Nedavni incident u Zagrebu, u kojem je iz osobnog automobila otuđena torba s većom količinom novca, otvorio je ključno pitanje o povratku sofisticiranih, nenasilnih metoda provaljivanja koje sigurnosni sektor ne bi smio zanemariti. Prema službenim informacijama Policijske uprave zagrebačke, počinitelji su u ovom slučaju koristili napredne tehničke uređaje za ometanje radijskog signala kako bi spriječili daljinsko zaključavanje vozila i tako bez ikakvih tragova nasilja došli do plijena. Iako se na prvi pogled radi o izoliranom kaznenom djelu na štetu privatnog građanina, ovaj modus operandi neodoljivo podsjeća na matricu takozvanih tihih upada koji su ranije zadavali ozbiljne glavobolje sektoru privatne zaštite u Hrvatskoj.
Na prvi pogled riječ je o izoliranom kaznenom djelu protiv imovine privatnog građanina. Međutim, promatra li se kroz prizmu sigurnosne analitike, incident otkriva obrazac koji je hrvatski sektor privatne zaštite već dobro upoznao tijekom prošlogodišnjeg vala tzv. tihih upada u vozila za prijevoz novca. Upravo zato ovaj slučaj nadilazi okvire obične krađe i postaje vrijedan sigurnosni indikator za cijelu industriju.
Isti obrazac, druga meta
Ono što ovaj događaj čini operativno zanimljivim nije samo vrijednost otuđenog novca, već sam modus operandi počinitelja. Kriminalne skupine ponovno eliminiraju uporabu sile. Ne razbijaju stakla, ne oštećuju brave, ne koriste vatreno oružje niti izravne prijetnje. Njihovo glavno oružje ponovno postaju dostupna tehnologija, strpljenje i iskorištavanje ljudske rutine. Ako vozač, bio on građanin ili profesionalni zaštitar, vjeruje da je vozilo zaključano samo zato što je pritisnuo tipku na daljinskom upravljaču, cijeli sigurnosni lanac puca već u prvoj karici. Kriminalci ne moraju probijati sofisticirane sustave zaštite ili oklop ako uspiju manipulirati ljudskom navikom. Trenutak u kojem žrtva vjeruje da je vozilo sigurno, a zapravo je zaključavanje elektronički onemogućeno, postaje ključna točka ranjivosti. Razlika između ovog slučaja i prošlogodišnjih krađa iz zaštitarskih vozila nalazi se prvenstveno u odabiru mete. Tehnika ostaje gotovo identična – prvo se eliminira zaštitna funkcija zaključavanja, a zatim se iskorištava kratki vremenski termin u kojem vlasnik ili član posade vjeruje da je vozilo sigurno.
Nema dokaza o povezanosti, ali postoji jasna matrica
Bilo bi metodološki pogrešno tvrditi da je u Zagrebu djelovala ista kriminalna skupina koja je ranije ciljala sektor prijevoza novca ili da je riječ o izravnom nastavku prošlogodišnje serije, jer za takve tvrdnje ne postoje javno dostupni policijski dokazi. Međutim, sigurnosna analitika ne promatra isključivo identitete počinitelja, nego prije svega obrasce ponašanja i način izvršenja kaznenih djela. Upravo zato sigurnosne službe veliku pozornost posvećuju modusima operandi jer se uspješne metode vrlo često šire između različitih kriminalnih skupina, neovisno o njihovoj međusobnoj povezanosti. U ovom slučaju obrazac je gotovo identičan – umjesto nasilnog proboja koristi se trenutak lažne sigurnosti žrtve, što predstavlja školski primjer iskorištavanja proceduralne ranjivosti.
Upozorenje koje CIT sektor ne smije ignorirati
Površna analiza mogla bi ovaj događaj odbaciti kao nevažan za profesionalni sektor prijevoza novca jer meta nije bilo blindirano vozilo. No upravo suprotno, iskustva iz sigurnosne prakse pokazuju da kriminalne skupine nove ili obnovljene metode najprije testiraju na lakšim ciljevima, gdje je operativni rizik znatno manji. Tek kada potvrde da tehnika daje rezultate, postoji mogućnost njezine primjene protiv složenijih i bolje zaštićenih meta. Upravo zbog toga ovaj zagrebački slučaj zaslužuje pažnju svih zaštitarskih tvrtki koje se bave prijevozom novca i vrijednosti. On bi trebao biti povod za hitnu provjeru operativnih procedura i podsjetnik da se osnovna pravila sigurnosti nikada ne smiju pretvoriti u rutinu.
Uprave i voditelji sigurnosti trebali bi provjeriti jesu li posade na terenu zadržale naviku obvezne fizičke provjere vrata povlačenjem kvake nakon svakog zaključavanja vozila i ostaje li u vozilu jedan član posade. Jednako je važno procijeniti raspolaže li vozni park sustavima za detekciju ometanja radijskog signala (anti-jamming), sustavima za zaštitu imovine i detekciju neželjenog praćenja te drugim tehnologijama koje nisu ovisne isključivo o elektroničkom zaključavanju putem daljinskog upravljača. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti edukaciji novih djelatnika, koji možda nisu imali priliku susresti se s ovakvim oblicima elektroničke manipulacije niti prepoznati njihove operativne posljedice.
Ključne procedure i uvođenje naprednih tehnologija zaštite
U kontekstu sprječavanja ovakvih incidenata posebno se izdvajaju dvije obrambene razine koje u velikoj mjeri neutraliziraju prednost elektroničkih ometača signala, tracking sustava i pametnih lokatora. Prva je strogo operativna i temelji se na dosljednom poštivanju pravila da tijekom izvršenja zadatka u vozilu uvijek ostaje najmanje jedan član posade. Njegova prisutnost ne predstavlja samo fizičku zaštitu, nego osigurava neprekidni vizualni nadzor nad vozilom i onemogućuje neopažen pristup čak i ako je elektroničko zaključavanje kompromitirano.
Druga razina obrane odnosi se na primjenu elektrokemijske zaštite (EKZ), odnosno inteligentnih sustava za neutralizaciju novčanica unutar transportnih spremnika. Takvi sustavi automatski aktiviraju sigurnosni mehanizam pri pokušaju neovlaštenog otvaranja ili otuđenja, pri čemu se novčanice trajno označavaju sigurnosnom bojom ili na drugi način čine neupotrebljivima. Čak i ako kriminalci uspiju pristupiti vozilu korištenjem elektroničkih ometača, vrijednost plijena u tom trenutku može biti bitno umanjena ili potpuno izgubljena, ovisno o vrsti implementiranog sustava zaštite. Kombinacija discipliniranog postupanja posade i tehnologije za neutralizaciju vrijednosti značajno smanjuje isplativost tihih upada jer kriminalci više ne mogu računati ni na faktor iznenađenja ni na mogućnost unovčavanja otuđenog plijena.
Pouka za cijeli sektor
Zagrebačka krađa nije važna zbog iznosa koji je otuđen, nego zbog metode koja je ponovno isplivala na površinu. Dok će javnost ovaj slučaj promatrati kao još jednu krađu iz automobila, sigurnosni profesionalci u njemu bi trebali prepoznati povratak tehnike koja je prije samo godinu dana obilježila niz oportunističkih krađa iz vozila za prijevoz novca. Upravo zato ovaj događaj treba promatrati kao upozorenje, a ne kao izolirani policijski slučaj. Ako se obrasci ponašanja ponovno pojavljuju na lakšim metama, razumno je pretpostaviti da će ih kriminalne skupine nastaviti razvijati i usavršavati. Za sektor privatne zaštite to znači da je sada pravi trenutak za provjeru procedura, dodatnu obuku djelatnika i ulaganje u tehnologije koje smanjuju utjecaj ljudskog faktora kao najslabije karike sigurnosnog lanca.
Najbolji odgovor na povratak tihih upada nije čekanje sljedećeg incidenta, nego pravodobna prilagodba prije nego što ista metoda ponovno bude usmjerena prema znatno vrjednijim metama. U sigurnosti, kao i u svim područjima upravljanja rizicima, najveća pogreška nije podcijeniti jedan događaj, nego propustiti prepoznati obrazac koji se iz njega može iščitati.
Eugen Antić
Foto: Bastian Pudill / Unsplash