapravo. Izazov je pronaći način da se otključaju ogromne prednosti umjetne inteligencije, a istovremeno spriječe njezini rastući rizici. No, da ne bi ispalo da se na AI samo svaljuje drvlje i kamenje, izvješće UN-a ističe i rastući popis uspjeha u stvarnom svijetu, pa tako je u medicini umjetna inteligencija predvidjela strukture više od 200 milijuna proteina, ubrzala otkrivanje lijekova, razvoj cjepiva i istraživanje. otpornosti na antibiotike; liječnici koriste umjetnu inteligenciju za ranije otkrivanje bolesti poput raka dojke, dok zdravstveni radnici u zemljama u razvoju koriste alate umjetne inteligencije na lokalnim jezicima kako bi poboljšali skrb o pacijentima. AI podržava znanstvena istraživanja, čini tehnologiju pristupačnijom osobama s invaliditetom i proširuje mogućnosti personaliziranog obrazovanja.
Problem je što je revolucija umjetne inteligencije daleko od jednake. Iako se koristi diljem svijeta, pristupje i dalje uvelike koncentriran u razvijenim zemljama. SAD posjeduju oko tri četvrtine računalne snage vodećih svjetskih superračunala AI, dok Kina čini oko 15 posto, što dvjema zemljama daje oko 90 posto te računalne snage zajedno. Većinu naprednih modela AI također razvijaju tvrtke sa sjedištem u te dvije zemlje. Mnogim zemljama u razvoju nedostaje računalna infrastruktura, tehnička stručnost, podaci, ulaganja i resursi na lokalnim jezicima potrebni za potpuno iskorištavanje prednosti umjetne inteligencije, stoga ovise o tehnologijama koje ne mogu izgraditi, pregledati, revidirati ili prilagoditi vlastitim društvima.
Tako bi AI mogla pojačati postojeće globalne nejednakosti umjesto da ih smanji. Zaključak je jasan: umjetna inteligencija nije ni dobra ni loša. Njezin utjecaj ovisit će o izborima koje vlade, tvrtke i društva donose. Tehnologija već mijenja znanost, zdravstvo, obrazovanje i gospodarstva diljem svijeta. Hoće li to u konačnici smanjiti ili proširiti nejednakosti te hoće li ojačati ili oslabiti demokraciju i ljudska prava uvelike će ovisiti o tome koliko brzo svijet može izgraditi upravljanje koje prati inovacije.
Foto: Aidin Geranrekab / Unsplash