Eugen Antić
"Juha žitka, gambela mi plitka, mesa malo u oko bi stalo." Ova stara vojnička rugalica, nastala u davnim vremenima vojničkih menzi, logorovanja i oskudice, na spretan i gorko-duhovit način sažima svu tugu praznog tanjura. Riječ "gambela", odnosno limena vojnička posuda za hranu izvedena iz talijanskog izraza "gavetta", u ovoj je rimovanoj dosjetki postala simbolom nedovoljne, vodenaste i nutritivno prazne prehrane s kojom su se morali nositi vojnici prošlih stoljeća.
Iako danas na takve rugalice gledamo s dozom nostalgije i humorističnog otklona, tema koju one otvaraju iznimno je ozbiljna i izravno primjenjiva na današnji sektor sigurnosti. Bilo da je riječ o zaštitarima na dnevno-noćnim smjenama, policijskim službenicima na terenskim intervencijama, vojnicima na vježbama ili pripadnicima drugih sigurnosnih i žurnih službi, prehrana nije samo pitanje ugodnosti, već temeljni preduvjet operativne funkcije te fizičke i psihičke spremnosti.
Prehrana kao gorivo za reakciju i fokus
Pripadnici sigurnosnih službi svakodnevno se susreću sa specifičnim i iznimno zahtjevnim uvjetima rada. Bioritam zaštitara i operativaca na noćnim dežurstvima pod stalnim je opterećenjem uslijed dugotrajnih smjena i poremećenog ritma spavanja. Pogrešan unos hrane, poput prekomjernih količina jednostavnih ugljikohidrata ili brze hrane usput, dovodi do naglog skoka i brzog pada šećera u krvi, što izravno uzrokuje pospanost, pad koncentracije i usporavanje refleksnih reakcija.
Osim toga, rad u sigurnosnom sektoru zahtijeva stalnu pripravnost na trenutnu reakciju u slučaju alarma, iznenadnog incidenta ili narušavanja javnog reda i mira, što od živčanog sustava traži stabilan izvor energije. Kretanje i patroliranje pod ekstremnim mikroklimatskim uvjetima, bilo da je riječ o zimskim mjesecima na otvorenom ili ljetnim patroliranjima na usijanom asfaltu, dodatno ubrzava potrošnju kalorija i iscrpljuje organizam. Kada operativcu u takvim uvjetima ponudite nedovoljan ili nutritivno osiromašen obrok, dobivate situaciju opisanu u uvodnoj rugalici. Rezultat tada nisu samo prazni želuci, nego i opasno usporavanje psihofizičkih sposobnosti u trenucima kada sekunde ili djelići sekunde odlučuju o sigurnosti ljudi i imovine.
Zaštitari i terenci: između "suhog obroka” i nutritivne strategije
U svakodnevnoj praksi privatne zaštite, ali i u provođenju terenskih policijsko-vojnih zadataka, prehrana se u pravilu pokazuju kao najslabija karika u cjelokupnom logističkom lancu. Zaštitari raspoređeni na udaljenim ili izoliranim objektima, poput gradilišta, skladišnih kompleksa, repetitora ili ključne infrastrukture, nerijetko su prepušteni sami sebi, pri čemu im se prehrana svodi na suhu hranu, pekarske proizvode i energetski osiromašene usputne međuobroke.
Moderna doktrina upravljanja ljudskim resursima u sektoru sigurnosti izričito naglašava kako kvalitetan obrok nikada ne smije promatrati kao trošak, nego kao izravna investicija u stabilnost i sigurnost. Pravilno uravnotežen unos proteina, složenih ugljikohidrata i zdravih masti osigurava dugotrajno i stabilno oslobađanje energije bez pojave mentalnog zamora i pada pažnje. Jednako važan čimbenik jest i adekvatna hidracija, budući da već i blaga dehidracija smanjuje kognitivne sposobnosti i fokus operativca za više od dvadeset posto, što je potpuno nedopustivo u pri rukovanju vatrenim oružjem i tehničkim sredstvima. Gdje god je to tehnički izvedivo, poslodavci i naručitelji usluga trebali bi osigurati uvjete za topli obrok ili barem prikladan i čist prostor u kojem službenici mogu pohraniti i podgrijati hranu koju pripremaju i donose od kuće.
Pouka iz vojne povijesti
Poznata povijesna izreka pripisana Napoleonu Bonaparteu podsjeća nas da vojska maršira na svom trbuhu, čime se jasno potvrđuje da je logistika prehrane kroz povijest odlučivala o ishodima ratnih sukoba jednako kao i sama taktika ili naoružanje. Kada god bi opskrba zakazala na terenu, nastajale su narodne i vojničke rugalice poput one o žitkoj juhi i komadiću mesa koji bi stao u oko, ali iza tog obrambenog narodnog humora uvijek se skrivao pad borbenog morala, narušeno zdravlje i opće slabljenje operativne moći jedinica.
U suvremenom okruženju, gdje se od zaštitara, policajca i vojnika svakodnevno očekuje besprijekorna profesionalnost, donošenje ispravnih procjena u stresnim situacijama te visoki stupanj fizičke izdržljivosti, prehrana više ne smije ostati zanemarena stavka. Posuda za hranu modernog pripadnika sigurnosnih službi ne smije biti plitka, jer osigurati odgovarajuće uvjete i kvalitetnu prehranu za ljude koji čuvaju živote, imovinu i opću sigurnost predstavlja osnovni standard svake ozbiljne i odgovorne organizacije.
Ključne poruke za menadžere sigurnosti
• Prehrana je investicija, a ne trošak: kvalitetan obrok izravno utječe na budnost, smanjenje bolovanja i dugoročnu stabilnost cijelog tima.
• Pad fokusa od dvadeset posto: čak i blaga dehidracija te nagli pad šećera u krvi dramatično usporavaju reakcije, što je neprihvatljiv rizik u sigurnosnim službama.
• Osiguravanje minimalnih tehničkih uvjeta: poslodavci na izdvojenim lokacijama trebaju osigurati čist prostor za pohranu i podgrijavanje hrane kako bi se prekinuo opasan niz "suhih obroka" iz pekarnica.
• Operativna spremnost ovisi o logistici: baš kao što je vojna povijest pokazala da vojska maršira na trbuhu, moderna sigurnost počinje s energetski i nutritivno uravnoteženim tanjurom.
Photo by Christian Thöni on Unsplash