Pištolj je vatreno oružje i smrtonosno. Imati pištolj velika je odgovornost i svatko tko ga ima iz bilo kojeg razloga dužan je obučiti se za njegovo sigurno korištenje. Kultura sigurnog rukovanja oružjem nije nešto s čime smo rođeni, a nažalost, nije dovoljno ni proći liječnički pregled i provjeru policije te nabaviti pištolj, ili ga dobiti od poslodavca
[ Kristian Družeta ]
Praktična uporaba pištolja za osobe koje rade na poslovima privatne zaštite, ali i za sve ovlaštene službene osobe, više je od poznavanja taktičko-tehničkih karakteristika osobnog naoružanja i obveznog minimuma ispaljenih metaka u kontroliranim uvjetima na streljani. Praktična uporaba pištolja NIJE praktično izvođenje gađanja s kratkim vatrenim oružjem s osam naboja (od toga tri probna) u stojećem stavu za precizno gađanje u mete veličine 50x50 cm kružnog oblika na udaljenosti od 10 metara. Poznavanje principa praktične upotrebe pištolja jest ono što spašava živote osoba koje se njima služe, ali i odvraća kriminalce od protuzakonitih radnji.
Zbog nemarnog i nestručnog rukovanja s pištoljem u prošlosti je zabilježen nemali broj samoranjavanja ili nanošenja prostrijelnih rana. Vinovnici tih događaja bile su osobe iz različitih službi koje se u svom svakodnevnom radu služe pištoljima kako bi zaštitili sebe, imovinu ili druge osobe. Kod svih je tih situacija bilo ključno da je do nezgode došlo zbog neobučenosti u rukovanju naoružanjem.
Pet temeljnih pravila
Osim toga, praktična je uporaba pištolja bitna jer uključuje više elemenata od samog pucanja, a promatranjem osobe koja nosi pištolj može se dosta zaključiti o njegovoj uvježbanosti. Takvi detalji ne promiču znalcima, ali ni kriminalcima koji traže priliku za nečasne aktivnosti. Zato su trening i edukacija u praktičnoj upotrebi važan segment u prevenciji protiv kriminala.
Tvrdnje zaposlenika da im poslodavac nije omogućio edukaciju i uvježbavanje loša su isprika, baš kao i tvrdnje poslodavaca da za takvu obuku nemaju uvjete ili financijska sredstva. Za edukaciju u praktičnoj upotrebi pištolja prije svega su potrebni želja za učenjem i stalno uvježbavanje koje se poglavito provodi bez pucanja - tzv. trening na suho.
Tvrdnje zaposlenika da im poslodavac nije omogućio edukaciju i uvježbavanje gađanja loša su isprika, baš kao i tvrdnje poslodavaca da za takvu obuku ili nemaju uvjete ili pak nemaju financijska sredstva. Za edukaciju u praktičnoj upotrebi pištolja prije svega su potrebni želja za učenjem i stalno vježbanje koje se provodi bez pucanja - "trening na suho"
Na upotrebu pištolja djelatnici u privatnoj zaštiti kao i u drugim državnim službama imaju pravo prema različitim zakonskim i podzakonskim aktima. Ključno je da te osobe poznaju zakonsku regulativu o tome kada mogu primijeniti svoje ovlasti, ali i da posjeduju potrebne vještine i znanja za to. Razina trenutačno propisane obuke nije takva da to može u potpunosti zadovoljiti.
Treba ponoviti - poznavanjem taktičko-tehničkih karakteristika i pucanjem u kontroliranim uvjetima jednom godišnje ne dostiže se vještina potrebna za praktičnu upotrebu pištolja. Isto tako, ne zavaravajmo se, sportsko pucanje (npr. IPSC ili IPDA) nije krajnji domet praktične upotrebe pištolja za ovlaštene osobe, kao što ni prakticiranje borilačkih sportova nije dovoljno za praktičnu samoobranu. Ono ima svoje dobre strane, ali to je ipak sport, a mi se obučavamo za - poslove
zaštite.
Postoje temeljna pravila za sigurnu upotrebu pištolja. Neka od njih proizašla su iz spomenutih sportskih organizacija i natjecanja. Činjenica je da naše naoružanje nije uvijek pod našim nadzorom. Spremamo ga, dajemo, uzimamo ili zbog nekog drugog razloga ne znamo u kakvom je stanju. Zbog toga pištoljem uvijek rukovati kao da je napunjen metkom u cijevi. To je prvo i najvažnije pravilo. Ako ga poštujete, nikad nećete opaliti jer niste znali da je metak u cijevi.
(Cijeli tekst možete pročitati samo u tiskanom izdanju časopisa Zaštita)