U Venezueli, jednoj od najnasilnijih zemalja na svijetu, naoružana pratnja dugo je bila štit od otmice ili (još gore) od likvidacija, dok je danas sve više prikaz statusa venecuelske elite.
U dobrostojećim četvrtima glavnog grada, konvoji s dva automobila, oklopnih 4X4 bez registarskih oznaka zanemaruju ograničenja brzine i crvene semafore. Voze cik-cak kroz promet treštećim sirenama i treperavim crvenim i plavim svjetlima, gotovo kao policijska flota, čest su prizor u Venezueli. Neki su konvoji popraćeni motociklom za brzi bijeg, ako je potrebno. Tko je dragocjeni teret? Članovi venecuelske visoke klase s novcem - javni dužnosnici ili poduzetnici, posebice oni koji se kolokvijalno nazivaju "enchufados" (priključeni) zbog svojih profitabilnih poslovnih poslova, često nezakonitih s vladom.
Potreba za statusom
Venezuela je među prvih sedam najnasilnijih zemalja svijeta, prema izvješću Svjetske banke temeljenom na podacima iz 2018. godine. Prošle godine, kriminalci su počinili 8,5 ubojstava svaki dan, prema venecuelskom Opservatoriju za nasilje, nevladinoj organizaciji. No stopa ubojstava polako opada, s visokih 63,3 "namjernih ubojstava" na 100.000 ljudi u 2014. na 36,7 na 100.000 u 2018., prema podacima Svjetske banke. Otmice koje su bile jedan od glavnih uzroka 'poslovne eksplozije' privatnih zaštitara i oklopnih konvoja (prije nekih osam godina) također su trenutno u opadanju, djelomično zbog oštrije policijske i vojne akcije protiv kriminalnih bandi. A u zemlji u kojoj je nasilje postalo dio života, "tjelohranitelj danas predstavlja manju potrebu za sigurnošću, a više potrebu za statusom", rekao je kriminolog Javier Gorrino za AFP. "Što više stražara imate, to je viša vaša gospodarska i politička razina".
Tjelohranitelji kao nosači torbi
Ispred restorana i trgovačkih centara uobičajeno je vidjeti desetke tjelohranitelja koji čekaju pored automobila svojih šefova. Neki prate svoje klijente do trgovina ili frizera, čak nose i torbe. Budući da je civilima zakonski zabranjeno nošenje vatrenog oružja od 2019. godine, rastuća sigurnosna trgovina blagodat je za policiju i vojnike koji rade skraćeno radno vrijeme kao tjelohranitelji, koristeći svoje službene pištolje - što je legalno. Oni mogu zaraditi "šest, sedam puta veću plaću", smatra Gorrino.
U dobi od 21 godine, Angel Pinto ostavio je iza sebe bolničarsku karijeru kako bi postao tjelohranitelj. "Dolazim iz obitelji policajaca", rekao je za AFP i stoga se "osjećao ugodno" s tranzicijom koja je uglavnom omogućila "da zaradi više".
Sarkis Sako, instruktor koji već 14 godina radi u privatnom osiguranju, rekao je da tjelohranitelj može zaraditi između 300 i 500 dolara mjesečno, u usporedbi s početničkom policijskom plaćom od oko 114 dolara. Za tu privilegiju, tjelohranitelj "mora biti spreman dati svoj život za svog klijenta", rekao je Sako, koji predaje borbu prsa o prsa, gađanje metama i druge vještine. Osnovna služba zaštite, s dva tjelohranitelja, koštat će klijenta oko 3.000 dolara mjesečno, rekao je Sako, u zemlji u kojoj tri od četiri osobe žive u krajnjem siromaštvu. Službena minimalna plaća u Venezueli iznosi oko 30 dolara mjesečno, piše portal france24.com.