Mogu li se umirovljenici iz sigurnosno-obrambenog sektora vratiti na tržište rada? Itekako mogu!

(Nikako da shvatimo da vojna oprema može biti i cjelodnevni suhi obrok i niz drugih prehrambenih artikala, da to može biti akumulator, tekstil i odjevni predmeti, da to može biti hardver i softver, odnosno gotovo svaki proizvod kojemu se dade vojna namjena i osigura vojni standard. Naši vojni umirovljenici mogu pomoći u prepoznavanju takvih proizvoda.)

 

Mogu li se umirovljenici iz sigurnosno-obrambenog sektora reaktivirati i vratiti na tržište rada, primarno u industrijski sektor, odnosno u područja industrije vezana za sigurnost i obranu? Ako pitate predstavnike udruge Hrvatski generalski zbor (HGZ) itekako mogu.

Prema njihovim tvrdnjama umirovljenici iz oružanih snaga i sigurnosno-obavještajnog sustava mogu se kroz tzv. drugu karijeru vratiti na tržište rada. Zbog toga će HGZ u prvoj polovici 2021. godine pokrenuti projekt poticanja razvoja druge karijere te će na tu temu organizirati više rasprava, medijskih istupa i konferencija. Za Zaštitu smo o tome razgovarali s predstavnicima HGZ-a, generalom zbora u miru Pavlom Miljavcem, general bojnikom Marinkom Krešićem, brigadnim generalom Franom Tomičićem i voditeljicom projekta Evom Kanižaj.

Mogućnosti i dobrobiti

Mogu li se, dakle, bivši vojnici i obavještajci vratiti u sustav rada, bili je uvodno pitanje za predsjednika HGZ-a, generala Miljavca. “Sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i propisima iz mirovinskog osiguranja, umirovljeni HRVI mogu raditi do 3,5 sata dnevno bez umanjenja mirovine, a branitelji koji su ostvarili starosnu mirovinu mogu raditi do pola radnog vremena (20 sati tjedno) bez umanjenja mirovine, ili puno radno vrijeme (40 sati tjedno) uz umanjenje mirovine. Nema ograničenja po obliku zapošljavanja, to može biti samozapošljavanje (obrt ili j.d.o.o.) ili zaposlenje kod drugog poslodavca u nekoj od postojećih industrija. U jednoj od narednih tema našeg projekta bavit ćemo se samozapošljavanjem, korištenjem fondova te cjeloživotnim obrazovanjem. U ovoj prvoj javnoj raspravi želja nam je ukazati na mogućnosti i dobrobiti, kako za umirovljenike, tako i za industriju i sigurnosno-obrambeni sektor, korištenja njihovih specifičnih kompetencija, znanja i vještina, za razvoj i unapređenje sigurnosno-obrambene industrije, a s time i povećanje samodostatnosti RH kao i njezinih izvoznih potencijala”, rekao je prvi čovjek Generalskog zbora koji se osvrnuo i na praksu u zemljama NATO-a, EU i drugim državama razvijenog zapada po pitanju reaktivacije umirovljenika iz sigurnosno-obrambenog sektora.

Prema Miljavčevim riječima “u svim državama NATO saveza postoji institucija druge karijere i vrlo ćete rijetko pronaći bivšeg vojnika ili policajca, bez obzira na čin i položaj, a da nije izgradio i drugu civilnu karijeru. Ima ih u svim sektorima privrede i državnih institucija, njihove su kompetencije, znanja i vještine, prepoznate u vođenju projekata ili cijelih kompanija (menadžeri), u upravljanju sigurnošću firmi, u obrazovnim institucijama, u prodaji specifičnih proizvoda, kao i u razvoju i modernizaciji proizvoda za sigurnost i obranu. Ne trebate puno istraživati po životopisima pa da uvidite tko su glavni, razvojni i prodajni menadžeri, pa i inženjeri vodećih sigurnosno-obrambenih kompanija u EU i SAD-u. Dovoljno je pogledati tko su voditelji i izvršitelji EU projekata u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju, mahom sve bivši vojni i policijski časnici”

No, da bi se razumjeli pojmovno, prvo treba razlikovati pojam “aktivne vojne službe” i pojam “druge karijere”. Pojam “aktivne vojne službe” podrazumijeva vojnu karijeru, a pojam “druga karijera” podrazumijeva umirovljenje ili ranije napuštanje aktivne vojne službe i pronalazak civilnog posla, odnosno početak druge karijere. Uz ova dva pojma veže se i treći, a to je “vrijeme tranzicije” tj. vrijeme pripreme aktivne vojne osobe za drugu, civilnu karijeru. Slično je i s policijskim službenicima. Praksa je u NATO zemljama da se časnici, dočasnici i vojnici kad steknu uvjete za mirovinu, povuku iz aktivne vojne službe i ponovno zapošljavaju u sustavu sigurnosti ili obrane kao civilne osobe (službenici, namještenici).

Obrambeni ili sigurnosni sustav na taj način dobiva iskusnu, educiranu i osposobljenu radnu snagu uz najmanji financijski trošak i gubitak vremena na osposobljavanja i ujedno najbolji učinak zbog već postojećeg praktičnog iskustva. Većina zapadnih zemalja, kao primjerice Francuska, Njemačka ili SAD, kao i stanovništvom slična Češka i Danska, institut druge karijere vežu uz institucije kao što su Gospodarska komora. U nekim zemljama, kao na primjer u Njemačkoj, takve osobe ima prednost pri zapošljavanju na tržištu rada.

Gordan Pešić, razvoja poslovanja DOK-ING-a

Vojnici i policajci znaju što trebaju i kako to treba raditi

Tvrtka DOK-ING stalno ili povremeno angažira više bivših djelatnika OSRH i MUP-a, što u obliku stalnog zaposlenja, što u obliku vanjskih suradnika po ugovoru o djelu, a po potrebi angažira i bivše vojne inženjere koji su se nakon vojne karijere zaposlili po sveučilištima i veleučilištima u RH. Na pitanje što su dobili s tim ljudima, iz DOK-ING-a poručuju: Uistinu nešto što se ne može tako jednostavno izmjeriti. Prije njihovog angažiranja DOK-ING se profilirao kao lider u proizvodnji strojeva za razminiranje i ograničio na vrlo usku tržišnu nišu. Njihovim smo dolaskom znatno proširili vidike, znanja i kompetencije te smo shvatili da ti strojevi za razminiranje mogu odrađivati i druge zadatke borbene potpore i zadatke zaštite i spašavanja u katastrofama te postati multifunkcionalni strojevi.
Ti su ljudi u našu tvrtku prije svega donijeli razumijevanje vojnih i sigurnosnih doktrina, taktika, MIl standarda i standardnih procedura djelovanja timova i postrojbi u vojsci i policiji, s čime smo uvidjeli i dodatne potencijale naših strojeva, a s time i nove krajnje korisnike niše i tržišta.
Oni su unutar tvrtke razjasnili korisničke zahtjeve, napisali tehničke parametre i taktike djelovanja, a što je razvojnim inženjerima bio temelj za raspisivanje tehničke i tehnološke dokumentacije. U suradnji bivših djelatnika iz vojske i policije s razvojnim inženjerima iz tvrtke, novi proizvodi koji su produkt zajedničkih razvojnih projekata, redom dobivaju priznanja i potvrde od strane krajnjih korisnika širom svijeta, ali i institucija poput EDA-e i EK. Kao primjer može poslužiti Projekt multifunkcionalnog CBRN robota koji je proglašen jednim od dvadeset najboljih projekata u EU.
Bivši vojni i policijski djelatnici donijeli su znanja o tome kako tehnologija utječe na razvoj doktrina i strategija i kako se to odražava na izradu dugoročnih planova razvoja, unijeli su među naše djelatnike spoznaju i razumijevanje kako funkcionira sigurnosno-obrambeno tržište, razjasnili tko predlaže modernizaciju, a gdje nastaju planovi za razvoj novih sredstava, odnosno, s kime se morate posavjetovati da ne razvijete sredstvo koje se ne uklapa u razvojne doktrine, strategije i planove opremanja.
Ukratko, vojnici i policajci znaju što trebaju i kako to treba raditi, a razvojni inženjeri kako se to može napraviti. Zajedno su optimalni tim. Idealni tim će biti kada im se još pridruže i aktivni djelatnici i institucije iz vojske i policije te pomažu u terenskim ispitivanjima i promociji proizvoda na vježbama i demonstracijama. Naša tvrtka je vrlo blizu toga, s Ministarstvom obrane i Ravnateljstvom civilne zaštite već imamo takav Sporazum o tehničko-poslovnoj suradnji i iskustva su i više nego izvrsna, a očekujemo ubrzo takav sporazum i s Ministarstvom unutarnjih poslova.
Rezultati su vidljivi, nositelji smo dva IRI projekta te projekta PESCO SaaS i PESCO EDIDP, a koji nas svrstavaju u obrambenu industriju EU na koju se računa. Kao što je poznato, svjetski smo lider u proizvodnji daljinski upravljanih strojeva za razminiranje, a profilirali smo se i u rudarstvu, borbenoj inženjeriji i kriznom upravljanju. Prva smo hrvatska tvrtka koja je ušla u projektnu strategiju PESCO, po kojoj se odabiru i financiraju obrambeni projekt EU. To nam je već četvrti projekt koji smo dobili uz potporu i sufinanciranje iz EU.

 

Vojna karijera ne može trajati cijeli radni vijek
Dva su vrlo važna razloga zašto se vojnim osobama preporučuje druga karijera. Prvi je razlog u činjenici da je vojna karijera vrlo stresna zbog kompleksnih psihofizičkih borbenih ili ratnih aktivnosti pa ne može trajati cijeli radni vijek. Zbog toga se vojnim osobama preporučuje da nakon vojne nastave drugu, civilnu karijeru, kako bi bili radno aktivni i zdravstveno sposobni doživjeti duboku starost. 

Drugi su razlog specijalne situacija u kojima države, zbog tehnološkog razvoja, kao i nakon ratne ili neposredno ratne situacije, znatno smanjuju brojno stanje svoje vojske na različite načine, često i ranim umirovljenjem većeg broja osoba. U takvim situacijama pojavljuje se i veći broj relativno mladih umirovljenih vojnika i policajaca kojima mogućnost ponovnog ili dodatnog zapošljavanja predstavlja i njihovu socijalnu reaktivaciju i psiho-socijalnu terapiju. Kada se pri tome njihova druga karijera usmjeri prema društveno korisnim projektima, kao što je zapošljavanje u sigurnosno-obrambenoj industriji, to može biti višestruko korisno, kako za njih osobno tako i za državu i za kompanije u kojima se zaposle.

Projekt “Kako ostarjeti, a ne biti usamljen”
HGZ je provoditelj projekta koji se financira iz Europskog socijalnog fonda. U okviru projekta kontinuirano se provode aktivnosti razvoja i provedbe lokalnih programa u području aktivnog starenja i povećanja kvalitete života umirovljenika, te razvoja i provedbe međugeneracijske suradnje. Uz ove aktivnosti, u okviru projekta održat će se šest konferencija i šest javnih rasprava u cilju podizanja svijesti o važnosti aktivnog starenja i socijalne uključenosti umirovljenika , s posebnim naglaskom na ispitivanje mogućnosti druge karijere i zapošljavanja umirovljenih branitelja. Sastavni dio projekta čini i stručno istraživanje na temu “Mogućnosti i perspektive unaprijeđenja kvalitete življenja umirovljenih hrvatskih branitelja kroz sveobuhvatnu uključenost u život šire zajednice”.


U takvoj se situaciji nakon Domo­vin­skog rata našla i Hrvatska, jedina članica EU s brojnom veteranskom populacijom. Puno je vremena uzalud potrošeno, propuštene su brojne prilike za radno aktiviranje braniteljske populacije, ali za mnoge još nije prekasno i zato je cilj ovog projekta HGZ-a nacionalno osvješćivanje i poticanje na rješavanje navedenog problema.

“Svi smo u Hrvatskoj stekli isto iskustvo, kako u MORH-u, tako i u MUP-u i u Ministarstvu hrvatskih branitelja te su stoga nedavno, omogućavanjem rada umirovljenicima, otvorene mogućnosti za pokretanje druge karijere bivšeg vojnog i policijskog osoblja”, ističe general Miljavac.

Postoji li interes mirovljenika?

Jesu li umirovljenici iz sigurnosno-obrambenog sektora RH voljni i zainteresirani za nastavak radne karijere, pitali smo članove HGZ-a o istraživanju javnog mnijenja o ovom pitanju. “Prema do sada prikupljenim informacijama iz velikog broja braniteljskih udruga, interesi postoje, no do sada nije postojala dovoljna svijest, niti je bila osmišljena ispravna državna politika prema toj kategoriji umirovljenika. Do nedavno umirovljeni branitelji nisu mogli legalno raditi, ali dolaskom Tome Medveda na čelu Ministarstva branitelja, stvari su se počelo značajno mijenjati na bolje već samom zakonskom mogućnošću da se branitelji mogu ponovno zapošljavati”, smatra brigadni general Frane Tomičić koji je u provedbi projekta “druge karijere“ zadužen za stručno istraživanje.

Glavnog tajnika HGZ-a, generala Marinka Krešića pitali smo imaju li bivši djelatnici vojske, policije ili obavještajnog sustava dovoljno znanja i kvalifikacija za rad u civilnom (privatnom) industrijskom segmentu gdje, ipak, vladaju drugačija (tržišna) pravila. “Postoje problemi prilagodbe, potrebna je tranzicija iz vojne u civilnu karijeru, ali možemo postaviti i potpuno obratno pitanje - imaju li civili dovoljno znanja za razvoj i proizvodnju kvalitetnih proizvoda za potrebe sigurnosno-obrambenog sustava? Moramo shvatiti da u obrambenoj industriji vladaju sasvim drugi, vrlo strogi vojni standardi za sredstva i opremu, da sve vojske i policije svijeta imaju svoje materijalne i o njima ovisne kadrovske ustroje, da postoje vojne doktrine i strategije razvoja i da vi ne možete samo tako doći na to tržište i reći ‘imam nešto za vas’. Upravo znanja o doktrinama i strategijama, o funkcioniranju sustava nabave, razvoja i opremanja, kao i vještine i kompetencije uporabe tih sredstava daju bivšim vojnicima prednost pred bilo kojim civilnim kadrom, a industriji koja ih ima, daju toliko potreban kompas što, kako, za koga i na koji način proizvoditi, modernizirati, a pogotovo razvijati nešto novo”, smatra general Krešić.

Drugi je problem u nepovezanosti sigurnosno-obrambenog sektora i industrije u smislu da industrija ne zna što vojska treba (najčešće ne razumije vojni jezik i rječnik te ne zna protumačiti planove razvoja i opremanja), a vojska nema pojma što je sve industrija u stanju napraviti. Vojni umirovljenici ovdje uskaču kao neka vrsta diplomacije i poveznika, konektora, tumača i medijatora. Treći je razlog taj što državni sigurnosno-obrambeni sustav (vojska, policija, obavještajni sektor) nema pravo na povlačenje sredstava iz EU fondova, pa nam preostaje jedino industrija koja može povući sredstva, stvoriti novu, dodanu vrijednost te transferirati znanje i tehnologije u nacionalni sigurnosno-obrambeni sustav. Četvrti je razlog, možda i najbitniji, stvaraju se nova radna mjesta, proizvodi se za izvoz, država ostvaruje osnovni princip samodostatnosti, a svojim zapošljavanjem, branitelji pune proračun i mirovinske fondove plaćanjem poreza i doprinosa.

Vojni kadar nastao u Domovinskom ratu većinom ima civilna zvanja u razini SSS, VŠS ili VSS, a uz ratno i druga praktična iskustva te specijalističke vojne edukacije stekli su specifična vojna znanja, vještine i kompetencije, ali i vještine timskog rada, leadershipa, menadžmenta, lojalnost, točnost, radnu disciplinu, itd. Budući da smo već niz godina članica NATO-a, veliki broj vojnog osoblja stekao je i međunarodno iskustvo u svim gore navedenim vještinama, a i članstvo u EU doprinosi tome da se bivše vojne i policijske osobe lakše reintegriraju u civilno društvo. U tome HV slijedi MUP, Ministarstvo branitelja, obavještajni sustav i vatrogastvo.

Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije (HKKOI)

Znanja ne blijede i nužna su

Hrvatski klaster konkurentnosti obrambene industrije trenutno je središnje mjesto umrežavanja svih dionika koji u svojim proizvodnim programima i istraživačko-razvojnim aktivnostima imaju intencije podržavati daljnji razvoj sektora obrambeno-sigurnosne industrije RH. Umrežavanje svih dionika zamišljeno je i ostvareno pristupom Trostruke uzvojnice (eng triple helix) te u svojem članstvu trenutno brojimo preko 50 aktivnih članova iz sektora Industrije, akademske zajednice, ali i lokalne (regionalne) samouprave koja želi i ima intenciju na svojem području podržati razvoj ovog specifičnog sektora.
Iz iskustva klastera u podršci ovom industrijskom sektoru u pripremi projekata povezanih sa obranom i sigurnosti, vidljivo je da su RH institucije izgubile dosta kadrova u području tehničkog razvoja projekata i podrške korisnicima u razvoju. Pogotovo je specifičan razvoj u području obrane i sigurnosti. Mišljenja sam da umirovljeni vojnici mogu dati perspektive i neka rješenja kojih se recimo inženjeri i tehničari nikad ne bi sjetili. Pa to se i radi u okviru vodećih država svijeta poput SAD-a, Južne Koreje i sl, - koristi se znanje i iskustvo jer je to nemjerljiva korist za određene projekte.
Rješenje koje vidimo, ali i koje smo donekle, ali ipak ne sistematično, koristili u početnim slaganjima programa i projekata povezanim za obranu i sigurnosti, je angažiranje umirovljenih ljudi iz sigurnosno-obrambenog sektora u cilju korištenja njihovih stručnih znanja i kapaciteta u razvoju novih proizvoda. Znanja nikad ne blijede i uvijek su potrebna i nužna. Smatram da je ključan još sistematičniji pristup korištenja ovim rijetko dostupnim znanjima, a koja su dokazana djelovanjem ovih osoba u Domovinskom ratu. Projekt koji provodi Hrvatski generalski zbor je jako dobar početak i mislim već sad da treba razmišljati o fazi 2 koja bi bila proaktivna - povezivanje s Hrvatskim klasterom konkurentnosti obrambene industrije u cilju priprema za nadolazeći Europski obrambeni Fond 2021. do 2027.
Trebamo identifikaciju područja atraktivnih za ulaganja RH industrije, što Klaster već provodi, a istovremeno Hrvatski generalski zbor kao ključna institucija umirovljenih ratnih zapovjednika, generala i stručnjaka može pružati baze stručnjaka koji mogu raditi na projektima od interesa hrvatske obrambene industrije. Zajedno ili nikako je geslo Klastera i mislim da jedino tako možemo ostvariti prosperitet i bolju budućnost našoj Domovini a što je vjerujem svima cilj.

 

Potražnja na tržištu

Udruga HGZ ima saznanja i doticaja s tvrtkama i industrijom u RH po pitanju njihovog stava o reaktivaciji umirovljenika. “Da, imamo određena saznanja i ona su vrlo pozitivna, jedan od primjera je tvrtka DOK-ING, koja povremeno ili stalno angažira veći broj bivših časnika, a rezultat je vrlo očigledan, to je naša jedina firma koja je ušla u europske PESCO i EDIDP obrambene projekte. No, problemi su malo dublje prirode. Naime, kod nas je uvriježeno mišljenje da samo vojno naoružanje i oprema spada u obrambenu industriju. Nije sazrela svijest da vojna oprema može biti svako sredstvo koje ima MIL standard. Tako naši susjedi Slovenci NATO savezu prodaju bijelu tehniku, krevete, pribor za jelo, šatore i dr., ne naročito sofisticirana sredstva. Mi nikako da shvatimo da vojna oprema može biti i cjelodnevni suhi obrok i niz drugih prehrambenih artikala, da to može biti akumulator, tekstil i odjevni predmeti (što je Čateks već davno i shvatio), da to može biti hardver i softver, odnosno da to može biti gotovo svaki proizvod kojemu se dade vojna namjena i osigura vojni standard. Naši vojni umirovljenici mogu pomoći u prepoznavanju takvih proizvoda i definiranju njihovih korisničkih i tehničkih zahtjeva za potrebe sigurnosti i obrane, te od ‘civilnog proizvoda’ napraviti vojnu opremu”, stava je general Krešić, glavni tajnik HGZ-a iz kojeg očekuju potporu državnog sigurnosno-obrambeni sustava po pitanju povratku njihovih bivših djelatnika vojske i policije na tržište rada.

“Apsolutno očekujemo njihovu potporu, ne vjerujemo da bi se tu mogao pojaviti bilo kakav problem, svi su bivši djelatnici svjesni i svojih specifičnih znanja i informacija koje posjeduju i za čije ih otkrivanje obvezuje Zakon o zaštiti tajnosti podataka. Nadalje, sve industrije koje ulaze u krug proizvođača za sigurnosno-obrambeni sektor, moraju dobiti tzv. sigurnosni certifikat, što znači da ti isti bivši djelatnici vojske i policije podliježu i opet tom istom pravilu kojeg su se i prije pridržavali. Još bolje, ti ljudi mogu industriji pomoći u dobivanju sigurnosnog certifikata”, dodaje general Pavao Miljavac.

Koliko je uopće država prisutna i angažirana u razvoju instituta ‘druge karijere’, zanimalo nas je u razgovoru s vodstvom HGZ-a. Naime, po svršetku Domovinskog rata bilo je jasno da moramo znatno smanjiti broj pripadnika Oružanih snaga RH, uz vrlo bolnu činjenicu da je država razorena, industrija devastirana i da se veliki broj branitelja nema kamo vratiti, nisu ih čekala radna mjesta. Zbog toga je Vlada RH tih godina osmislila Program, popularno nazvan SPECTRA u kojem je sudjelovalo više ministarstva i drugih državnih institucija, zbog čega je i osnovano Međuministarsko nadzorno vijeće za nadzor provedbe programa. Bio je to ujedno i NATO projekt, u njegovom su osmišljavanju (institucionalnom, ekonomskom i financijskom) sudjelovali NATO stručnjaci iz SAD-a, Engleske, Francuske, Norveške, Njemačke i to iz različitih područja kao što su ekonomija, sociologija i vojna doktrina. U MORH-u je osnovan Tranzicijski ured s 28 savjetnika, educiranih po NATO standardima za pružanje potpore u područjima malog i srednjeg poduzetništva, u području savjetovanja za drugu karijeru, pripreme za tržište, predstavljanja poslodavcu, neverbalne komunikacije te drugih vještina potrebnih u pripremi vojnih osoba za drugu civilnu karijeru. Edukaciju savjetnika obavila je Manchester Business School te razne tvrtke iz Hrvatske vezane za gore navedena područja. Monitoring programa SPECTRA radili su predstavnici Manchester Business School.

Kasnije je, u svrhu što bolje tranzicije vojnog osoblja na području jugoistočne Europe, u Rakitju (RACVIAC-u) osnovana međunarodna Radna grupa 1, WG1-Working Group 1, za tranziciju vojnog osoblja u cijeloj jugoistočnoj Europi gdje su naši stručnjaci imali ključnu ulogu u nadzoru provođenja tranzicije u Republici Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini.

U programu SPECTRA, Vlada RH donijela je političku odluku o smanjenju OSRH za oko 21.000 pripadnika (vojnog osoblja) te je pokrenula projekt kojeg je vodio MORH pod nazivom “Program tranzicije i zbrinjavanja izdvojenog osoblja” ili engl.: “Separated Personel Care and Taransition Process”.

Projekt je kvalitetno u većoj mjeri proveden u razdoblju od 2003. do 2006. godine te je kasnije nastavljen kao stalni proces tranzicije intenzivno do 2010. godine, a i danas u MORH postoji odjel koji se bavi drugom karijerom. No, unatoč svemu, pored velikog angažmana MORH-a i Ministarstva branitelja, branitelji, kao i drugi vojni i policijski umirovljenici još nisu prepoznati u Hrvatskoj kao poželjna radna snaga u industriji.

“Nužno je potrebno u projekt uključiti i druga ministarstva, Hrvatsku gospodarsku komoru i industrijske klastere, kao što se aktivno uključio Hrvatski klaster konkurentnosti obrambene industrije, industrijska poduzeća te udruge branitelja i druge udruge civilnog društva.

Paralelno je potrebno i istraživati i osvješćivati političku i opću javnost o višestrukoj dobrobiti reaktivacije braniteljske populacije; od sigurnosno-obrambene, psiho-socijalne do ekonomske. Dva su primjera: Izgrađujemo Sustav domovinske sigurnosti, a da se do sada niti jedna njegova sastavnica nije dosjetila aktivirati kompetentne branitelje koji bi svojim znanjima i vještinama, uvjeren sam, uvelike pomogli civilnim komponentama Sustava da efikasnije funkcioniraju u potrebama, poput današnjih katastrofa koje su zadesile Hrvatsku. Drugi primjer, već površna analiza ukazuje na činjenicu da industrija nije niti dovoljno, a niti adekvatno involvirana u sustav domovinske sigurnosti. Naime, ukoliko industrija dobije specifična znanja i kompetencije, a koje im može dati upravo kadar druge karijere, pojedine industrije mogu postati dragocjeni element samodostatnosti u slučaju krize, a da država ne mora graditi i trošiti na hladni pogon. Primjerice, DOK-ING, Šestan-Busch, HS, Končar, Đuro Đaković i dr., imaju potencijala - materijalnog, kadrovskog i prostornog, da budu remontni zavodi za održavanje sredstava i opreme te vozila u slučaju ratne i druge opasnosti. Tehničar koji stavlja gusjenice na robot i popravlja motor robota, to može raditi i na oklopnom transporteru. Potrebno je samo definirati javno-privatno partnerstvo vojske i firme. Dakle, uloga je ovog Projekta pomoći u osvješćivanju zajednice za opću dobrobit”, kaže Zvonko Orehovec, umirovljeni brigadir, član HGZ-a.

Pozitivni primjeri i vrijednost projekta

O pozitivnim primjerima iz područja aktivnog starenja kroz drugu karijeru, ali i iskustvima pojedinaca i tvrtki iz HGZ-a navode kako “pored prethodno navedenih projekata na razini Vlade RH, MORH je provodio i aplikativne programe i projekte poput ‘Projekta reintegracije vojnog osoblja na ratom zahvaćenom području’. Projektom je obuhvaćeno oko 3000 vojnih djelatnika s ciljem pomoći u uspostavi obiteljskih gospodarstava sa sredstvima iz donacije. Norveška je, primjerice, donirala oko 40 milijuna kuna. Rezultat projekta je preko 4000 zaposlenih i ustroj oko 1500 obiteljskih gospodarstava”.

“Sadašnji projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1,75 milijuna kuna. Tim se novcem plaćaju vanjske usluge, i to oprema, najam dvorana, usluge prijevoza i usluge vanjskih partnera, a pripadnici Hrvatskog generalskog zbora su dijelom volonteri u projektu”, rekla nam je za kraj voditeljica projekta “druge karijere” Eva Kanižaj.

Dražen Najman