Blaženka Musulin
Odvjetnica / Attorney at law
https://www.odvjetnicki-ured-musulin.hr/
Što kada biciklist na nogostupu naleti na pješaka? Kakav se postupak pokreće i imali je pješak pravo od vozača bicikla tražiti naknadu za ozljedu i bolovanje na kojem je bio više od 30 dana.
Sukladno članku 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; u nastavku ZOSPC), vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Novčanom kaznom kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.
Člankom 45 stavak 1 ZOSPC, propisano je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.
Dakle biciklist koji se kreće nogostupom, a kojim se kreću i pješaci trebao obratiti dužnu pažnju kako ne bi naletio na pješaka.
Ako je pješak zadobio teške tjelesne ozljede radi čega se pokreće kazneni postupak protiv osumnjičenika, odnosno poduzimaju se radnje nakon kojih se vodi kazneni postupak.
Ako se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi Općinsko državno odvjetništvo podiže optužnicu protiv vozača bicikla, radi kaznenog djela iz Kaznenog zakona kojim je propisano da sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako je kazneno djelo počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
Ako se biciklist predmetnog dana kretao biciklom po nogostupu, prekršio je članak 112 ZOSPC koji propisuje da su se vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom, a ako ona ne postoji, dužni su se kretati što bliže desnom rubu kolnika.
Pješak koji u takvom događaju zadobije tjelesne ozljede ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete, zbog povrede prava osobnosti, pa kao oštećeni ima pravo potraživati naknadu štete od vozača bicikla koji je odgovoran za predmetnu nesreću.
Ozlijeđena osoba može već u tijeku kaznenog postupka postaviti imovinskopravni zahtjev, ali taj zahtjev može ostvariti i u građanskoj parnici. Sukladno članku 153 Zakona o kaznenom postupku, imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela raspravit će se na prijedlog oštećenika u kaznenom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak.
Oštećeni pješak ima pravo tužbom pokrenuti postupak protiv vozača bicikla, pred nadležnim sudom ako vozač bicikla odbije platiti odštetu ili se ne suglase o visini. Sukladno članku 12 stavak 3 Zakona o parničnom postupku, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Pravo na odštetu
Oštećena osoba ima pravo potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete za povredu prava osobnosti iz članka 19 Zakona o obveznim odnosima, pa ozlijeđeni pješak ima pravo potraživati naknadu štete po kriteriju pretrpljenih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica, naruženja (npr. ožiljak koji je zaostao zbog operacije) te tuđe pomoći i njege. Visina odštete ovisi o težini ozljede i duljini liječenja, a osobito o činjenici da li su zaostale kakve posljedice nakon predmetnog ozljeđivanja.
Naime kad sudionik u prometu zadobije tjelesne ozljede radi kojih zatraži liječničku pomoć, zbog bolova koje trpi koristi analgetike kroz duži vremenski period, a zbog straha od ponovnog ozljeđivanja i brige za ishod liječenja trpi strah i provodi daljnje liječenje ili čak liječenje po psihijatru, sve to utječe na visinu odštete koju ima pravo dobiti.
Pa iako je ozlijeđeni pješak proveo liječenje, te se pridržavao svih naputaka liječnika, ako su zaostale trajne posljedice koje su dovele su do umanjenja opće, životne i radne sposobnosti za određeni postotak i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, tada je pravo na odštetu veće, donosno ozlijeđena osoba ima pravo dobiti veću odštetu.
Prilikom odlučivanja o visini štete koja ozlijeđenom pripada potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva radi odmjere iznosa pravične novčane naknade potrebno je osim opsega ozljeda koje je ozlijeđeni pješak zadobio u predmetnoj nesreći uzeti u obzir i činjenicu da je Vrhovni sud na sjednici građanskog odjela 2020.g. donio pravno shvaćanje kojim je za 50% povećao novčane iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade, tkz Nove orijentacijske kriterije VSRH koji utječu na visinu odštete.