Povodom Dana zaštitara i blagdana svetog Mateja iz Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD) uputili su čestitku svim zaštitarkama i zaštitarima u RH. Uz to su objavili retrospektivu razvoja zaštite i zaštitarstva u Hrvatskoj, s pogledom u ne tako davnu prošlost. Čestitku i retrospektivu objavljujemo u cijelosti.
"Poštovani radnici u zaštitarstvu i sigurnosti, danas je Dan zaštitara. Povodom vašeg dana donosimo kratku retrospektivu razvoja zaštite u Hrvatskoj, od portirnice do privatnog zaštitarstva.
Kada govorimo o povijesti zaštitarstva u Hrvatskoj, često se stječe dojam da je privatna zaštita nastala početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, nije.
Devedesete su prije svega donijele promjenu vlasništva i tržišnog modela, dok korijene organizirane zaštite možemo pratiti puno dalje u prošlost.
1892./1893. – Franckova porta
Jedan od prvih konkretnih tragova koje možemo pratiti nalazi se u zagrebačkoj tvornici Franck. Već projekt iz 1892. prikazuje stambenu zgradu za radnike uz glavni ulaz s portirnicom, a tvornica počinje raditi 1893. godine.
Porta nije bila zaštitarska služba u današnjem smislu, ali predstavlja ono iz čega će se kasnije razvijati tvorničko čuvanje: kontrolu ulaska i izlaska ljudi i robe te zaštitu privatne industrijske imovine.
1935. – Mačekova garda i Hrvatska seljačka zaštita
Druga zanimljiva etapa nije gospodarska nego politička. Godine 1935. u Zagrebu nastaje prvi nenaoružani odred poznat kao Mačekova garda, iz kojeg se razvija Hrvatska seljačka zaštita, a u gradovima i Građanska zaštita. Bile su to organizirane zaštitne formacije HSS-a za zaštitu skupova, a nakon 1939. dio sustava dobiva i funkciju pomoćne policije. U političkim sukobima protivnici su ih nazivali i „Mačekovim batinašima“.
To još uvijek nije zaštitarstvo kao gospodarska djelatnost, ali pokazuje razvoj organiziranih civilnih struktura za zaštitu ljudi, prostora i događaja.
1951. – Sigurnost Zagreb
Prava prekretnica za ono što danas prepoznajemo kao zaštitarsku djelatnost dolazi 1951.
U Zagrebu se osniva Sigurnost, pravni prethodnik današnje Zaštite-Zagreb. Počinje s tridesetak radnika koji obavljaju preventivne noćne obilaske trgovina, kina, manjih pogona i radnji.
Najvažnije je nešto drugo: ti ljudi više ne čuvaju samo poduzeće u kojem su zaposleni. Posebna organizacija pruža uslugu zaštite drugim korisnicima.
Po modelu zagrebačke Sigurnosti poslije nastaju slične organizacije u Osijeku, Rijeci, Bjelovaru, Splitu i drugim gradovima.
Sigurnost i FIT – dva modela zaštite
Paralelno sa Sigurnostima razvijaju se vlastite službe velikih poduzeća – fizička i tehnička zaštita (FIT).
Tako se još desetljećima prije današnjeg Zakona o privatnoj zaštiti stvaraju dva modela koja u osnovi poznajemo i danas: Sigurnost – vanjska organizacija koja drugome pruža uslugu zaštite, te FIT, vlastita unutarnja služba poduzeća koja štiti svoje ljude, objekte i imovinu.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća zaštita više nije samo čovjek na porti. Razvijaju se tjelesna zaštita, tehnički sustavi, protupožarna zaštita, ophodnje i nadzorni centri.
Drugim riječima, kada Hrvatska ulazi u devedesete godine, ona već ima razvijenu zaštitarsku infrastrukturu, kadar i desetljeća iskustva.
Od 1990. – privatno zaštitarstvo
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća razvoj kreće u dva smjera. Prvi model je privatizacija i preuzimanje postojećih Sigurnosti. Stare društvene zaštitarske organizacije prolaze pretvorbu, a vlasništvo postupno prelazi na privatne osobe.
U Rijeci se iz stare Sigurnosti razvija Protect. Gino Pastorčić dokumentirano je suvlasnik i član uprave Protecta od 1992. godine, dok izvori za to razdoblje navode oko 200 zaposlenih. U Zagrebu Sigurnost također prolazi pretvorbu, a Damir Ruk od 1993. postaje direktor i suvlasnik Zaštite-Zagreb.
Drugi model je u osnivanju novih privatnih zaštitarskih tvrtki
Prema Hrvatskoj gospodarskoj komori, Nediljko Miletić 1990. osniva 007 Miletić, koju HGK navodi kao prvu privatnu legalnu zaštitarsku tvrtku u Hrvatskoj.
Dakle, privatno zaštitarstvo u Hrvatskoj možemo dokumentirano pratiti već od 1990. godine.
Nakon njega dolaze nove privatne tvrtke poput Sokol Šafranića i Tigar-Cikatića. One ulaze na tržište koje već postoji, ali ga organiziraju prema novom privatnom i tržišnom modelu.
I tu zapravo dolazimo do ključnog zaključka.
Privatno zaštitarstvo devedesetih godina nije nastalo na praznom prostoru. Iza njega su već postojali portiri i tvornički čuvari, organizirane zaštitne strukture, Sigurnosti, FIT službe, tehnička zaštita, tisuće radnika i postojeći poslovi.
Velik dio poslova koje su ljudi u zaštiti obavljali tada postoji i danas. Promijenili su se vlasnički odnosi, organizacija tržišta i zakonski okvir u kojem se ti poslovi obavljaju.
Devedesete nisu početak zaštite. One su trenutak u kojem se postojeći sustav zaštite počinje pretvarati u privatnu gospodarsku djelatnost. Od Franckove porte do današnjeg zaštitara prošlo je više od jednog stoljeća – ali potreba je cijelo vrijeme ostala ista: zaštititi čovjeka, prostor i imovinu."