Prizor razaranja nakon uragana Irma, koji je pogodio Antigvu i Barbudu u karipskoj regiji 2017. godine.
Fotografija UN-a/Rick Bajornas
Kako se zemlje suočavaju sa sve većim računima za prirodne opasnosti, stvarni trošak katastrofa zapravo je deset puta veći od prethodno procijenjenog, s dalekosežnim posljedicama u zdravstvu, stanovanju, obrazovanju i zapošljavanju, prema izvješću koje je u utorak objavila UN-ova agencija za smanjenje rizika od katastrofa, UNDRR.
Dok trenutne procjene sugeriraju da globalni ekonomski utjecaj prirodnih izvanrednih situacija - poput potresa, klizišta i poplava - iznosi oko 200 milijardi dolara godišnje, ta brojka predstavlja „samo djelić stvarnih troškova“, rekla je Jenty Kirsch-Wood, voditeljica globalne analize rizika za UNDRR.
Pravi trošak je bliži 2,3 bilijuna dolara, dodala je, upozoravajući da svijet „kronično podcjenjuje i nedovoljno mjeri utjecaj katastrofa“ na napredak održivog razvoja.
Katastrofalne poplave
Osoba rođena 1990. ima 63 posto šanse da u svom životu doživi katastrofalnu poplavu koja se događa jednom u stoljeću. Za dijete rođeno 2025. ta vjerojatnost raste na 86 posto.
„Ti događaji utječu na sve nas“, rekla je Kirsch-Wood. Trošak ekstremnih vremenskih uvjeta ne mjeri se samo uništenom infrastrukturom, već i izgubljenim godinama zdravlja, obrazovanja i prilika.
Neodrživi humanitarni odgovor
Zdravstvena skrb, obrazovanje i zapošljavanje sve su više poremećeni izvanrednim situacijama, što dovodi do većeg nacionalnog duga i sporijeg oporavka – posebno u već ranjivim zemljama.
To je pridonijelo „neodrživom i nepodnošljivom humanitarnom odgovoru“, dodala je Kirsch-Wood, dok se nacije bore sa sve češćim i težim klimatskim šokovima.
Prema UNDRR-u, financijski gubici od katastrofa udvostručili su se u posljednja dva desetljeća. Novo izvješće agencije opisuje kako međunarodna zajednica može surađivati kako bi ostvarila održiva ulaganja koja grade otpornost na buduće katastrofe i smanjuju pritisak na javne financije.
Većina štete uzrokovane klimatskim događajima može se spriječiti, naglasila je Kirsch-Wood. Izazov koji je pred nama, rekla je, jest „bolje uskladiti naše sustave financiranja“ i „koristiti javna i privatna ulaganja kako bismo osigurali optimalno smanjenje tereta za vlade“.
Gotovo 240 milijuna ljudi interno je raseljeno zbog katastrofa između 2014. i 2023. godine.
Kina i Filipini prijavili su preko 40 milijuna raseljenih osoba, dok su Indija, Bangladeš i Pakistan zabilježili brojke u rasponu od 10 do 30 milijuna. Visoki troškovi povezani s klimatskim događajima – i dug koji oni stvaraju – nesrazmjerno utječu na zemlje u razvoju i ranjivo stanovništvo.
Ranjivi najteže pogođeni
U 2023. godini Sjeverna Amerika zabilježila je 69,57 milijardi dolara izravnih gubitaka povezanih s katastrofama – više od bilo koje druge regije – ali to je iznosilo samo 0,23 posto njezina bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Nasuprot tome, Mikronezija je pretrpjela samo 4,3 milijarde dolara gubitaka, ali to je predstavljalo zapanjujućih 46,1 posto njezina BDP-a.
Izvješće UNDRR-a „pokazuje zapanjujuće gubitke koje su današnje katastrofe nanijele, a koje su najteže pogodile ranjive ljude... i pokazuje da će, na našoj trenutnoj putanji, troškovi nastaviti rasti kako se klimatska kriza pogoršava“, rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres.
„Ali također ilustrira da, poticanjem i održavanjem ulaganja u smanjenje i sprječavanje rizika od katastrofa, možemo usporiti taj trend i ostvariti ekonomske koristi – spašavajući živote i sredstva za život, a istovremeno potičući rast i prosperitet kako bismo pomogli u postizanju naših Ciljeva održivog razvoja.“
Uloga privatnog sektora
Dokazani alati – poput infrastrukture za zaštitu od poplava i sustava ranog upozorenja – mogu pomoći najteže pogođenim zemljama da obuzdaju rastuće troškove katastrofa povezanih s klimom. Povećana ulaganja u smanjenje rizika i otpornost mogu preokrenuti trenutne trendove, rekao je čelnik UNDRR-a, posebni predstavnik Kamal Kishore, navodeći primjer zaštite od poplavnih rijeka.
„Kada zajednice na obalama rijeka imaju pristup znanstvenim alatima za planiranje korištenja zemljišta, resursima za izgradnju sustava zaštite od poplava i sustavima ranog upozoravanja, one ne samo da smanjuju štete i gubitke od poplava, već i stvaraju uvjete za prosperitet i održivi rast u svojim zajednicama“, rekao je.
Privatni sektor, naglasio je UNDRR, također mora angažirati kako bi „popunio prazninu u zaštiti koja mnoge zemlje ostavlja u sve goroj spirali ponovljenih katastrofa.“