Eugen Antić
Sede Vacante – razdoblje bez pape – donosi poseban intenzitet u Vatikanu i svijetu. Pogledi su uprti u sve aspekte života Svetog Grada, a osobito u one nevidljive, ali ključne: ljude koji čuvaju sigurnost crkvenih vođa i institucija. Među njima su uvijek prisutni tjelohranitelji. Ova specifična profesija oduvijek je intrigirala javnost, a sada me je, porastom medijske prisutnosti, podsjetila na neke rasprave po društvenim mrežama, posebno onih mlađih, o tome kako stariji nisu prikladni za poslove privatne i javne sigurnosti.
Jedan od povoda mojem razmišljanju o toj temi bio je prisjećanje na Camilla Cibina, legendarnog tjelohranitelja koji je služio šest papa tijekom svoje duge karijere, a kojeg se baš u ovo vrijeme vrijedi prisjetiti. Njegova predanost i diskrecija priskrbile su mu nadimak "Papin anđeo čuvar". Cibin, rođen 1926. u malom selu u sjevernoj Italiji, pridružio se Vatikanskoj policiji sa samo 21 godinom. Proveo je nevjerojatnih 58 godina u službi, od kojih više od 40 godina kao inspektor-general Žandarmerije Vatikana. Tijekom svoje karijere, najpoznatiji je po tome što je spriječio dva atentata na papu Ivana Pavla II., pokazujući iznimnu pribranost i profesionalizam. Umirovljen je 2006. godine, u dobi od 80 godina, a njegova priča završila je 2009. godine, kada je preminuo u 83. godini života, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u povijesti sigurnosnih službi.
Mit o ulozi starijih u sigurnosnim poslovima
Danas se često susrećemo s predrasudom da je za poslove sigurnosti najvažnija mladost i fizička snaga. To je stereotip koji mnogi mladi ljudi njeguju, smatrajući kako se stariji profesionalci, zbog fizičkih ograničenja koja dolaze s godinama, ne mogu nositi s izazovima ove profesije. No, sigurnosni poslovi nisu „snagatorski“, već poslovi koji zahtijevaju inteligenciju, prilagodljivost i iskustvo.
Iskusni profesionalci, poput Cibina, razumiju suptilnosti ljudskog ponašanja, protokole, zakone i etiku na način koji mladima možda nedostaje. Oni znaju kako riješiti potencijalno opasne situacije bez upotrebe sile, koristeći moć analize, komunikacije i brzog donošenja odluka. Ova logika vrijedi ne samo za visoku sigurnost crkvenih vođa, već i za sve sektore sigurnosti, od privatnih sigurnosnih službi do javnih sigurnosnih službi.
Predrasude i stvarnost
Podcjenjivanje starijih profesionalaca kroz stereotipe često proizlazi iz nerazumijevanja njihove stvarne uloge. Mladi, premda puni energije, često nedovoljno cijene mudrost koja dolazi s iskustvom. Istovremeno, stariji zaposlenici, unatoč svojim fizičkim ograničenjima, donose bogatstvo znanja i pronicljivosti koje nisu uvijek vidljive na površini.
Sigurnosni poslovi su poput šaha: svaka akcija mora biti promišljena. Za uspjeh u ovoj profesiji potrebno je znanje o ljudima, zakonima i protokolima, a fizička spremnost je samo dio te matematičke jednadžbe. To vrijedi za sve aspekte sigurnosnih poslova, od privatnih zaštitarskih službi do državnih sigurnosnih službi.
Iskustvo je najvrjedniji vodič
Živimo u svijetu koji cijeni mladost, ali stariji zaposlenici donose stabilnost i perspektivu koje ne možemo ignorirati. Cibin je savršen primjer toga. Njegova duga karijera nije bila obilježena snagom mišića, već snagom uma. Kada je suočen s kaotičnim situacijama, njegova reakcija nije bila instinktivna, već promišljena, temeljeći se na godinama iskustva i dubokom razumijevanju situacije.
U javnim i privatnim sigurnosnim službama slična je priča: iskustvo je ključni faktor u predviđanju i sprječavanju prijetnji. To nije samo posao fizičke reakcije, već i strateškog promišljanja i prevencije.
Predrasude prema starijim profesionalcima u sigurnosnim poslovima ograničavaju nas kao društvo. Sigurnosni poslovi nisu samo poslovi fizičke snage – to su poslovi u kojima um doista caruje, dok snaga klade valja. Umjesto da starije kolege gledamo kao slabe karike, trebamo ih smatrati stupovima mudrosti i sigurnosti. Oni nisu samo čuvari sigurnosti, već i ključni nositelji odgovornosti i povjerenja.
Na kraju, vrijedi se zapitati: koliko često i sami podliježemo stereotipima o starijima? Preispitivanjem vlastitih predrasuda možemo otkriti vrijednosti i potencijal koji iskustvo donosi, ne samo u sigurnosnim poslovima, već i u svim aspektima društva.
I na kraju, vrijedi ponoviti: Um caruje, a snaga klade valja.