Eugen Antić
Nasilni prosvjedi i pljačke u Francuskoj ponovno su otvorili pitanje uloge privatne zaštite u kriznim situacijama. Uz policiju i druge javne službe, zaštitari su među onima koji moraju štititi ljude, poslovne prostore i imovinu. No, treba li privatna zaštita reagirati tek kada kriza počne ili mora biti aktivnije uključena u pripremu za takve događaje?
Nasilje, vandalizam i pljačke tijekom prosvjeda u Francuskoj pokazali su koliko se brzo sigurnosna situacija može promijeniti. Trgovci su pojačavali zaštitu, angažirali dodatne zaštitare, osiguravali izloge i u pojedinim slučajevima zatvarali prodavaonice. Istodobno se na europskoj razini sve više govori o potrebi bolje suradnje javnog i privatnog sigurnosnog sektora te pripreme za krize prije nego što one eskaliraju.
Francuska: od prosvjeda do pljački i nasilja
Događaji u Francuskoj sredinom listopada 2026. ponovno su skrenuli pozornost na sigurnosne izazove s kojima se suočavaju europski gradovi. Prosvjedi održani 17. listopada bili su popraćeni nasiljem, vandalizmom i pljačkama u više gradova, među kojima su Pariz, Lyon, Marseille, Bordeaux i Toulouse. Dok je velika većina sudionika mirno izražavala svoje stavove, radikalne skupine unutar mase sukobljavale su se s policijom te koordinirano napadale trgovine, javne ustanove i privatnu imovinu. Francuski ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez procijenio je da je na prosvjedima diljem zemlje sudjelovalo oko 550.000 ljudi, dok su organizatori navodili brojku od 800.000. U pojedinim dijelovima gradova sigurnosne su se snage suočavale s ozbiljnim poteškoćama u održavanju javnog reda, a posljedice nereda izravno su osjetili brojni poduzetnici.
U Parizu su među najteže pogođenim objektima bile trgovine u samom središtu grada, uključujući luksuzne prodavaonice čiji su izlozi i zaštitne rešetke bili teško oštećeni ili nasilno probijeni. Slični prizori zabilježeni su i u drugim urbanim središtima. Ovo nasilje nije predstavljalo samo problem za policiju, već i izravan sigurnosni rizik za zaposlenike, vlasnike lokala, zaštitare i sve građane koji su se zatekli u ugroženim zonama.
Trgovci pojačavaju zaštitu prije novih prosvjeda
Nakon prvog vala nasilja, poslovni su subjekti počeli poduzimati opsežne mjere zaštite uoči novih okupljanja najavljenih za 24. listopada. Umjesto da čekaju eventualno ponavljanje incidenata, trgovci su unaprijed osiguravali poslovne prostore, pojačavali fizičku zaštitu i radili procjene o privremenom zatvaranju prodavaonica. Prema izvještavanju Reutersa, brojne poznate trgovačke marke u Francuskoj poduzele su izvanredne mjere kako bi zaštitile svoje objekte – od luksuznih modnih kuća do velikih međunarodnih trgovačkih lanaca, mnogi su u potpunosti zatvorili vrata, dok su drugi postavili drvene i metalne oplate na izloge.
Francuske su vlasti istodobno na ulice poslale znatno opsežniju sigurnosnu operaciju s približno 70.000 policajaca i pripadnika žandarmerije. Takav angažman jasno pokazuje razmjere izazova koji nastaju kada se javni skupovi pretvore u sigurnosno rizične događaje. Za sektor privatne zaštite ključna je upravo ova promjena u pristupu poslodavaca: umjesto panične reakcije u trenutku eskalacije, fokus se prebacuje na preventivno planiranje. To uključuje ranu izradu procjene rizika, operativno planiranje potrebnog broja ljudstva, provjeru tehničkih prepreka te definiranje jasnih postupaka u slučaju najgoreg scenarija.
Zaštitari nisu samo dodatni par očiju
Francuski događaji ponovno su potvrdili da zaštitari u kriznim zonama djeluju u izrazito dinamičnom okruženju gdje ugroza brzo nadilazi same granice štićenog objekta. Objekt koji je u normalnim okolnostima potpuno siguran, u nekoliko minuta može postati epicentar uličnog nasilja. U takvim uvjetima važno je naglasiti da privatna zaštita nije i ne može biti zamjena za policiju. Suzbijanje nasilnih skupina i uspostava javnog reda i mira ostaju u isključivoj nadležnosti javnih snaga sigurnosti.
Uloga zaštitara striktno je određena zakonskim ovlastima i ugovornim obvezama. Ona se u kriznim trenucima primarno odnosi na pasivnu obranu objekta, pravodobno uočavanje prijetnji, alarmiranje policije te provođenje protokola za sigurnu evakuaciju zaposlenika i klijenata. Zato se pitanje sigurnosti ne može svesti samo na broj angažiranih ljudi na ulazu. Ključni faktori postaju stručnost, psihološka spremnost za rad pod ekstremnim stresom, poznavanje arhitekture objekta te korištenje modernih tehnologija – poput sustava ranog uzbunjivanja koji prate kretanje prosvjednih skupina u realnom vremenu i omogućuju pravodobno zatvaranje objekta prije nego što masa stigne do vrata.
Europski sektor traži bolju pripremu za krize
Šira rasprava o ulozi privatne zaštite odvija se i na europskoj razini. Predstavnici nacionalnih udruga privatne zaštite okupili su se 15. i 16. listopada na godišnjoj skupštini Konfederacije europskih sigurnosnih službi (CoESS) na Malti. Jedna od važnih tema bila je otpornost Europe na sigurnosne prijetnje i potreba učinkovitije suradnje javnog i privatnog sektora. Prema podacima koje navodi Kinexio, europski sektor privatne zaštite obuhvaća približno dva milijuna stručnjaka.
Takav ljudski i organizacijski kapacitet može imati važnu ulogu u zaštiti poslovnih prostora, prometnih čvorišta, objekata kritične infrastrukture i drugih lokacija koje su izložene različitim rizicima. CoESS zagovara snažnija operativna partnerstva, bolju razmjenu informacija i kvalitetnije povezivanje javnih tijela s privatnim sigurnosnim organizacijama. Pritom nije riječ samo o reagiranju nakon incidenta. Naglasak je i na pripremi koja prethodi krizi: utvrđivanju odgovornosti, izradi planova, zajedničkim vježbama i provjeri funkcioniraju li dogovoreni postupci u stvarnim uvjetima. Slične su teme razmatrane i na konferenciji Critical Infrastructure Protection and Resilience Europe, održanoj u Bruxellesu 21. listopada.
U fokusu su bili zaštita kritične infrastrukture, spremnost na krize i uočeni nedostaci u postojećim sustavima suradnje. Iako konferencija nije bila posvećena isključivo prosvjedima u Francuskoj, njezine su poruke izravno povezane s pitanjem kako unaprijed pripremiti sustav za događaje koji mogu ugroziti ljude, poslovanje i funkcioniranje vitalnih objekata.
Od naknadne reakcije prema preventivnom djelovanju
Francusko iskustvo otvara pitanje koje nadilazi jedan događaj ili jednu državu: kada bi privatna zaštita trebala biti uključena u pripremu za sigurnosnu krizu? Ako se dodatni zaštitari angažiraju tek nakon što dođe do nasilja, ključni dio preventivnih mogućnosti već je izgubljen. S druge strane, proaktivna i kvalitetna priprema omogućuje da se unaprijed precizno odrede ranjive točke objekta, osiguraju dodatni resursi i uspostavi brza komunikacija između zaštitara, uprave, policije i drugih hitnih službi.
Takav pristup podrazumijeva i posve realnu procjenu operativnih mogućnosti privatne zaštite. Od zaštitara se ne može i ne smije očekivati da preuzimaju policijske zadaće ili se izlažu nerazmjernom riziku. Na to je, uostalom, nakon nereda upozorila i Francuska federacija privatne zaštite (FFSP), istaknuvši da su privatni zaštitari i sami postali mete napada dok su radili na prvoj crti štićenih lokacija. Njihova vlastita sigurnost mora biti integrirani dio svakog kriznog plana, a postupanje u izvanrednim uvjetima usklađeno sa zakonskim ovlastima, stručnim osposobljavanjem i raspoloživom opremom.
Za poslovne subjekte to znači da plan zaštite više ne smije biti samo mrtvo slovo na papiru stvoreno za ispunjavanje forme. On mora postati operativan, jasan svakom zaposleniku i redovito provjeravan kroz simulacijske vježbe i analize prijetnji.
Sigurnost se gradi prije nego što nastane kriza
Nasilni prosvjedi u Francuskoj zorno su pokazali koliko se brzo svakodnevno poslovanje može naći pod pritiskom ozbiljnih sigurnosnih ugroza. Hitne mjere poput naknadnog pojačavanja straže, barikadiranja izloga i zatvaranja prodavaonica nužni su potezi kada rizik eksplodira, ali dugoročna otpornost sustava zahtijeva mnogo više od refleksne reakcije u zadnji čas. Europska rasprava sve se snažnije usmjerava prema ranom uključivanju privatne zaštite u planiranje sigurnosti, boljoj razmjeni informacija i jasnijoj suradnji s javnim službama. Takav integrirani model ne briše granice između policijskih i privatnih ovlasti, već osigurava da svaki kotačić u sustavu točno zna svoju ulogu i bude spreman izvršiti je u pravom trenutku.
Zaštitari su u pravilu prvi koji primjećuju da se stanje u okruženju štićenog objekta mijenja, zbog čega ne smiju ostati prepušteni sami sebi kada se uobičajena smjena pretvori u kriznu zonu. Njihova stručnost, sigurnost i pravodobna informiranost temelj su na kojem počiva ukupna sigurnost ljudi i imovine.
Više o ovoj temi pročitajte u izvornoj analizi na stranicama Kinexio: Europe’s riots put private security on the frontline - https://kinexio.io/resource/europes-riots-put-private- security-on-the-frontline/
Photo by Pierre-Louis Mièze on Unsplash