(Foto: Jadranka Dimić iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske i Nikola Sraka iz Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti)
Incident u kojem je zaštitarka Matea Hušnjak proljetos spriječila napad izbezumljenog mladića na Centar za socijalnu skrb u Ivanić-Gradu ponovno je aktualizirao pitanje opremljenosti i spremnosti zaštitara na radnom mjestu, ali i procjene rizika štićenih lokacija, među koje spadaju centri za socijalnu skrb. Upravo je to bila tema sastanka sindikalista s predstavnicima resornog Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike s kojim su, kako doznajemo, otvoreni pregovori o rješavanju problema (ne)sigurnosti centara za socijalnu skrb. Na sastanku održanom krajem svibnja u Zagrebu bili su ispred Ministarstva nazočni ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Marija Barilić, načelnica Sektora za podršku organizacije rada ustanova socijalne skrbi Ivana Zadro, voditelj Službe za upravljanje imovinom Nenad Moljević, voditeljica Službe za podršku organizacije rada centara za socijalnu skrb Jadranka Buljan te savjetnica Ružica Jerkić, dok su sindikalnu stranu predstavljali Jadranka Dimić iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske (SZDSSH) i Nikola Sraka iz Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD).
„Na sastanku smo upoznali predstavnike Ministarstva o problemima nedostatne zaštite ne samo zaposlenika, već i zaštitara u centrima za socijalnu skrb. Zaštitari nemaju osnovna sredstva za rad sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti te ih se tretira kao čuvare. U stalnom su kontaktu s potencijalno opasnim korisnicima o kojima nemaju saznanja u pogledu nasilništva, osuđivanosti i sl. Ono što posebno zabrinjava je činjenica da je u centrima za socijalnu skrb zaposleno više od 50 posto žena, koje obavljaju posao zaštitara i pri tome su svakodnevno izložene verbalnim i fizičkim napadima, odnosno ozbiljnim prijetnjama. Uz to, nemaju osnovnih sredstava za rad: raspršivače, lisice ili oružje, čime su i same ugrožene. Poseban problem je nepoštivanje Zakona o privatnoj zaštiti u pogledu obavezne sigurnosne procjene te nepoštivanja odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi prema kojima je poslodavac dužan osigurati tehničku zaštitu (npr. alarmi, narukvice s alarmom, kamere, panik tipkalo, zvono, direktna telefonska linija i sl.). Dogovorili smo da resorno ministarstvo prikupi ugovore centara sa zaštitarskim tvrtkama kako bi se utvrdila razina ugovorene usluge, osigurala potrebna sredstva za rad te izradile sigurnosne procjene ustanova socijalne skrbi. Idući sastanak po ovoj temi trebali bi održati u roku od mjesec dana“, rekla je Jadranka Dimić, predsjednica SZDSSH-a.
U Sindikatu smatraju da je ugroženost zaposlenika izrazito visoka, pa su proveli anketiranje zaposlenika u sustavu, u pogledu procjene izloženosti zaposlenika napadima korisnika. „Posebno zabrinjava činjenica što smo nakon analize prikupljenih podataka s terena došli do brojke o 87 posto zaposlenika koji su izjavili da su barem jednom tijekom svog radnog vijeka bili izloženi fizičkom napadu ili ozbiljnoj prijetnji. Dakle radi se o visokorizičnom poslu, koji zahtjeva dužnu pažnju i mjere resornog ministarstva u pogledu zaštite zaposlenika“, smatra Dimić i navodi prijedloge za jačanje sigurnosti centara, a što su i izložili i predstavnicima Ministarstva. To su dostatna oprema zaštitara, direktna telefonska linija s lokalnom policijskom postajom, izrada sigurnosne procjene u ustanovama te edukacija zaštitara u pogledu komunikacije s potencijalno opasnim korisnicima. „Imamo zaštitare koji su nezaštićeni i kojima su osnovna sredstva rada kemijska i papir, pa ne vidimo način na koji bi oni mogli osigurati sigurnost zaposlenika. Štedi se na malim stavkama koje život znače!“, upozorava čelnica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi.
Sigurnosni protokol najveći problem
S druge strane tajnik Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti Nikola Sraka ističe kako je neprihvatljiva činjenica da se za zaštitu osoba koristi druga osoba kao ljudski štit. „Zaštitar u centru nije opremljen zaštitnim sredstvima. Ako je zaštitar nezaštićen, kako će zaštititi zaposlenike? Nikako ne smijemo smetnuti s uma činjenicu da su socijalni radnici stekli status službene osobe, a to traži puno više nego što trenutno dobivaju. Trenutno imamo zajednički problem i moramo ga zajedno rješavati. Sadašnjom razinom zaštite nitko nije zaštićen, niti zaposlenici CZSS-a, niti zaštitari koji bi ih trebali štititi, a u krajnjoj liniji niti sami korisnici centara. Ministarstvo će stoga istražiti mogućnosti i opcije te nas pozvati na drugi sastanak“, rekao je Sraka nakon sastanka.
Tajnik SZZD-a rješenje problema vidi u opremanju ljudi znanjem i tehnikom. „Tehnika je uvijek najbolje i najjeftinije rješenje“, mišljenja je Sraka koji najveći problem sigurnosti centara vidi u - sigurnosnom protokolu. Navodi banalni primjer: „U centar dođe osoba s nožem u džepu. Zašto bi takvu osobu trebalo pustiti u centar, makar joj i oduzeli taj nož. Treba osobu vratiti van i neka si naruči novi termin i dođe bez noža. No, takvo nešto moramo imati propisano sigurnosnim protokolom da bi bilo ostvarivo. Imamo dovoljno indicija za poduzimanje mjera. Imamo dvoje mrtvih iz 2019., a u zadnje vrijeme intenzivirali su se napadi na socijalne radnike. Potrebno je izraditi i provoditi sigurnosne protokole kako bi zaštitili radnike u centrima.“
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike: Do sada nije tražena dodatna razina sigurnosti
Iz Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kažu da su prepoznajući potrebu zaštite sigurnosti radnika i korisnika centara za socijalnu skrb još u srpnju 2019. godine uputili preporuku svim centrima za socijalnu skrb o osiguravanju tehničke i tjelesne zaštite u centrima za socijalnu skrb kako bi se sigurnost u centrima podigla na najvišu moguću razinu te zaštitili radnici, objekti i imovina.
“Do konca 2019. godine na razini cijele RH osigurana je i provedena mjera tehničko-tjelesne zaštite svih centara za socijalnu skrb i njihovih podružnica (tada 81 CZSS i 56 podružnica). Za tu je svrhu Ministarstvo osiguralo i utrošilo iznos od 2.838.911,53 kn. Centrima koji djeluju na više lokacija omogućena je zaštita na svim lokacijama na kojima djeluju. Osim zaštitara u centrima za socijalnu skrb uglavnom postoji prolazni detektor metala (u kojem god prostoru je bila moguća ugradnja prolaznog detektora metala), a u manjim podružnicama gdje nje bila moguća ugradnja prolaznog detektora metala postoje ručni detektori metala. U značajnom broju centara za socijalnu skrb postoje obje vrste detektora”, kažu u Ministarstvu.
Od njih do sada nije tražena dodatna razina sigurnosti, dodaju, no planiraju, s obzirom na navode Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD), zatražiti od centara za socijalnu skrb očitovanje o tome koji je opseg usluge u centrima za socijalnu skrb ugovoren sa zaštitarskim tvrtkama. Na temelju dobivenih informacija izradit će se analiza razine usluga koju pružaju zaštitarske tvrtke i utvrditi postoji li potreba za osiguravanjem dodatne razine sigurnosti.
Također planiraju organizirati sastanak s Ministarstvom unutarnjih poslova s obzirom da je ono nadležno za tumačenje odredbi Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine, broj 16/20) kako bi se utvrdilo tijelo nadležno za procjenu sigurnosti na objektima, odnosno provođenje prosudbe ugroženosti i propisivanje sigurnosnih protokola s načinom upotrebe.
Dodaju i da je na radnom sastanku utvrđeno da zaposlenici u zaštitarskoj djelatnosti imaju određene teškoće s kojima se susreću u svom radu, a koje nisu u nadležnosti Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva.
Kronologija napada na centre socijalne skrbi
Podsjetimo, zaštitarka Matea Hušnjak je 8. travnja stala na put 26-godišnjem muškarcu koji se planirao obračunati s djelatnicima CZSS Ivanić-Grad, jer je smatrao da su mu djeca nepravedno izdvojena iz obitelji. Iako je taj dan napadač došao sa suprugom na konzultacije u Centar, u jednom trenutku dogodio mu se 'klik u glavi' i krenuo je u razbijački pohod. Vidjevši što se sprema, zaštitarka mu je prepriječila put, procijenivši da bi ovaj mogao nanijeti zlo socijalnoj radnici zaduženoj za njegov predmet. U hrvanju je muškarac razvalio metal detektor i inventar na ulazu u Centar, zaštitarka je dobila nekoliko masnica i ogrebotina, no napadač se srećom brzo primirio pa je incident prošao bez gorih posljedica. Srećom nije imao oružje uz sebe, a u smirivanju situacije do dolaska policije pomogla je napadačeva supruga. Taj dan mediji su reagirali pohvalivši zaštitarku na pribranoj i hrabroj reakciji, odnosno na požrtvovnosti na radnom mjestu, jer se svojim postupkom izložila mogućoj pogibelji.
Ne treba smetnuti s uma da se incident u Ivanić-Gradu zbio na dan pogreba djevojčice čija je smrt od roditeljske ruke izazvala traumu u društvu. U slučaju dvoipolgodišnjeg djeteta bilo je uključeno postupanje CZSS Nova Gradiška (jer je dijete prošle godine izuzeto iz brižne udomiteljske obitelji i vraćeno biološkim roditeljima od čijih je batina stradalo), pa su medijska buka i ogorčenje javnosti u slučaju djevojčice nerazumnim pojedincima bili okidač za obračunavanje sa socijalnim radnicima.
Osim u Ivanić-Gradu, zabilježen je incident i u Kaštelima gdje su napadnuti zaposlenici splitskog Centra za socijalnu skrb, a neugodnosti su doživjeli i radnici CZSS u Đakovu, gdje su još uvijek traumatizirani dvostrukim ubojstvom koje se zbilo u njihovoj zgradi u ljeto 2019. Tada je Andrija Drežnjak hicima iz pištolja ubio svoju socijalnu radnicu i skrbnicu Blaženku Poplašen, a teško ranio pravnika Centru Ivana Pavića, koji je kasnije podlegao ozljedama.
Nakon ubojstva u Đakovu centri za socijalnu skrb opremljeni su metal detektorima koji zaštitarima danas pomažu u nadzoru ulazaka osoba u zgrade centara, međutim tako postavljeni sustav kontrole nije garancija potpune sigurnosti jer se, koliko vidimo, sporadično događaju napadi na socijalne radnike u centrima ili na terenu. Količini napada kumovalo je javno prozivanje socijalnih radnika, no mora se znati da nasilje nije i ne može biti rješenje problema, posebno osjetljivih obiteljskih odnosa kojima obiluju spisi centara.
(Dražen Najman)