8.6.2021.

Sankcije i mjere bez lišavanja slobode rastu u Europi: Godišnja statistika za 2020.

Broj osoba podložnih sankcijama i mjerama koje zadržavaju počinitelje u zajednici i ne lišavaju ih slobode, porastao je za 3 posto u Europi od 2019. do 2020. godine, prema godišnjem istraživanju SPACE II 2020. godine za Vijeće Europe Sveučilišta u Lausanneu.

Ovaj rast - s 1 456 192 u 2019. na 1 500 547 osoba u 2020. godini - odražavaju se podacima koje pruža 29 probacijskih agencija koje osobu koriste kao jedinicu za brojanje (neke uprave koriste druge pokazatelje poput broja predmeta ili spisa). Nastavlja se trend širenja sankcija i mjera zajednice kao što su elektroničko praćenje, rad u javnom interesu, kućno uhićenje, liječenje, polu-sloboda i uvjetni otpust.

S obzirom na 38 probacijskih uprava koje su pružile podatke i za 2019. i za 2020. godinu, ovaj se trend potvrđuje: u više od polovice (22) došlo je do povećanja. Deset ih je zabilježilo značajna povećanja: Srbija (34%), Azerbejdžan (27%), Španjolska (državna uprava) (15%), Slovenija (13%), Irska (11%), Italija (10%), Litva (8,6 %) Belgija (7,5%), Norveška (7,3%) i Turska (6,1%). S druge strane, osam uprava doživjelo je značajan pad: Armenija (-47%), Bugarska (-22%), Grčka (-15%), Monako (-14%), Latvija (-8,2%), Estonija (-7,4 %) i Švicarske (-5,8%).

Na dan 31. siječnja 2020. bilo je u cijeloj Europi 149 probacija na 100 000 stanovnika u usporedbi sa 103 zatvorenika na 100 000 stanovnika. Uprave za probaciju s najvišom stopom probacije bile su Poljska (643 probne radnice na 100 000 stanovnika), Turska (627), Litva (568) i Gruzija (562). Uprave s najnižim stopama odgovaraju dvjema zemljama koje su počele koristiti sankcije i mjere zajednice u posljednjem desetljeću: Sjevernoj Makedoniji (6 probacija na 100 000 stanovnika) i Srbiji (35), a slijede Švicarska (47), Norveška (49), Finska (54) i Bugarska (56).

U 34 od 40 zatvorskih i probacijskih uprava koje su dale podatke, probacijska populacija bila je viša od stope zatvorske populacije. Izuzetak su bile Sjeverna Makedonija, Srbija, Švicarska, Norveška, Bugarska i Azerbajdžan, gdje je stopa zatvaranja bila viša od stope probacija na 100 000 stanovnika.

Analizirajući omjer između probacije i zatvorske populacije, osam je zemalja pokazalo niske stope i u zatvoru i u probaciji (Švicarska, Norveška, Finska, Island, Slovenija, Hrvatska, Monako i Cipar).

Gruzija, Litva i Turska bile su u suprotnoj situaciji: imale su izuzetno visoke stope zatvora i uvjetne kazne - obje iznad europskog prosjeka - što bi mogao biti pokazatelj da se sankcije i mjere zajednice ne koriste kao alternativa zatvoru već kao dopunske sankcije. To bi također moglo biti primjenjivo na niz zemalja s visokom stopom probacijskog stanovništva i relativno visokom stopom zatvorskog stanovništva (Češka, Slovačka, Francuska, Velika Britanija (Engleska i Wales), Latvija, Republika Moldavija, Portugal, Estonija, Rumunjska, Velika Britanija ( Škotska) i Poljska.
U prosjeku je 11 posto ispitanica bilo žena, više nego dvostruko od udjela žena među zatvorskom populacijom (5%) u 33 agencije koje su pružale podatke o zatvorenicima i probacijskim radnicima.

Stranci su činili 6,7% probacija, što je manji udio nego među zatvorskom populacijom (17%) u 22 agencije koje su pružale podatke o stranim zatvorenicima i probnim radnicima. „Ova je razlika barem djelomično posljedica činjenice da je stranom državljaninu teže ispuniti uvjete potrebne za stavljanje pod probacijski nadzor, često zbog nedostatka stabilne adrese u zemlji. Također je vjerovatno pretpostaviti da su neki strani zatvorenici deportirani nakon izdržavanja zatvorske kazne i ne daje im se mogućnost da budu stavljeni na uvjetnu kaznu”, rekao je voditelj istraživačkog tima SPACE-a, profesor Marcelo Aebi, iz Škole kriminalističkih znanosti švicaraskog Sveučilišta.