Eugen Antić
U našoj seriji istražili smo kako su se sfere utjecaja oblikovale kroz povijest, od američkih intervencija u Latinskoj Americi pa sve do današnjih borbi za dominaciju. Iako su "banana ratovi" formalno završeni prije gotovo jednog stoljeća, događaji u Venezueli jasno pokazuju da se temeljna načela američke politike prema "bliskom inozemstvu" nisu značajno promijenila. Pod izlikom borbe protiv međunarodnog kriminala i trgovine drogom, administracija predsjednika Donalda Trumpa poslala je vojne snage u vode blizu Venezuele, prijeteći režimu predsjednika Nicolása Madura. Ovo nas tjera da se zapitamo: jesu li ovo samo nove verzije starih intervencija, gdje se vojna sila koristi za ostvarivanje složenih političkih ciljeva?
Kroz povijest, velike sile često su se pozivale na zaštitu vlastitih nacionalnih interesa kako bi opravdale vojne akcije u slabijim državama unutar svojih percipiranih sfera utjecaja. Od Monroove doktrine do Rooseveltovog korolara, Sjedinjene Američke Države su desetljećima koristile vojnu moć kako bi osigurale političku stabilnost i ekonomske interese na Karibima i u Srednjoj Americi. Današnji sukob s Venezuelom, iako se koristi retorika o borbi protiv narkokartela i obrani demokracije, duboko je ukorijenjen u isti obrazac. On reflektira geopolitičku strategiju koja ne dopušta da "kronični neredi" (kako ih je nazvao Roosevelt) ugroze američke interese.
Pomorska blokada i višestruki ciljevi
Trumpova administracija opravdava slanje razarača i podmornica borbom protiv krijumčara droge, tvrdeći da je režim u Venezueli izravno uključen u trgovinu kokainom. Međutim, analitičari i mediji primjećuju da je ovo najveće slanje vojne mornarice SAD-a u regiju u posljednjih nekoliko desetljeća, što upućuje na to da se ovdje radi o nečemu više od uobičajenog suzbijanja droge. Strateški promatrači smatraju da je pritisak na Venezuelu složena operacija s nekoliko ključnih ciljeva. Jedan od njih je klasično očuvanje sfere utjecaja u Latinskoj Americi, sprječavanje daljnjeg jačanja antiameričkih režima. No, u svjetlu globalnih napetosti, mnogi također vjeruju da je to i geopolitički potez usmjeren na Rusiju. S obzirom na značajne ruske investicije u Venezueli i njihovo vojno partnerstvo, pritisak na Venezuelu može poslužiti kao poluga za dobivanje ustupaka od Kremlja na drugim frontovima, poput rata u Ukrajini. Ovakva strategija, koja koristi jednu krizu kao sredstvo za rješavanje druge, savršeno se uklapa u pregovarački stil Donalda Trumpa. Uz to, ne smiju se zanemariti ni ekonomski interesi, s obzirom na to da Venezuela ima najveće svjetske rezerve nafte, što je za Sjedinjene Američke Države od strateške važnosti.
Odgovori i rizici: Venezuela i drugi akteri na pozornici
Režim Nicolása Madura reagirao je najavom dodatnog novačenja u miliciju, pokušavajući ojačati svoje oružane snage protiv vanjske prijetnje. Međutim, ovdje se u igru uključuju i vanjski akteri. Rusija, koja u Venezueli ima ekonomske i vojne interese, pruža diplomatsku i vojnu podršku režimu. To stvara napetosti ne samo između SAD-a i Venezuele, već i između Washingtona i Moskve, u klasičnom geopolitičkom nadmetanju za sferu utjecaja. Situacija predstavlja potencijalnu "krizu" u kojoj se direktno sukobljavaju interesi dviju velesila.
No, ne treba zaboraviti ni na interese još jedne sile. Kina je također stala u obranu Caracasa, a glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Mao Ning osudila je “militarizaciju Kariba” te pozvala Washington da se suzdrži od “poteza koji narušavaju mir i sigurnost Latinske Amerike”. Za Peking, Venezuela je ne samo politički saveznik već i važan dužnik, pa su kritike bile i jasan signal zaštite vlastitih ekonomskih interesa. Situacija tako predstavlja potencijalnu "krizu" u kojoj se direktno sukobljavaju interesi triju globalnih velesila, pokazujući da se borba za dominaciju ne vodi samo između dva Jupitera.
Događaji u Venezueli služe kao snažan podsjetnik da se "vječni zakon moći" i dalje primjenjuje u modernoj politici. Iako metode i razlozi mogu biti složeniji, a službena objašnjenja samo dio priče, temeljna dinamika ostaje ista: velesila koristi svoju vojnu moć kako bi oblikovala događaje u svom susjedstvu. Bez obzira na to hoće li ova eskalacija dovesti do otvorenog sukoba ili političkog rješenja, ona je savršen primjer kako se povijesni "banana ratovi" nastavljaju u novom, složenijem i globalno povezanijem obliku. Ovo je jasan pokazatelj da međunarodno pravo često popušta pred pragmatizmom i silom, ostavljajući slabije nacije da navigiraju opasnim vodama velikih sila.
Foto: aboodi vesakaran / Unsplash