Igor Milić, predstojnik Centra za cjeloživotno obrazovanje i učenje, Veleučilište Velika Gorica
Formalni obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj u posljednjem desetljeću značajno je unaprijedio pripremu stručnjaka za krizni menadžment, uvažavajući važnost ovog područja u svakodnevnom životu i potrebi jačanja stručnih kadrova. Studijski programi Veleučilišta Velika Gorica, osobito prijediplomski stručni studij Upravljanje u kriznim uvjetima i diplomski stručni studij Krizni menadžment, imaju važnu ulogu u razvoju specifičnih znanja, vještina i kompetencija u području sigurnosti i upravljanja krizama. Kod naših programa poseban naglasak stavljamo na povezivanje teorijskih sadržaja s praktičnim iskustvom kroz simulacije, terenske vježbe i suradnju sa žurnim službama i operativnim snagama. O tome kako formalni obrazovni sustav priprema stručnjake za krizni menadžment u RH razgovaramo s Igorom Milićem, predstojnikom Centra za cjeloživotno obrazovanje i učenje na Veleučilištu Velika Gorica. Naš sugovornik ističe da se nova saznanja o prirodnim i antropogenim rizicima, uključujući klimatske promjene i sigurnosne prijetnje, kontinuirano se integriraju u studijske programe s ciljem osiguravanja njihove aktualnosti i relevantnosti za studente. Do danas je ukupno 1268 studenata završilo prijediplomski stručni studij Upravljanje u kriznim uvjetima i 664 studenta je završilo diplomski stručni studij Krizni menadžment.
Možete li usporediti obrazovni sustav za krizni menadžment u susjednim zemljama?
Iako ne postoje neki jasni indikatori, možemo primijetiti nekoliko obrazovnih modela. U Hrvatskoj je primjetan model s jasno određenim stručnim studijima u području sigurnosti i kriznog menadžmenta. Slovenija i Srbija razvijaju više akademsko-sigurnosni model, pri čemu je Slovenija više teorijsko-istraživački usmjerena, a Srbija više povezana s područjem upravljanja izvanrednim situacijama. Bosna i Hercegovina više se oslanja na integraciju kriznog menadžmenta u okviru sigurnosnih studija, dok je Crna Gora više usmjerena na stručno usavršavanje za upravljanje krizama.
VVG je i aktivan član CONRIS mreže koja okuplja 20-ak visokoobrazovnih institucija iz Europe s akreditiranim studijskim programima u područjima upravljanja rizicima, gdje isto možemo primijetiti različite studijske programe kojima je zajedničko povezivanje akademskog znanja s operativnim potrebama sustava sigurnosti/kriznog menadžmenta.
Mnogi iz sustava CZ-a godinama upozoravaju da će nedostatak ljudi biti najveći problem civilnoj zaštiti u Hrvatskoj. Što naš po tom pitanju očekuje idućih godina?
Pitanje nedostatka ljudskih resursa u sustavu civilne zaštite predstavlja jedan od ključnih izazova u nadolazećem razdoblju, međutim, problem nije isključivo kvantitativne, već i organizacijske prirode. Iako postoji percepcija manjka kadrova, može se argumentirati da sustav raspolaže značajnim ljudskim potencijalom, ali ga je potrebno učinkovitije organizirati i razvijati. Jedan od mogućih smjerova je angažiranje civilnih ročnika po završetku osposobljavanja, čime bi se omogućilo “pomlađivanje” sustava i stvaranje baze budućih stručnjaka. Istodobno, nužno je osigurati kontinuirano ulaganje u edukaciju i osposobljavanje postojećih djelatnika, kako bi se razvile multidisciplinarne kompetencije potrebne za nove izazove. Važan prostor za unapređenje nalazi se i u smanjenju administrativnog opterećenja te racionalizaciji planskih i birokratskih procedura. Poseban naglasak treba staviti na lokalnu i regionalnu razinu, kroz ulaganja u infrastrukturu i prostorno povezivanje operativnih kapaciteta, čime se postiže veća funkcionalnost i brži odgovor na krizne situacije. Razvoj sustava civilne zaštite u budućnosti treba ovisiti manje u povećanju broja ljudi, a više o njihovoj organizaciji, osposobljenosti i učinkovitoj integraciji u funkcionalan i moderan sustav civilne zaštite.
Kako motivirati građane na uključivanje i sudjelovanje u sustavu i djelovanju CZ-a?
Motiviranje građana za uključivanje u sustav civilne zaštite zahtijeva kombinaciju informiranja, edukacije i stvaranja osjećaja osobne i društvene odgovornosti. Ključnu ulogu ima povećanje svijesti o rizicima, jer građani češće sudjeluju kada razumiju konkretne prijetnje u lokalnoj zajednici gdje žive/borave i vlastitu ulogu u njihovom ublažavanju. Važan mehanizam predstavlja edukacija kroz kratke/neformalne online programe i javne kampanje, čime se razvija sigurnosna kultura. Također, potrebno je poticati volontiranje u operativnim snagama, sudjelovanje u vježbama i građanskim inicijativama. Motivaciju dodatno povećavaju pozitivni primjeri iz prakse, vidljivost djelovanja sustava te javno priznanje i valorizacija doprinosa pojedinaca. U tom kontekstu važno je razvijati i digitalne platforme i komunikacijske kanale koji građanima omogućuju bržu informiranost i aktivno sudjelovanje.
Koje su najvažnije kompetencije koje bi stručnjaci za krizni menadžment trebali imati nakon obrazovanja i praktičnog rada? Kakva su iskustva iz Veleučilišta Velika Gorica?
Prije svega, ističe se sposobnost analize rizika i razumijevanja procesa donošenja odluka u kriznim situacijama, što uključuje razumijevanje uzroka i dinamike kriza te procjenu njihovih posljedica. Nadalje, ključna je kompetencija poznavanja strateškog i taktičkog upravljanja, odnosno krizno planiranje, koordinacija operativnih snaga i vođenje timova u kriznim situacijama. Jednako važna je i krizna komunikacija, koja obuhvaća jasno i pravodobno informiranje javnosti i koordinaciju među institucijama. Uz to, naglašava se potreba za fleksibilnošću, prilagodljivošću, kao i razumijevanje nadležnosti te poznavanje institucionalnog i pravnog okvira djelovanja. Poseban naglasak stavljamo na studije slučaja, odnosno razumijevanje važnosti analize kriznih situacija i provođenje procesa naučenih lekcija.
Koliko je cjeloživotno obrazovanje važno za stručnjake koji rade na poslovima kriznog menadžmenta i civilne zaštite?
Cjeloživotno obrazovanje ključno je za stručnjake u kriznom menadžmentu i civilnoj zaštiti zbog stalno promjenjivih rizika, sigurnosnih okolnosti i primjene novih tehnologija. Formalno obrazovanje daje temelj, ali kontinuirano usavršavanje omogućuje praćenje novih prijetnji, alata i metoda upravljanja krizama. Posebno je važno za razvoj operativnih vještina, korištenje tehnologija poput digitalnih inovacija i bespilotnih sustava te jačanje sektorske suradnje kroz stožerno-zapovjedne vježbe. Životni izazovi potiču nas na kontinuirano usavršavanje kako bi se prilagodili brzim promjenama u društvu, tehnologiji i tržištu rada. Cjeloživotno obrazovanje predstavlja važan proces za nadogradnju znanja, vještina i kompetencija ljudi koji rade na poslovima civilne zaštite i kriznog menadžmenta. Ovdje bi izdvojio naše programe cjeloživotnog obrazovanja koje provodimo u tom dijelu: Moduli kriznog menadžmenta, Organizacija vježbi kriznog menadžmenta, Civilna zaštita i potresno inženjerstvo, Privatna zaštita (edukacije za čuvara i zaštitara), Održivost i sigurnost u turizmu, kao i ljetna škola Dronovi i krizne situacije.
Veleučilište Velika Gorica ove godine priprema 19. izdanje svoje dugovječne konferencije “Dani kriznog upravljanja”. Što će biti ove godine u fokusu DKU konferencije?
Ove godine međunarodna konferencija Dani kriznog upravljanja održat će se 2. i 3. lipnja u Velikoj Gorici. DKU osiguravaju platformu za razmjenu znanja, iskustava i najboljih praksi među znanstvenicima, stručnjacima, organizacijama i dionicima koji su uključeni u upravljanje kriznim situacijama. Konferencija ima za cilj razmjenu najnovijih spoznaja, isticanje važnosti održivog razvoja za prilagodbu klimatskim promjenama te razumijevanje primjene sustava za rano upozoravanje za smanjenje posljedica kriznih situacija.
Proširili smo tematska područja Konferencije kako bismo ukazali na sveobuhvatnost kriznih situacija. Prateći trendove u nacionalnom i međunarodnom okruženju i ove ćemo godine osigurati najbolje predavače, razmjenu teorije i prakse.. Planirano je više tematskih područja, od uvijek aktualnih klimatskih promjena i međunarodnih sigurnosnih izazova, do održivosti i kriza poslovanja, javno-zdravstvenih aspekata i pripremljenosti lokalne zajednice na krize, komunikacija i inovativnih tehnologija, uloge medija, analize kriznih situacija i prezentacije projekata.
Pokrovitelji DKU su Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagrebačka županija i Grad Velika Gorica. Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže, prijave svoje radove i dođu poslušati renomirane stručnjake na zanimljivim predavanjima i panelima. Sve dodatne informacije se mogu pronaći na web stranicama:
dku.hr.
Koje oblike dodatnog obrazovanja u VVG-i smatrate najučinkovitijima (tečajevi, radionice, simulacije, vježbe)?
Najučinkovitije oblike dodatnog obrazovanja na VVG temeljimo na integriranom pristupu koji kombinira tečajeve, radionice, stožerne i terenske vježbe. Tečajevi osiguravaju teorijsku osnovu i razumijevanje ključnih koncepata kriznog menadžmenta, dok radionice omogućuju razvoj analitičkih i komunikacijskih vještina kroz interaktivan rad. Stožerno-zapovjedne vježbe imaju ključnu ulogu u razvijanju sposobnosti donošenja odluka u kriznim situacijama, dok terenske vježbe omogućuju primjenu znanja u realnim uvjetima. U tom dijelu svake godine organiziramo kamp kriznog menadžmenta kako bi studentima približili praktičnu primjenu vještina u terenskim uvjetima te sudjelujemo sa studentima na terenskim vježbama civilne zaštite. Idući kamp planiramo održati uz potporu Ravnateljstva civilne zaštite, u periodu od 30. svibnja do 01. lipnja u Jastrebarskom.
Koliku ulogu imaju nove tehnologije poput GIS-a, dronova, umjetne inteligencije ili VR simulacije u cjeloživotnom obrazovanju za krizni menadžment?
Nove tehnologije značajno unapređuju kvalitetu učenja i operativnu spremnost stručnjaka jer omogućuju realne simulacije kriznih scenarija, precizniju analizu rizika i brže/kvalitetnije donošenje odluka u kriznim situacijama. GIS i satelitski sustavi doprinose prostornoj analizi i situacijskoj svijesti, dok dronovi omogućuju prikupljanje podataka u realnom vremenu i procjenu stanja na terenu. Umjetna inteligencija podržava analizu velikih količina podataka i prediktivne modele za procjenu posljedica rizika, dok VR simulacije omogućuju sigurno uvježbavanje kriznih situacija bez stvarnog rizika za polaznike. Nama je cilj navedene tehnologije postupno integrirati u studijske i programe cjeloživotnog obrazovanja u području kriznog menadžmenta, što kontinuirano i radimo.
Mogu li simulacijski centri i digitalne platforme unaprijediti cjeloživotno obrazovanje za krizni menadžment, ali i općenito za sustav sigurnosti?
Simulacijski centri i digitalne platforme imaju značajan potencijal za unapređenje cjeloživotnog obrazovanja u području kriznog menadžmenta, ali i šireg sustava sigurnosti. Njihova ključna prednost leži u mogućnosti stvaranja realnih scenarija koji omogućuju razvoj operativnih i upravljačkih kompetencija u kontroliranim uvjetima. Upravo iz tog razloga VVG je u suradnji s Gradom Velikom Goricom prijavio i dobio projekt LoRIS (Lokalna otpornost na klimatske rizike: Primijenjena rješenja i simulacijski centar za krizne situacije). Provođenje projekta je počelo ove godine te će Simulacijski centar biti opremljen najsuvremenijom tehnologijom (GIS podloge/baze podataka, VR, AI, UAS simulatori) za simulacije raznih scenarija koji su mogući na području Velike Gorice i Zagrebačke županije. Primarna svrha centra, osim sudjelovanja u nastavnom procesu, je pomoći operativnim snagama da se pripreme za potencijalne krizne situacije, kroz provođenje edukacija i stožerno-zapovjednih vježbi.
Kako vidite razvoj obrazovanja za krizni menadžment u sljedećih deset godina na primjeru Veleučilištu Velika Gorica?
U današnje vrijeme kad se promjene događaju iznimno brzo, zahtjevno je dugoročno planirati prioritete za obrazovanje u bilo kojem području, pogotovo u kriznom menadžmentu. Sigurno je za očekivati da će provedba obrazovanja za krizni menadžment ovisiti o globalnim sigurnosnim izazovima, digitalizaciji, interdisciplinarnosti i još većoj povezanost s partnerskim ustanovama/institucijama koja kontinuirano jačaju kadrovske kapacitete. Možemo očekivati daljnju integraciju naprednih tehnologija, poput umjetne inteligencije i simulacijskih modela u nastavne procese, čime će se značajno unaprijediti kvaliteta učenja te razvoj znanja, vještina i kompetencija. Način izvođenja nastave će se prilagođavati potrebama polaznika, uvažavajući sve više online modele učenja ali i sudjelovanje u praktičnim vježbama kroz kampove i simulacijske centre.
Za RH je dugoročno važno uspostaviti doktorski studij u području sigurnosno-obrambenih znanosti, s obzirom na to da evidentno postoje i kadrovski i materijalni kapaciteti za takav studij te među našim magistrima/magistrama kriznog menadžmenata, postoji interes za takav studij.
Dugi niz godina djelujete u sustavu civilne zaštite u RH. Prema Vašem mišljenju kakvo je stanje sustave glede ljudskog i tehnološkog segmenta?
Sustav civilne zaštite u Republici Hrvatskoj u posljednjem je desetljeću ostvario vidljiv napredak, osobito u segmentima organizacije, normativnog okvira i operativne koordinacije. U pogledu ljudskog segmenta, sustav se u velikoj mjeri oslanja na stručnost i iskustvo operativnih snaga. Posebnu vrijednost predstavlja snažna uloga dobrovoljnih pripadnika. Ipak, uočavaju se izazovi povezani s nedostatkom specijaliziranog kadra za taktičko upravljanje, potrebom za kontinuiranim osposobljavanjem te neravnomjernom razinom kompetencija između različitih razina sustava (lokalna, regionalna i nacionalna). U tehnološkom segmentu vidljiv je napredak kroz modernizaciju opreme i vozila, uvođenje sustava ranog upozoravanja (SRUUK) i korištenje novih tehnologija poput bespilotnih letjelica i besposadnih vozila. Unatoč tome, postoje razlike u opremljenosti između pojedinih regija, a daljnja ulaganja potrebna su u napredne analitičke alate za upravljanje rizicima.
Gdje vidite mjesta za poboljšanje sustava CZ-a?
Poboljšanje sustava civilne zaštite se može značajno unaprijediti novim zakonom čiji je tekst u izradi te u radnoj skupini sudjeluje i VVG. Novim zakonom potrebno je staviti dodatni naglasak na smanjenje rizika od katastrofa te unaprijediti koordinirano operativno djelovanje u izvanrednim događajima. Promjene su potrebne u rasterećenju obveza lokalne i regionalne razine u dijelu izrade planskih dokumenata. Imperativ predstavlja informacijski sustav civilne zaštite radi digitalizacije i prostorne analize podataka kao i jačanje kapaciteta stožera civilne zaštite i operativnih snaga. Fokus treba biti na otpornim građanima i lokalnim zajednicama te podizanju sigurnosne kulture. Nedavne krizne situacije (pandemija COVID-19 i potresi 2020. godine) su nam ukazale na brojne prepoznate lekcije koje treba imati u vidu kod implementacije u novi zakonodavni okvir. Promjene je potrebno implementirati u svim fazama upravljanja rizicima od katastrofa (planiranje, prevencija, pripravnost, odgovor i opravak).
Može li sustav civilne zaštite danas adekvatno odgovoriti na prirodne prijetnje i druge krizne situacije?
Sustav civilne zaštite u Republici Hrvatskoj danas u velikoj mjeri može adekvatno odgovoriti na prirodne i antropogene prijetnje. Međutim, sposobnost odgovora varira ovisno o složenosti i razmjerima izvanrednog događaja te kontinuitetu djelovanja. U situacijama velikih nesreća ili katastrofa, sustav će biti suočen s dodatnim izazovima, osobito u segmentima koordinacije velikog broja angažiranih operativnih snaga i dostupnosti resursa za saniranje posljedica. Zbog toga je nužno kontinuirano ulagati u razvoj ljudskih resursa, jačanje preventivnih mjera, implementaciju novih tehnologija i digitalnih inovacija. Sposobnost sustava ovisi o daljnjem unapređenju integriranog pristupa upravljanju rizicima od katastrofa i prilagodbi sve složenijim suvremenim prijetnjama i klimatskim promjenama.
Nataša Gajski Kovačić