Dana 21. rujna obilježavamo Dan zaštitara i blagdan svetog Mateja, zaštitnika onih koji predano rade na očuvanju naše sigurnosti. Ovaj dan prilika je da iskažemo zahvalnost i poštovanje svima koji su posvećeni ovoj iznimno važnoj profesiji. Ujedno, to je i idealan trenutak da se osvrnemo na nastanak i razvoj zaštitarstva u Hrvatskoj – od puke potrebe do priznate profesije.
Potreba za zaštitom osoba i imovine stara je koliko i civilizacija sama. Kroz povijest su se mijenjali oblici i metode zaštite, no imperativ sigurnosti ostajao je konstantan. U Hrvatskoj, pojam i djelatnost zaštitarstva doživjeli su značajnu transformaciju, posebno u posljednjih tridesetak godina, prelazeći put od neformalnih praksi do strogo regulirane i priznate profesije. Razumijevanje nastanka i razvoja ove djelatnosti ključno je za percepciju njezine uloge u suvremenom društvu.
Prije formalnog uobličavanja u profesiju, zaštita je bila intuitivan odgovor na prijetnje. U početku su to bili pojedinci ili skupine koje su osiguravale red i mir unutar zajednica ili štitile posjede moćnika. Razvojem društva, urbanizacijom i jačanjem ekonomskih aktivnosti, potreba za organiziranijom zaštitom postajala je sve izraženija. U Hrvatskoj, termin "zaštitarstvo" kao naziv za specifičnu djelatnost nije se etablirao sam od sebe, već je proizašao iz logičnog jezičnog procesa. Riječ "zaštita" je temelj, iz koje proizlazi "zaštitar" – osoba koja obavlja poslove zaštite. Dodavanjem sufiksa "stvo", dobivamo apstraktni pojam koji obuhvaća cjelokupnost te djelatnosti, njezine procese, strukture i pravila. Ova jezična evolucija zrcali i društvenu, jer je formalizacija termina često pratila formalizaciju same djelatnosti.
Od tranzicije do moderne regulative
Devedesete godine prošlog stoljeća bile su prekretnica za Hrvatsku u mnogim segmentima, uključujući i područje sigurnosti. Raspadom bivšeg sustava i pojavom novih društvenih i ekonomskih odnosa, javila se sve veća potreba za privatnom zaštitom. Počeli su nicati brojni subjekti koji su nudili usluge osiguranja osoba i imovine, često bez jasne regulative i standarda. Upravo je ta početna faza, obilježena brzim razvojem i ponekad nedorečenošću, naglasila potrebu za sustavnim pristupom.
Ključni trenutak u formalizaciji zaštitarstva u Hrvatskoj bilo je donošenje Zakona o zaštiti osoba i imovine 1996. godine. Ovaj je zakon prvi put jasno definirao tko se i pod kojim uvjetima može baviti zaštitarskom djelatnošću, postavio standarde za obuku, opremu i ponašanje zaštitara te regulirao njihova prava i obveze. Time je zaštitarstvo prestalo biti marginalna djelatnost i postalo punopravna profesija, s jasnim zakonskim okvirom.
Od tada, djelatnost zaštitarstva u Hrvatskoj prošla je kroz daljnje faze razvoja i unaprjeđenja. Modernizacija tehnologije, poput sustava videonadzora, alarmnih sustava i GPS praćenja, značajno je utjecala na efikasnost i spektar usluga koje zaštitarske tvrtke nude. Danas, hrvatsko zaštitarstvo obuhvaća širok spektar usluga, od fizičke zaštite, preko tehničke zaštite, pa sve do prijevoza novca i vrijednosti. Stalnim usavršavanjem i prilagodbom novim sigurnosnim izazovima, poput kibernetičkih prijetnji ili masovnih okupljanja, zaštitari su postali nezaobilazni dio cjelokupnog sigurnosnog sustava zemlje, nadopunjujući rad državnih sigurnosnih službi.
Razvoj zaštitarstva u Hrvatskoj paradigmatski je primjer kako se društvena potreba transformira u priznatu profesiju, reguliranu zakonom i standardima. Od početnih, često ad hoc rješenja, do sofisticirane industrije koja zapošljava tisuće ljudi i koristi napredne tehnologije, zaštitarstvo je prešlo dug put. Njegova uloga u osiguravanju stabilnosti, mira i sigurnosti građana i poduzeća je neprocjenjiva. U budućnosti, s obzirom na sve kompleksnije sigurnosne izazove, daljnja profesionalizacija, edukacija i tehnološka unaprjeđenja bit će ključni za održavanje visokih standarda i nastavak uspješnog djelovanja zaštitarske djelatnosti u Hrvatskoj. Stoga, na Dan zaštitara i blagdan svetog Mateja, prisjetimo se važnosti ove profesije i zahvalimo svima koji svakodnevno pridonose našoj sigurnosti. (Eugen Antić)