U našim prethodnim analizama istražili smo povijesne obrasce velesila u uspostavi sfera utjecaja, od američkih "banana ratova" i Monroove doktrine, do ruske težnje za dominacijom i, naposljetku, kineskog modela ekonomske moći kroz inicijativu "Pojas i put". Dok su Sjedinjene Američke Države i Kina trenutačno u središtu globalne moćne igre, ne smijemo zanemariti nadolazeće igrače. Upravo ta perspektiva vodi nas do Indije, divovske nacije koja po svemu sudeći ima potencijal postati sljedeći "Jupiter". Prema nekim istraživanjima, uključujući i ona PricewaterhouseCoopersa (PwC), Indija bi do 2050. mogla dominirati globalnom ekonomijom, zauzevši drugo mjesto iza Kine. Ipak, njezine ambicije ne zaustavljaju se na ekonomiji, već se protežu i na vojno polje, čime Indija jača svoju poziciju globalne sile.
Kroz povijest, velike su sile imale tendenciju definirati područja izvan svojih granica kao zone od vitalnog nacionalnog interesa, uspostavljajući takozvane "sfere utjecaja". Te su se sfere manifestirale kroz vojnu moć, političku kontrolu ili izravne intervencije. Međutim, u suvremenom svijetu, gdje su direktna vojna osvajanja i klasični kolonijalizam uglavnom neprihvatljivi, metode su se razvile. Fokus se sve više prebacuje na ekonomsku dominaciju, tehnološku prednost i stvaranje financijske i infrastrukturne ovisnosti. Dok smo kod Kine vidjeli model s jasnim geopolitičkim ciljevima, Indija se predstavlja kao drugačiji igrač, s vlastitom demografskom snagom, tehnološkom inovativnošću i jedinstvenim pristupom globalnom poretku. Razumijevanje ove transformacije moći ključno je za seciranje ne samo trenutačnih globalnih dinamika, već i predviđanje budućih geopolitičkih trendova.
Indija: demografska supermoć i gospodarski div u usponu
Kao najmnogoljudnija nacija na svijetu, Indija ima jedinstven adut: ogromnu, mladu i radno sposobnu populaciju. Za razliku od Kine, čija populacija stari, Indija se nalazi u razdoblju takozvane "demografske dividende", s milijunima mladih ljudi koji svake godine ulaze na tržište rada. Ovaj ljudski kapital, uz rastuću urbanizaciju i tehnološku pismenost, stvara golem potencijal za gospodarski rast. Prema studiji PwC-a iz 2017. godine, Indija bi do 2050. mogla postati druga najveća svjetska ekonomija, s procijenjenim BDP-om koji bi premašio BDP Sjedinjenih Američkih Država, čineći je jednim od ključnih pokretača globalnog gospodarstva.
Jačanje vojne moći i strateška modernizacija
Uz impresivan ekonomski rast, Indija ulaže značajna sredstva u modernizaciju i jačanje svoje vojske, što je ključan element njezine globalne ambicije. Indija je trenutačno među pet zemalja s najvećim vojnim proračunom na svijetu, s izdvajanjima koja rastu iz godine u godinu. Iako je povijesno bila veliki uvoznik oružja, sve više se fokusira na domaću proizvodnju kroz inicijativu "Make in India". Razvijaju se napredni sustavi poput vlastitih borbenih zrakoplova, nosača aviona i balističkih raketa, uključujući hipersonično oružje. Kao nuklearna sila i država koja graniči s Kinom i Pakistanom, Indija ima značajnu geostratešku ulogu, a jačanje njezine vojne moći izravan je odgovor na te regionalne izazove, ali i na ambiciju da postane globalni igrač s težinom.
Model Indije: "Mekša" moć i strateške alijanse
Indija ne slijedi agresivni model uspostave sfere utjecaja kakav smo vidjeli kod Kine s "Pojasom i putem". Umjesto toga, njezina strategija oslanja se na kombinaciju "mekše" moći i jačanja strateških saveza. Indija je globalni lider u IT uslugama, farmaceutskoj industriji (poznata kao "ljekarna svijeta") i svemirskom programu, čime gradi svoj ugled kao tehnološki napredna i inovativna nacija. Aktivno sudjeluje u međunarodnim forumima i savezima, poput grupe Quad (uz SAD, Japan i Australiju), kao protutežu kineskom utjecaju u Indo-Pacifiku. Njezina diplomacija se fokusira na multilateralizam i partnerstva, što je čini privlačnim saveznikom mnogim zemljama koje su oprezne prema kineskom modelu. Indija, kao najveća svjetska demokracija, nudi alternativni model moći u odnosu na autoritarne sustave.
Izazovi na putu do vrha
Unatoč impresivnom potencijalu, Indija se suočava s golemim izazovima koji bi mogli usporiti njezin uspon. To uključuje značajnu socijalnu nejednakost i siromaštvo, birokratske prepreke, nedovoljno razvijenu infrastrukturu i probleme s kvalitetom obrazovanja. Zemlja se također mora nositi s regionalnim napetostima, pograničnim sukobima s Pakistanom i Kinom, te unutarnjim političkim i društvenim podjelama. Uspjeh Indije ovisit će o njezinoj sposobnosti da te izazove prevlada i transformira svoj demografski potencijal u održiv gospodarski, vojni i društveni rast.
Uspon Indije do statusa globalne velesile nije samo statistička projekcija; to je transformativni proces koji bi mogao trajno redefinirati globalni poredak. Za razliku od "Jupitera" iz prošlosti, Indija svoju moć ne projicira samo kroz intervencije u stilu "banana ratova" ili kroz agresivnu "diplomaciju duga" poput Kine, već se oslanja na demografski rast, tehnološke inovacije, strateška partnerstva i jačanje svoje vojne snage. Ipak, put do vrha ispunjen je izazovima. Pitanje hoće li Indija uspjeti ostvariti svoj potencijal i kakvu će ulogu igrati na globalnoj sceni ostaje otvoreno. U svakom slučaju, njezina priča služi kao podsjetnik da se globalna igra moći neprestano razvija, a novi akteri izlaze na scenu s vlastitim pravilima i ambicijama, postavljajući pitanje hoće li se vječni zakon moći, sažet u "quod licet Iovi, non licet bovi", primijeniti i na njih. (Eugen Antić)