U povijesti privatne sigurnosti i detektivskih agencija dva su američka imena postala sinonimi za moć, ali i kontroverze – Pinkerton i Baldwin-Felts. Oboje su povezani s nasiljem, štrajkolomstvom i borbom protiv radničkog pokreta. No, dok Pinkerton i danas postoji u okviru koncerna Securitas AB, Baldwin-Felts nestaje s povijesne pozornice već 1930-ih. Postavlja se pitanje kako to da su jedni opstali unatoč brutalnim metodama, dok su drugi nestali? I što nam ta razlika govori u širem, europskom kontekstu privatne sigurnosti?
Obje agencije nastale su u vremenu nagle industrijalizacije, kada su privatne tvrtke imale gotovo neograničen prostor za djelovanje. Njihove sudbine pokazuju koliko javna percepcija, reputacija i etičnost poslovanja mogu biti presudni za opstanak. Upravo ovdje vrijedi povući paralelu s današnjom hrvatskom zaštitarskom industrijom: iako ona djeluje u drugačijem pravnom i društvenom okviru, važnost profesionalnosti i odgovornosti ostaje ista. Ako se propusti učine na bilo kojoj razini – od najviših rukovoditelja do zaštitara koji obavlja najsitnije zadatke – cijela bi se tvrtka mogla naći u situaciji da nestane, ne ostavivši ni traga u povijesnim knjigama ni ljetopisima. A poznajući našu ne baš veliku sklonost dokumentiranju i čuvanju zaštitarske tradicije, taj bi nestanak u većini slučajeva značio potpuni zaborav.
Dvije različite sudbine američkih detektivsko-zaštitarskih divova
Pinkerton je osnovan 1850. godine i od samih je početaka nastojao izgraditi sliku agencije koja štiti društvo od kriminala. Njihova popularnost porasla je nakon što su otkrili zavjeru protiv predsjednika Abrahama Lincolna i pratili najpoznatije odmetnike američkog Divljeg zapada poput Jesseja Jamesa i Butcha Cassidyja. Iako su se i oni krvavo upisali u povijest – osobito u štrajku u Homesteadu 1892. kada su Pinkertonovi agenti nasilno razbijali radnički otpor – uspjeli su preživjeti zahvaljujući širem portfelju poslova. Javnost ih je istodobno doživljavala kao brutalne štrajkolomce, ali i kao romantične „detektive koji nikad ne spavaju“. Upravo ta dvojnost, uz sposobnost prilagodbe i prelazak na korporativne istrage i industrijsku sigurnost, omogućila im je dugoročni opstanak.
S druge strane, Baldwin-Felts Detective Agency djelovala je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, prije svega u rudarskim zajednicama Zapadne Virginije i Colorada. Njihova je uloga bila jednoznačna: služili su rudarskim magnatima kao privatna vojska, brutalno gušeći radničke pobune. Njihova reputacija oblikovana je događajima poput zloglasnog „Death Speciala“, oklopnog vozila s mitraljezima koje su koristili protiv štrajkaša, te krvavog sukoba poznatog kao Matewan Massacre 1920. godine o čemu smo već pisali. Za razliku od Pinkertona, Baldwin-Felts nije imao nikakvu pozitivnu priču kojom bi ublažio nasilnu sliku u javnosti. Ostali su zauvijek upamćeni kao simbol represije i krvoprolića, a politički pritisci i promjene u američkom društvu tijekom 1930-ih doveli su do njihovog potpunog nestanka.
Upravo u toj razlici leži odgovor na pitanje zašto je Pinkerton opstao, a Baldwin-Felts nestao. Pinkerton je imao raznoliku povijest i mogao se predstaviti ne samo kao sila kapitala protiv radnika nego i kao čuvar zakona i reda. Njihov brend bio je dovoljno fleksibilan da preživi negativan publicitet. Baldwin-Felts, međutim, bio je vezan gotovo isključivo uz brutalno razbijanje rudarskih štrajkova. Takva uska specijalizacija, bez pozitivnog mita, značila je da nisu imali prostora za transformaciju i prilagodbu.
Kada pogledamo paralelu s Europom, vidimo posve drukčiji razvoj. U većini europskih država, puno ranije su preuzeli monopol nad uporabom sile, pa privatne agencije nikada nisu imale priliku razviti se u oružane milicije poput onih u Americi. Njemačka je 1939. čak i zakonom zabranila rad privatnih detektiva, a u drugim zemljama privatne su se agencije uglavnom ograničavale na gospodarske istrage, nadzor i pomoć policiji. Time se spriječilo stvaranje „američkog scenarija“ u kojem privatne agencije preuzimaju ulogu privatnih vojski.
Povijesti Pinkertona i Baldwin-Feltsa pokazuju dvije moguće sudbine privatnih sigurnosnih agencija. Jedna, unatoč mrljama u prošlosti, opstaje zahvaljujući prilagodbi i stvaranju šire priče; druga nestaje jer je postala sinonim isključivo za brutalnost i represiju. Za današnju sigurnosnu industriju lekcija je jasna – reputacija, etika i sposobnost prilagodbe presudni su za dugoročni opstanak.
No, dok će o Pinkertonu i Baldwin-Feltsu još dugo pisati povjesničari, hrvatske bi zaštitarske tvrtke u slučaju pogrešaka i lošeg rada mogle nestati u potpunom zaboravu. Kod nas se rijetko pišu ljetopisi i povijesne knjige o zaštitarstvu, pa je to dodatni razlog da današnji menadžeri i zaštitari dvaput promisle o svojim postupcima. Povijest pokazuje da samo odgovorno i profesionalno djelovanje ostavlja trag – sve ostalo nestaje u ništavilu bez glasa i sjećanja.
Eugen Antić