Modernizacija oružanih snaga u regiji ubrzana je globalnom sigurnosnom krizom, rezultirajući rekordnim rastom proračuna i strateškom nabavom naprednih sustava. U tom procesu prednjače Hrvatska i Srbija kao apsolutni lideri u kapitalnim ulaganjima
Zemlje regije ili Jugoistočne Europe prolaze kroz najintenzivniju fazu vojne modernizacije nakon ratova 1990‑ih, u sjeni rata u Ukrajini i opće militarizacije europskog kontinenta. NATO i EU potiču partnere u regiji na ispunjavanje cilja od dva posto BDP‑a i povećanje investiranja u nove sposobnosti, dok Rusija i Kina pokušavaju očuvati utjecaj kroz prodaju naoružanja, političku potporu i informacijske operacije. Hrvatska, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora jasno su vezane uz NATO, dok Srbija njeguje formalnu vojnu neutralnost, ali kombinira zapadne i istočne dobavljače naoružanja.
Modernizacija oružanih snaga istodobno je indikator vanjskopolitičkog usmjerenja i unutarnjopolitičkih narativa, budući da dio ulaganja proizlazi iz realnih sigurnosnih procjena, a dio iz potrebe za simbolikom moći i statusnim utrkama sa susjedima. Povratak obveznog roka u Hrvatskoj i planovi u Srbiji uklapaju se u širi europski trend revalorizacije koncepta građanina‑vojnika, ali istovremeno otvaraju pitanje demografskih posljedica i učinka na tržište rada.
Relativna vojna moć
Global Firepower (GFP) je neovisna analitička platforma koja svake godine rangira vojne kapacitete 145 država svijeta na temelju više od 60 parametara (ljudstvo, tehnika, logistika, financije, geografija). U okviru regije, Srbija je zadržala vodeću poziciju i ostala na 63. mjestu, bez promjene u odnosu na prošlu godinu. Hrvatska bilježi blagi oporavak te se popela na 73. mjesto, što je skok za jedno mjesto. Slovenija je ostvarila najznačajniji napredak, skočivši za pet mjesta na 91. poziciju. Sjeverna Makedonija (114.), Crna Gora (128.), Bosna i Hercegovina (133.) i Kosovo (139.) bilježe blage promjene na ljestvici, pri čemu su prve tri države pale za 1-2 mjesta, dok je Kosovo napredovalo za dvije pozicije (Tablica 1).
GFP ljestvica ipak ne mjeri kvalitetu obuke, doktrinu i stupanj integracije u NATO strukture, koji su kritični za stvarnu borbenu vrijednost. NATO članice regije, iako niže rangirane, uživaju prednost u interoperabilnosti, pristupu zajedničkoj obuci i suvremenim zapovjednim sustavima. Srbija ima brojčanu nadmoć i robustan spektar sredstava, ali heterogenost sustava (ruski, kineski, zapadni) povećava logističke zahtjeve i otežava punu integraciju s bilo kojim pojedinačnim vojnim ekosustavom.
Obrambeni proračuni država regije rastu pod pritiskom NATO ciljeva, sigurnosnog okruženja i unutarnjih političkih očekivanja. U 2025. godini Srbija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Kosovo dosežu ili prelaze oko dva posto BDP‑a za obranu, dok Hrvatska i Slovenija tek hvataju taj prag, a Bosna i Hercegovina ostaje na oko 0,9 posto (Tablica 2).
Struktura rashoda i dalje razdvaja države koje su u ofenzivi modernizacije od onih koje tek održavaju postojeće snage. Srbija i Hrvatska znatan dio proračuna usmjeravaju na nabavu velike tehnike (Rafale, Leopard, PZO, SVLR), dok BiH gotovo sav novac troši na osoblje, mirovine i tekuće troškove, što blokira ozbiljnije modernizacijske iskorake. Kosovo je u fazi u kojoj gotovo svaki dodatni euro odlazi izravno u nove projekte i infrastrukturu, pa relativno mali proračuni ipak proizvode vidljiv modernizacijski učinak.
Međutim, sva navedena visoko sofisticirana tehnika gubi na vrijednosti bez adekvatnog osoblja koje bi njome upravljalo. Sve države regije suočavaju se s istim strateškim problemom: kako osigurati brojno stanje aktivne vojske i pričuve u uvjetima značajnog demografskog pada, iseljavanja i starenja stanovništva (Tablica 3). U tom kontekstu, povratak obveznog vojnog roka u Hrvatskoj i planovi u Srbiji nisu samo sigurnosna mjera, već nužan potez za stabilizaciju ljudskog resursa.
Hrvatska
Potaknuta značajnim promjenama u europskoj sigurnosnoj arhitekturi, Republika Hrvatska pokreće povijesni ciklus transformacije svojih oružanih snaga. Ovaj ambiciozni pothvat temelji se na desetogodišnjem planu koji predviđa izdvajanje čak pet posto BDP-a za obranu, čime se osiguravaju sredstva bez presedana. Financijska struktura je jasno definirana: 3,5 posto BDP-a usmjerava se na operativne troškove i plaće, dok je 1,5 posto namijenjeno isključivo kapitalnim investicijama. Cilj ove strategije je stvaranje tehnološki superiorne sile sposobne za učinkovito odvraćanje svih oblika prijetnji.
U središtu zračne moći nalazi se eskadrila od 12 višenamjenskih borbenih aviona Dassault Rafale F3-R, koja je u potpunosti zamijenila zastarjelu sovjetsku tehniku. Planirana nadogradnja ovih letjelica na standard F4.1 osigurat će dugoročnu kompatibilnost s NATO mrežnim operacijama. Uz borbene avione, zračna mobilnost se značajno povećava nabavom dodatnih helikoptera UH-60M Black Hawk. Time se hrvatska helikopterska flota standardizira na zapadnoj platformi, omogućujući sinergiju u transportu trupa i specijalnim operacijama.
Kopnena vojska formira tešku mehaniziranu brigadu koja će činiti udarnu okosnicu obrane. Njezinu udarnu moć činit će flota od 44 najmodernija tenka Leopard 2A8, koji predstavljaju vrhunac svjetske oklopne tehnike. Ovi njemački tenkovi djelovat će u tandemu s američkim borbenim vozilima pješaštva Bradley M2A2 ODS, čija se modernizacija provodi u domaćim pogonima Đure Đakovića. Borbenu skupinu upotpunjuju oklopna vozila Patria AMV, naoružana moćnim izraelskim protuoklopnim raketama Spike LR. Za provedbu doktrine dubinskog djelovanja nabavlja se američki raketni sustav M142 HIMARS, koji omogućuje precizno djelovanje na udaljenostima do 300 kilometara. Topnička potpora dodatno se modernizira nabavom 18 francuskih samohodnih haubica Caesar 155 mm na kotačima. Ove mobilne platforme, uz postojeće njemačke haubice PzH 2000, stvaraju ubojitu mrežu vatre vođenu digitaliziranim sustavima.
Hrvatska ratna mornarica doživljava preporod nabavom dviju višenamjenskih korveta opremljenih za borbu protiv brodova, zrakoplova i podmornica. Ovi brodovi osigurat će stalnu prisutnost i projekciju sile na cjelokupnom prostoru Jadranskog mora. Sustav nadzora zračnog prostora modernizira se nadogradnjom radara FPS-117 i uvođenjem novih 3D radara integriranih u NATO sustav. Zaštitu postrojbi i ključnih objekata od napada iz zraka pruža francuski raketni sustav Mistral 3, dok se radi na nabavi PZO sustava srednjeg dometa. Prateći trendove suvremenog ratovanja, Hrvatska snažno ulaže u razvoj i nabavu besposadnih sustava. Za strateško izviđanje i udare koriste se turski dronovi Bayraktar TB2, dok se na taktičkoj razini uvode domaći FPV dronovi tvrtke Orqa. Ove kamikaze letjelice omogućuju pješaštvu jeftino i precizno uništavanje neprijateljskog oklopa. Obrana od besposadnih sustava (C-UAS) postavlja se na novu razinu kroz strateško partnerstvo s tvrtkom Končar – Digital. Ugovor vrijedan 125 milijuna eura osigurat će isporuku naprednog sustava SKYctrl za detekciju i ometanje besposadnih letjelica. U kasnijim fazama planira se integracija kinetičkih sposobnosti za fizičko uništavanje prijetnji iz zraka.
Logističku održivost i mobilnost na teškom terenu jamči nabava flote od preko 400 kamiona Tatra. Ova sveobuhvatna transformacija nije samo kratkoročna modernizacija, već dugoročni projekt izgradnje obrambene sile za 21. stoljeće. Kombinacijom vrhunske njemačke, francuske i američke tehnologije s domaćim znanjem i industrijskim kapacitetima, Hrvatska gradi kompaktnu i visokotehnološku vojsku. Takva sila bit će sposobna odvratiti najozbiljnije prijetnje i jamčiti nacionalnu sigurnost u neizvjesnim vremenima. Rezultat je pouzdan partner koji preuzima punu odgovornost za sigurnost unutar euroatlantskog prostora.
Srbija
U promijenjenoj sigurnosnoj arhitekturi Europe, vojska Srbije provodi sveobuhvatnu modernizaciju s ciljem stvaranja digitaliziranog sustava odvraćanja. Doktrina totalne obrane u razdoblju 2024. - 2025. oslanja se na raznovrsni pristup nabave oružja s Istoka, Zapada i iz domaće industrije. Udarnu okosnicu vatrene moći predstavlja paket ugovora s izraelskom tvrtkom Elbit, u čijem je središtu moćni raketni sustav PULS. Ovaj modularni sustav omogućuje Srbiji precizne udare na udaljenostima do 300 kilometara korištenjem raketa Predator Hawk. Učinkovitost topništva višestruko je uvećana uvođenjem izraelskog C4I sustava koji u stvarnom vremenu umrežava sve senzore i vatrene jedinice. Taktičku dubinu pokrivaju modernizirane domaće samohodne haubice Nora B-52 NG i digitalizirani višecijevni lanseri raketa Oganj. Za haubice Nora osigurane su i kineske vođene rakete GP1, čime se značajno povećava preciznost topničke vatre.
Ratno zrakoplovstvo osiguralo je dugoročnu budućnost potpisivanjem ugovora za nabavu 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale F4.1. Stratešku mobilnost i logističke kapacitete podigli su novi španjolski transportni avioni C-295MW, koji su zamijenili zastarjelu sovjetsku flotu. Srbija se istodobno profilira kao regionalna helikopterska sila s mješovitom flotom za različite namjene. Udarnu snagu čine ruski jurišni helikopteri Mi-35M, nedavno pojačani s 11 moderniziranih letjelica Mi-35P nabavljenih s Cipra. Za transport i lake borbene zadaće koriste se pouzdani ruski Mi-17V5 i njemački laki helikopteri H145M naoružani vođenim raketama. Sustav nadzora zračnog prostora moderniziran je nabavom francuskih radara Thales GM400 Alpha i GM200 za rano otkrivanje ciljeva. Protuzračna obrana postala je višeslojna, pri čemu stratešku razinu pokriva kineski raketni sustav FK-3. Zaštitu manevarskih snaga osiguravaju ruski hibridni sustavi Pantsir-S1 i kineski mobilni sustavi HQ-17AE. Za sustav HQ-17AE nabavljaju se nove rakete koje udvostručuju njegov domet na 30 kilometara. Srednji sloj obrane popunjen je moderniziranim sustavima KUB, koji su nabavljeni iz viškova mađarske vojske. Donji sloj PZO-a drže domaći sustavi PASARS, integrirani s francuskim raketama Mistral 3, RLN-IC ili Strela-2M i Igla.
Kopnena vojska modernizira svoje oklopne snage oslanjajući se na preko 200 tenkova, primarno moderniziranih inačica M-84. Razvojna inačica tenka M-84 AS3 trebala bi dobiti napredni izraelski sustav aktivne zaštite Iron Fist. Mehanizirano pješaštvo značajno je ojačano uvođenjem oklopnih transportera BTR-80A iz Mađarske i modernizacijom vozila BVP M-80. Domaća industrija isporučuje nova borbena vozila Lazar 3M i lake oklopnjake Miloš i BOV OT, čime se povećava mobilnost postrojbi. Protuoklopna borba značajno je ojačana vozilima BOV POLO opremljenim novom generacijom vođenih raketa Maljutka 2T/2F i lutajućim streljivom Osica, dok vrhunac protuoklopnih sposobnosti čini ruski sustav Kornet-EM, integriran na vozila HMMWV. Modernizacija kopnenih snaga Srbije uključuje operativnu uporabu domaće besposadne borbene platforme Mali Miloš, naoružanog robota gusjeničara koji osigurava vatrenu nadmoć i mogućnost sigurnog izviđanja bez izlaganja ljudstva u urbanim i nepristupačnim okruženjima.
Spektar sposobnosti vojske Srbije proširen je sustavima za elektroničko ratovanje poput Repelenta i Krasuhe za ometanje dronova i komunikacija. Sustav Moskva služi za zasljepljivanje neprijateljskih radara i prekidanje komunikacija, čime se neutralizira tehnološka prednost protivnika u elektromagnetskom spektru. Srbija je izgradila i najkompletniju flotu besposadnih sustava u regiji, kombinirajući izviđačke i borbene platforme. Operativne sposobnosti nose izraelski Hermes 900 te kineski borbeni dronovi CH-92A i CH-95. Za precizne udare koristi se širok spektar lutajućeg streljiva, uključujući domaći Gavran 145, Komarac i Osica. Domaća industrija isporučuje taktičke dronove Pegaz i Vrabac. Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata nabavljeni su napredni dronovi kamikaze SM1 i SM2 te moćni sustavi Shadow 25 i 50, a iz Izraela SkyStriker.
Sinergija ovih raznorodnih tehnologija transformira Vojsku Srbije u silu koja ne ovisi o jednom političkom centru moći. Ovakav pristup osigurava stratešku žilavost i sposobnost projekcije moći koja nadilazi okvire klasične teritorijalne obrane.
Slovenija
Modernizacija Slovenske vojske temelji se na rekonfiguraciji kopnenih snaga uvođenjem flote lakih taktičkih vozila Oshkosh JLTV koja se opremaju oružnim stanicama Kongsberg CROWS, a dobivaju i sposobnost uništavanja tenkova integracijom raketa Spike LR2. Vatrena moć dijela ove flote dodatno se pojačava domaćim stanicama Mangart 25 s automatskim topom kalibra 25 mm, dok će buduću oklopnu okosnicu činiti vozila Patria AMV XP za koja je predviđena ugradnja naprednih kupola Mangart 30. Ovaj sustav specifičan je po integraciji topa s lanserima za lutajuće streljivo Warmate, čime se organski povezuje izravna i neizravna vatrena potpora te povećava domet djelovanja na različite ciljeve.
Topnička potpora doživljava generacijski skok ugovorenom nabavom 18 francuskih samohodnih haubica Caesar 155 mm povezanih sustavom upravljanja vatrom Atlas. U dugoročnim planovima predviđa uvođenje modernih minobacačkih sustava i višecijevnih raketnih bacača. Paralelno s ofenzivnim sustavima, protuzračna obrana gradi se slojevito kroz inicijativu Europski nebeski štit (ESSI), gdje srednji domet pokrivaju bitnice sustava IRIS-T SLM s moćnim radarima Hensoldt TRML-4D. Za neposrednu zaštitu postrojbi i konvoja u pokretu zaduženi su laki prijenosni raketni sustavi Mistral 3, čime se stvara sveobuhvatna slojevita zaštita.
Zračna komponenta osigurala je stratešku transportnu samostalnost nabavom taktičkih aviona Leonardo C-27J Spartan, dok se helikopterska flota obnavlja višenamjenskim letjelicama Leonardo AW139M koje će pružati i vatrenu potporu. Uz nove letjelice, modernizirana je avionika na helikopterima Cougar, dok avioni Pilatus PC-9M zadržavaju važnu ulogu u pružanju bliske zračne potpore (CAS).
Na moru, patrolni brod Triglav dobiva nove vatrene sposobnosti zahvaljujući ugradnji turske oružne stanice Aselsan SMASH s topom od 30 mm, a njegove sposobnosti nadzora unaprijeđene su radarom Kelvin Hughes SharpEye. Pomorsku flotu nadopunjuju brzi presretači SAFE Boats i taktičko plovilo Č-91 namijenjeno roniocima, čime se osigurava potpuna kontrola akvatorija.
Logistička potpora oslanja se na nova vozila Rheinmetall s modularnim sustavom utovara, dok su transportni kapaciteti dodatno ojačani teškim taktičkim kamionima serije HX2 s oklopljenim kabinama. Zdravstvenu sigurnost na bojištu jamči nova mobilna bolnica ROLE 2 NG i sanitetska vozila visoke prohodnosti, osiguravajući brzu evakuaciju i zbrinjavanje.
Izviđačke sposobnosti značajno su uvećane domaćim besposadnim letjelicama Belin i američkim sustavima Puma 3 AE, a ofenzivni besposadni potencijal osigurava lutajuće streljivo Warmate 3.0 te testiranje kopnenih robota THeMIS.
Sjeverna Makedonija
Okosnicu modernizacije vojske Sjeverne Makedonije čini prelazak na američku oklopnu tehniku, čime se u potpunosti napušta staro sovjetsko naslijeđe. Najveći dio ovog paketa odnosi se na nabavu 54 borbena vozila pješaštva Stryker u konfiguraciji 8x8, koja će biti nadopunjena s gotovo stotinu lakih oklopnih vozila JLTV tvrtke Oshkosh. Kako bi ta vozila imala adekvatnu vatrenu moć protiv neprijateljskog oklopa, sastavni dio ove nabave su i napredni protuoklopni sustavi Javelin, čime makedonsko pješaštvo dobiva sposobnost djelovanja po načelu fire-and-forget (ispali i zaboravi).
Značajna transformacija događa se i u zrakoplovstvu, gdje je Sjeverna Makedonija potpisala ugovor s talijanskom tvrtkom Leonardo za nabavu osam novih helikoptera. Riječ je o kombinaciji četiri srednja višenamjenska helikoptera AW149, koji će služiti za transport trupa i borbene zadaće, te četiri lakša AW169M namijenjena izviđanju i zadaćama traganja i spašavanja (SAR) te medicinske evakuacije (MEDEVAC).
Za topničku potporu i zaštitu zračnog prostora odabrani su turski i francuski sustavi prilagođeni brdovitom terenu i modernim prijetnjama. Topništvo se pojačava s 18 lakih vučnih haubica Boran 105 mm turske proizvodnje, koje su digitalizirane i prilagođene za zračni transport (podvjesno ili unutar teretnog prostora). Istovremeno, protuzračna obrana kratkog dometa modernizira se nabavom francuskog raketnog sustava Mistral 3, koji je postao svojevrsni standard u regiji za obranu od niskoletećih aviona, helikoptera i dronova.
Kroz ove ciljane nabave, Sjeverna Makedonija od zastarjele vojske postaje moderna, interoperabilna sila, potpuno integrirana u zapovjedni lanac NATO-a.
Crna Gora
Crnogorska vojna strategija temelji se na potpunom oslanjanju na kolektivnu sigurnost NATO-a i razvoju specifičnih sposobnosti kojima najbolje doprinosi Savezu. S najmanjom vojskom u regiji, Podgorica ne sudjeluje u regionalnom nadmetanju u opremanju, već se fokusira na pomorsku sigurnost i modernizaciju lakih kopnenih snaga.
Modernizacija vojske Crne Gore temelji se na specifičnoj kombinaciji američkih platformi i izraelskog naoružanja, pri čemu je okosnica flote 67 lakih oklopnih vozila JLTV. Za razliku od Sjeverne Makedonije koji koriste sustav Javelin, Crna Gora ova vozila oprema izraelskim protuoklopnim raketama Spike te naprednim mobilnim minobacačkim sustavima tvrtke Elbit kalibra 120 mm, čime dobiva iznimno mobilnu i ubojitu snagu za brdoviti teren. Najveći kapitalni iskorak napravljen je u mornarici potpisivanjem ugovora s francuskim brodogradilištem Kership za izgradnju dva moderna patrolna broda OPV 60M, koji će zamijeniti zastarjele fregate i omogućiti bolji nadzor Jadrana uz potporu besposadnih sustava. Zračne snage su u potpunosti prešle na zapadnu tehnologiju kompletiranjem flote helikoptera Bell 412 i Bell 505, dok se za taktičko izviđanje, slično kao i u Sloveniji, koriste domaće slovenske besposadne letjelice Belin.
BiH
Modernizacija Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBiH) obilježena je strateškim zaokretom u izvorima opskrbe, primarno kroz jačanje oklopnih snaga turskim vozilima otpornima na mine i zasjede (MRAP), vozilima BMC Kirpi koja, integracijom sustava elektroničkog ratovanja Kangal, pružaju naprednu zaštitu od dronova i improviziranih eksplozivnih naprava, zamjenjujući time planove za nabavu američkih oklopnjaka M1117. Dok se zrakoplovna komponenta bori s ograničenim kapacitetima uslijed otkazivanja nabave helikoptera MD-530F i prizemljenja ruske flote, oslanjajući se isključivo na donirane američke helikoptere Bell Huey II, OSBiH ostvaruju povijesni tehnološki iskorak razvojem sposobnosti besposadnog borbenog djelovanja nabavom šest letjelica Bayraktar TB2, čime se značajno mijenjaju izviđačke i udarne sposobnosti vojske.
Međutim, budući da vlastiti obrambeni proračun jedva pokriva troškove osoblja, logistička održivost cjelokupnih oružanih snaga počiva na širokoj mreži međunarodnih donatora, pri čemu Europska unija i Njemačka osiguravaju logistička vozila i obnovu infrastrukture, Narodna Republika Kina oprema inženjerijske postrojbe teškom mehanizacijom, a Velika Britanija modernizira poligone za obuku. Unatoč ovim pojedinačnim poboljšanjima, Oružane snage BiH i dalje tehnološki zaostaju za susjednim vojskama zbog nedostatka unutarnjeg političkog konsenzusa i financijskog okvira, što rezultira situacijom u kojoj međunarodne snage EUFOR-a ostaju nužan jamac stabilnosti i sigurnosti u zemlji.
Kosovo
Suočene s jedinstvenim sigurnosnim izazovima, Kosovske sigurnosne snage (KSF) prolaze kroz ubrzanu transformaciju u vojsku sposobnu za teritorijalnu obranu, oslanjajući se na strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama i Turskom te doktrinu asimetričnog odvraćanja. Ovu evoluciju predvodi izgradnja hibridne flote oklopnih vozila koja spaja američke donacije Humveeja i M1117 Guardiana s novonabavljenim turskim taktičkim platformama poput BMC Kirpija i Vurana, pri čemu su potonji pretvoreni u mobilne topničke sustave integracijom automatskih minobacača Alkar kalibra 120 mm. Vatrena moć kopnenih snaga postala je višeslojna stvaranjem višeslojnog protuoklopnog štita koji, uz poznate američke sustave Javelin, sada uključuje njemačke Panzerfaust 3 i turske projektile srednjeg dometa OMTAS, dok je sposobnost djelovanja na većim daljinama osigurana nabavom lakih mobilnih haubica Hawkeye 105 mm.
Istovremeno s jačanjem kopnene komponente, Priština čini značajan tehnološki iskorak u zračnoj domeni uvođenjem ofenzivnih besposadnih sustava, prvenstveno borbenih dronova Bayraktar TB2 i lutajućeg streljiva SkyDagger 15, čime stječe sposobnost preciznog dubinskog djelovanja. Kako bi se te snage zaštitile od prijetnji iz zraka, koriste se prijenosni sustavi za ometanje dronova IHASAVAR te laki raketni sustavi Sungur, dok se buduća zračna mobilnost i transport trupa planiraju osigurati kroz službeni zahtjev za nabavu helikoptera Black Hawk. Dugoročna održivost ovih kapaciteta trebala bi biti zajamčena u 2026. godini razvojem domaće namjenske industrije, što uključuje izgradnju tvornice streljiva u Đakovici uz tursku potporu te pokretanje proizvodnje vlastitih FPV dronova i lutajućeg streljiva, poput modela SKIFTERI K1, u pogonima u Gnjilanu.
Vojni rok i regrutacija
Dok ostatak regije (Slovenija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija) zadržava profesionalne vojske, Hrvatska i Srbija tijekom 2026. godine vraćaju obvezni vojni rok. Hrvatska prvu generaciju ročnika u vojarne uvodi od ožujka, na dvomjesečnu obuku (obveznu za muškarce, uz opciju prigovora savjesti i dragovoljnu za žene), uz mjesečnu naknadu od oko 1.100 eura i prednost pri zapošljavanju u državnoj službi. Srbija planira uvođenje roka od 75 dana za oko 20 tisuća ročnika godišnje, za što je već osigurala 90 milijuna eura, iako se formalno usvajanje zakona još očekuje. Ovaj potez dviju najvećih regionalnih vojnih sila istovremeno je sigurnosna mjera i politička poruka, no nosi rizike društvene polarizacije i dodatnog pritiska na tržište rada.
Zaključne napomene
Modernizacija oružanih snaga u regiji ubrzana je globalnom sigurnosnom krizom, rezultirajući rekordnim rastom proračuna i strateškom nabavom naprednih sustava. U tom procesu prednjače Hrvatska i Srbija kao apsolutni lideri u kapitalnim ulaganjima, fokusirani na moćne platforme poput aviona Rafale, tenkova i složenih PZO sustava. Ostale države slijede specifične putanje, od duboke NATO integracije Slovenije i tehnološkog jačanja Kosova i Sjeverne Makedonije, do minimalizma Crne Gore i potpune stagnacije modernizacije u Bosni i Hercegovini. Realizacija ovih ambicioznih planova suočit će se s ozbiljnim izazovima fiskalne održivosti, kašnjenjima isporuka zbog preopterećene svjetske industrije te složenim procesom integracije nove tehnologije. Konačno, ova utrka u naoružanju nepovratno transformira regionalnu sigurnosnu arhitekturu, stvarajući nove odnose moći koji istovremeno jačaju potencijal odvraćanja, ali i povećavaju rizik od nesporazuma.
Ivan Galović